Mia Žilavec je nakon 15 godina rada u marketingu vodećih međunarodnih korporacija u Hrvatskoj i regiji odlučila pokrenuti vlastiti biznis. Njen Virtualni suradnik je tvrtka koja malim i srednjim poduzetnicima omogućava da dobiju stručnjaka za marketing puno povoljnije nego da ga moraju zaposliti. S Miom smo pričali o razlozima pokretanja biznisa i njenim početcima.
Mia Žilavec – na početku je najteže sačuvati vjeru u to što radiš
Nakon 15 godina rada u velikim međunarodnim tvrtkama u regiji odlučili ste se za pokretanje vlastitog biznisa. Žene iz korporativnog svijeta odlaze u poduzetništvo zbog uredske politike i birokracije, nefleksibilnosti…koji je vaš razlog?
Sve ima svoje dobre i loše strane, korporativni svijet te može puno naučiti, ali činjenica je da su važne odluke rijetko u tvojim rukama. Kada prođeš dovoljan broj situacija u kojima moraš nešto implementirati ‘jer centrala tako kaže’, dok ti misliš da nije dobro za biznis i tvog kupca, ili kad ne dobiješ odobrenje za ono što znaš da je prava stvar za tvoje tržište… uh! Nekome to ne smeta, ne osjećaju se odgovornima za situacije koje su rezultat nečije tuđe odluke, ali ja (na žalost?) posao oduvijek shvaćam osobno i svaka greška ili propuštena šansa čini me nesretnom. Svaki put kad mi je ograničen utjecaj na poslovnu odluku (a tiče se mog područja), postajem frustrirana. Pa budući da mislim da na poslu provodimo previše vremena da bi bili nesretni i frustrirani, vlastiti biznis mi je bio način da takve situacije izbjegnem.
Koliko dugo ste razmišljali o vlastitom biznisu? Da li je to bio rezultat dugog razmišljanja ili instant odluka?
Oboje! 🙂 O pokretanju biznisa razmišljala sam godinama i kroz to vrijeme prošla kroz x ideja i napravila puno kalkulacija (Koliko treba uložiti? Koliki promet i profit se može ostvariti? Kada?…) Ali je odluka da radim ovo što sad radim i da krenem kad sam krenula, bila gotovo preko noći. Lijepo je maštati o mogućnostima i lako je u tom maštanju provesti cijeli život a da nikad ništa ne poduzmeš. Ispravno je uložiti vrijeme u razmišljanje i istraživanje, ali u nekom trenutku trebaš donijeti odluku i reći: Idem! Kako je Seth Godin u jednom svom nedavnom blogu napisao: The right moment is now!
Kako ste identificirali svoju nišu? Jeste li radili detaljnu analizu tržišta i kako ste kreirali svoje konzultantske usluge? Jesu li vaše usluge uobičajene na razvijenim tržištima?
Kaže se da postolar uvijek hoda u šupljim cipelama (ili tako nekako :-)), pa tako i ja, sad kad pogledam unatrag, vidim da nisam prošla neke važne korake koje preporučujem svakom svojem klijentu, kao npr ozbiljno istraživanje tržišta. Moje su odluke bile više intuitivne (molim nemojte slijediti ovaj loš primjer!), što nije nužno loše budući sam biznis pokrenula unutar područja u kojem cijeli život radim (marketing), ali nije ni dobro jer sam odabrala ciljnu skupinu s kojom gotovo da nisam imala iskustva (male poduzetnike). Možemo misliti (kao što sam i ja) da znamo kako naša ciljna skupina razmišlja , što želi i treba, ali dok ne provjerimo s njima zapravo ne znamo; nekad ćemo pogoditi, a nekad raditi s krivim pretpostavkama ili propustiti bitne stvari.
Moja inicijalna inspiracija je zapravo bila isto jedna ‘virtualna’ o kojoj sam čitala prije par godina – žena koja je krenula raditi kao virtualna tajnica. Istraživanje mi se svelo na to da vidim ‘što ima tamo vani’, jer u (razvijenom) svijetu naravno postoje slične usluge. Jedna dobra stvar koju sam napravila, kao i za sve svoje prethodne ideje, je izrada isplativosti projekta. Molim ovaj primjer slijedite! 🙂 Vidjela sam firme, i to ne isključivo male, koje su brojke stavile na papir tek kad je sve drugo bilo napravljeno – i onda shvatili da im se biznis uopće ne isplati. To je stvarna katastrofa!
Na koji način dolazite do svojih klijenata? Koje marketinške alate vi koristite?
Prvi komunikacijski alat koji sam napravila, bila je web stranica. To je definitivno danas ‘must have’, kakvim god se biznisom bavili. Drugo, uložila sam u Google AdWords (da bi tu moju stranicu netko i vidio). Treće, radila sam na izgradnji vlastitog kredibiliteta, kroz članke na Poslovnom savjetniku i, naravno, Women in Adria. Sada sam u fazi da mi novi klijenti dolaze, između ostalog, i preko preporuka bivših i sadašnjih klijenata. Nešto što nisam koristila do sada, a mislim da je dobar alat za konzultante, jest oglas u poslovnim tiskovinama (s tim da, naravno, odaberemo one koje naša ciljna grupa čita).
