Naš posao je nezavršena priča. Priča bez kraja – tako svoje radno mjesto opisuju Josipa Glasnović, Direktorica veleprodajnog centra METRO Sesvete i Ivana Verunica, Direktorica veleprodajnog centra METRO Split. Između ove dvije žene vlada nevjerojatna pozitivna, prijateljska energija, što nas ne čudi kad u obzir uzmemo da su godinama surađivale u različitim METRO centrima diljem Hrvatske. Ispričale su nam zašto toliko vole svoj posao i svoje nadređene, kako im je raditi u kompaniji koju čini 59 posto žena, ali i o privatno-poslovnoj ravnoteži u poslu u kojemu stalno moraš biti „pri telefonu“. Evo što su nam otkrile ove liderice iz METRO-a.
Josipa se u METROU našla čak dva puta
Josipin karijerni put traje sad već 30-ak godina. Tijekom tih godina radila je u nekoliko različitih kompanija, a u METROU se našla čak dva puta. Njezin put u ovoj kompaniji započeo je na poziciji Voditeljice Odjela blagajni, i to u prvom centru koji se otvorio – centru Jankomir. Bila je glavni edukator za Odjel blagajni na hrvatskom govornom području. Na ovoj poziciji zadržala se tri godine i potom napustila kompaniju.
„Željela sam vidjeti čega još ima u svijetu“, govori Josipa.
Godine 2011. vratila se u METRO i preuzela poziciju poslovođe, na kojoj se zadržala oko godinu dana. Ponudili su joj posao Direktorice veleprodajnog centra Split i ona ga je prihvatila. „Otišla sam u Split i ostalo je povijest“, smije se.
Pročitajte više: Kako promijeniti posao? Jako, jako dobrom organizacijom
‘Timu ponekad trebaš biti i mama i tata i brat i sestra’
Na svojoj poziciji, kaže, radi sve. Ima svoj teren, svoje kupce, prati troškove, zaradu, brine za sigurnost hrane… Vodi tim koji čini više od 150 ljudi.
„Brineš za sve i jednog čovjeka. Ponekad im trebaš biti i mama i tata i brat i sestra. Poslušati ih, a ponekad i pokuditi. Uputiti, korigirati. Svakom zaposleniku, kojih je više od 150, i kupcima o kojima govorimo u tisućama, potrebno je dati pažnju. Na ovoj našoj poziciji stvarno ‘zaokružimo’ sve“, objašnjava Josipa.
I upravo to „sve“ njoj je najdraži dio posla.
„Nekakav mix svega jer naš posao stvarno nikad ne staje. Puno puta dođem na posao s to do listom koju sam složila dok sam pila jutarnju kavu, a na kraju radnog dana ispadne da ništa od toga nisam prekrižila. Vrlo, vrlo nam je živahno“.
Točno tako, živahno, svoj posao opisuje i Ivana, koja je u METROU gotovo 20 godina. Ima 24 godine radnog staža, a prije METROA radila je u jednoj turističkoj agenciji pa u jednoj trgovini. U METRO je stigla 2005. kao voditeljica odjela, a nakon godinu dana napredovala je na poziciju poslovođe u Zadru.
Na toj poziciji bila je deset godina. Vodila je računa o apsolutno svim procesima unutar trgovine i vodila brigu o drugim zaposlenicima i kupcima. U travnju 2016. došla je u Split i počela s obukom koja je trajala tri mjeseca, nakon čega je preuzela poziciju Direktorice veleprodajnog centra na kojoj je i danas. To je bila jedna od najvećih prekretnica u njezinoj karijeri.
Pročitajte više: Dobar lider, kao dobar šahist, razmišlja par koraka unaprijed
‘Nikad ovaj posao nisam vidjela kao posao prodavača’
Ističe da se, kako je rasla njezina kompanija, i ona sama puno profesionalno i privatno mijenjala i razvijala. Kad pogleda unatrag, jasno joj je da su ju kroz sve ove godine motivirale dvije stvari. Prva je zadovoljan tim koji joj pruža podršku i povjerenje i to je ono što nju drži motiviranom. Druga je rad s kupcima odnosno ljudima – njihov uspjeh, zadovoljstvo i postignuća.
„Nikad ovaj posao nisam vidjela kao posao prodavača. Mi jesmo trgovina, ali ne doživljavam nas kao trgovce. Sa svim kupcima imam partnerski odnos i njihove uspjehe jako emotivno doživljavam – osjećam se kao da sam i sama njihov dio jer smo svojim radom i predanošću pridonijeli njihovom uspjehu. Baš se danas dogodila jedna takva situacija. Jedan mladi dečko, kuhar s kojim smo surađivali proteklih sedam godina, otvorio je svoj prvi restoran i ostvario svoju životnu želju. Mi smo za njega prvi izbor partnera koji će njega pratiti na njegovom putu. On uz nas osjeća sigurnost i to je nešto prekrasno. Mene veseli biti dio takvih stvari. To je ono što me motivira i što me tjera da svaki dan radimo dobar posao i da se trudimo biti još bolji“.
A zadovoljnih klijenata teško će biti bez zadovoljnog tima. Da biste bili dobar lider, prije svega morate voljeti rad s ljudima, smatra Ivana. Osim toga, morate imati viziju i znati tu viziju prenijeti na ljude koje vodite.
„U timu od 150 ljudi imate 150 različitih karaktera. Morate imati znati kako pristupiti svakoj individui“.