Kako ste napravili tranziciju, jeste li prvo našli prve klijente pa potom dali otkaz ili kako?
Opet kontra onoga što bih drugima savjetovala, ja sam prvo napustila svoj tadašnji posao, a tek onda krenula graditi firmu i tražiti klijente. Mada, budući da moja firma = ja, i da od prvog dana nastupam sa svojim imenom i prezimenom, paralelan rad na dvije strane bio bi vjerojatno problem i za mog tadašnjeg poslodavca i za mene. Dakle ovisi o tome što i kako želite raditi, ali za svakog novog poduzetnika sigurno je pametnije prvo postaviti osnove svog biznisa, početi kreirati prihode, a tek onda ostaviti ‘stalan posao’. S jedne strane, očigledno je da ne možemo očekivati da nam se kupci nacrtaju na vratima čim smo registrirali firmu, ali s druge, u zadnjih godinu i pol dana srela sam svježe poduzetnike koji su imali baš takva očekivanja, nisu bili spremni (mentalno ni financijski) i vrlo brzo digli ruke od svega.
Za savjetodavan i uslužni biznis nije potreban veliki kapital za pokretanje biznisa, ali je potrebno pokriti životne troškove dok krenu prvi priljevi. Za koliko minimalno mjeseci životnih troškova bi vi preporučili da se ne kreće u takvu vrstu biznisa?
Ovisi tome imate li već ‘sigurne’ klijente ili ne. Ako nemate, osigurajte si sredstva za minimalno 6 mjeseci bez lipe prihoda. Ako krenu prije – super, ali ako ne budete tako sretne ruke, spasiti ćete se silnog stresa.
Što vam je bilo najteže kod pokretanja i tijekom prvih godinu dana vlastitog biznisa?
Mislim da je najteže sačuvati vjeru u to što radiš. I inače, a pogotovo u ekonomskoj situaciji u kojoj zadnjih godina jesmo, ‘stalan’ posao doživljava se kao sveti gral. Svi živi će dovoditi u pitanje vaše mentalno zdravlje jer ste odlučili pustiti ‘siguran kruh’ i krenuti u nešto gdje ne postoje nikakve garancije. Ponekad ćete i sami posumnjati da ste malo skrenuli 🙂 Prelagano je dići ruke od izazova i vratiti se pod krilo mame kvočke, teško je ustrajati dok ne dođu rezultati.
Što je još teško? Svašta! :-)Teško je raditi s klijentima koji ne plaćaju – izdaš veliki račun pa ti pdv koji platiš na neplaćeni račun ‘pojede’ pola sredstava. Teško je pratiti i držati se novih pravila i procedura koje naša država kontinuirano kreativno proizvodi, a da nikome nije jasno u koju svrhu. Teško je dobiti financijsku podršku; ja sam, na primjer, htjela na početku uzeti auto na leasing, ali neke kuće mi nisu htjele ni dati tu mogućnost a druge su mi nudile takve uvjete da mi se više isplatilo iskeširati. Neću reći da se stvari ne mijenjaju na bolje, poduzetnički poticaji su super stvar, ali sve je to još uvijek – premalo.
Što bi voljeli da ste znali prije pokretanja vlastitog biznisa?
Razmišljam o ovome već 5 minuta i ne mogu izvući neku bitnu stvar. Općenito, voljela bih da sam sjela i razgovarala s par ljudi koji su taj proces već prošli; svatko od njih je imao dobra i loša iskustva iz kojih se može učiti. Neke bih stvari napravila drugačije: započela proces ranije, barem pripremni dio (registracija firme, izrada web stranice, priprema promo materijala…), što bi mi uštedilo mjesec-dva praznog hoda; odradila istraživanje svog ciljanog tržišta, da bih imala sve bitne informacije u startu, umjesto da ih skupljam mjesecima. Ali opet, koliko god se dobro pripremiš, uvijek će se desiti nešto što nisi očekivao. Dobra priprema samo umanjuje mogućnost da to nešto bude fatalno za tvoj biznis.
Koje prednosti vam daje vlastiti biznis u odnosu na korporativni svijet?
Prvo i najvažnije: donošenje vlastitih odluka! Odluke o tome što i kako radim danas, kamo želim stići sutra, kako ću to postići, na što sam spremna i na što nisam… Druga bitna prednost: fleksibilnost u organizaciji svog vremena. I sad ponekad radim do večernjih sati ili vikendom, ali sam isključivo ja ta koja odlučuje da li ću i kada ću. Treće: mogu birati raditi ono što me veseli, i raditi s ljudima s kojima zaista želim raditi. Dobro, ne možemo birati baš u svakoj situaciji, ali je mogućnost izbora sigurno veća kada radiš za sebe.
Jeste li do sad požalili što ste pokrenuli vlastiti biznis i poželjeli se vratiti natrag u korporativni svijet?
Nisam požalila niti jednom! Nikad ne reci nikad, ali šanse da ću poželjeti ponovo raditi u korporaciji su minimalne. To bi trebao biti neki wow izazov koji trenutno ne mogu ni zamisliti.
Foto: privatni album