Uz to, dobar lider u svakom trenutku mora biti role model. Lider mora vlastitim primjerom pokazati ljudima što očekuje od njih.
Pročitajte više: Ovo pitanje svaki lider mora postaviti sebi i drugima
Metro voditeljice: ‘Lider mora biti role model’
„Ako očekujem od svojih ljudi da budu precizni, točni, iskreni, dosljedni… ja moram biti takva. Ne mogu to tražiti od njih ako ja to nisam. Banalan primjer, ali ne mogu tražiti od ljudi da dođu svaki dan na vrijeme na posao, ako ja svaki dan kasnim. Osim toga, nit vodilja mi je da svojim kolegama budem onakav šef kakvog ja želim imati“.
Mladim liderima savjetuje da budu dosljedni. S njom se slaže i Josipa. Kako kaže, lideri trebaju potegnuti ka cilju kako bi svi krenuli prema njemu. Osim toga, vođa mora imati razvijenu empatiju. Nit vodilja joj je upravo lead by example, a i ona i Ivana slažu se da je ključ dobrog leadershipa u obostranom povjerenju.
Je li im leadership otežavalo to što su žene? Iako se našla u situacijama u kojima je bila okružena isključivo muškarcima, Josipa bi rekla da – ne. Bila je jedina Direktorica veleprodajnog centra uz pet muških kolega. Kako kaže, bilo je u redu. Kolege su ju iznimno dobro prihvatili i stajali su joj na raspolaganju ako bi joj zatrebala pomoć.
„U Splitu sam bila prva Direktorica veleprodajnog centra, dakle kad je centar u Splitu prvi put dobio ženu lidericu. Nisam nailazila na poteškoće, dapače. Poanta priče je da sam došla tu, predstavila neka svoja znanja, podijelila ih s tom ekipom… Predstavila sam neki svoj novi način rada u svemu – od samog praćenja procesa do osnovne komunikacije. Ljudi su to jako brzo prihvatili i nije bilo nekih velikih problema“.
Pročitajte više: 3 stvari koje su vam potrebne da budete lider 21. stoljeća
‘Morala sam uložiti 50 posto više napora nego jedan muškarac’
Ivana je, s druge strane, na interni natječaj za poslovođu aplicirala s još dvojicom muških kolega. Izabrali su nju i priznaje da joj tada, prije nešto manje od 20 godina, to nije bilo nimalo jednostavno. Udio žena na rukovodećim pozicijama, čak i u METROU koji danas broji više od 59 posto žena u ukupnom broju zaposlenika, bio je značajno manji. Posao koji je radila bio je „čisti muški posao“ i ona je tada, kao žena, trebala uložiti 50 posto više napora nego što bi morao muškarac. Danas to što je žena ne vidi ni kao prednost niti kao nedostatak.
„Vidim to kao nešto normalno. Nemam iskustvo da mi je to otegotna ili olakotna okolnost. Radim taj posao kao bilo koji drugi posao – ne možete ga dobro raditi ako ne volite to što radite, bili muškarac ili žena. Ali ono što jest činjenica i to je i moje iskustvo jest da su žene predanije poslu, pouzdanije, pedantnije, fleksibilnije…“, ističe Ivana, dok Josipa dodaje da su žene i puno lojalnije kompaniji.
Kad je riječ o ravnoteži između poslovnog i privatnog života, Josipa se prisjeća da joj je najteže bilo kad je radila u Dubrovniku, Splitu Poreču…
„Tada je bilo užasno teško. Ostavio si kući sve svoje i otišao si negdje daleko. Kažeš si ‘neću se ovaj vikend izležavati nego ću napraviti 700 kilometara u jednom i 700 u drugom smjeru kako bi vidio svoje’. Želja je velika pa ti nije važno što ćeš voziti sedam sati u komadu, ali nije lako“.
Pročitajte više: Neravnopravnost žena na poslu je prisutna, iako je ne vidimo uvijek!
Direktori veleprodajnog centra vječito su vezani uz telefon
Proteklih sedam godina radi u Sesvetama pa joj je jednostavnije, ali činjenica je da su Direktori veleprodajnog centra „vječito vezani uz telefon“ i dostupni svom centru dokle god je otvoren. Njihovi zaposlenici mogu ih nazvati u svakom trenutku ako imaju bilo kakvu nedoumicu. Netko bi mogao reći da onda nemaju svoje „privatno vrijeme“, ali ovo je takav posao.
Ivani je, s druge strane, pronalazak ravnoteže između poslovnog i privatnog života bio pravi izazov. Majka je dvoje djece i navodi da je njezina obitelj u mnogo situacija bila „zakinuta“ za njezino vrijeme i pažnju. Uvijek je imala podršku kolega i nadređenih, što joj je puno pomoglo, ali veći problem imala je „sama sa sobom“ te je prolazila kroz mnogo faza i emocija.
Kako kaže, za ženu koja je majka, kad imate odgovornosti i na toj drugoj strani, zna biti izazovno. Dođu trenuci u životu kad preispitujete jeste li dovoljno dobra majka ili supruga i jako je teško pronaći ravnotežu.
„Ključno je pronaći mir sam sa sobom, a ja sam ga pronašla onog trenutka kad sam shvatila da je meni važno i jedno i drugo. Ja sam i jedno i drugo. Ne trebam birati između obitelji i posla. Doživjela sam olakšanje kad sam priznala da ja, da bih bila sretna, trebam sebi dozvoliti da uživam u ovome što radim, da se ne mogu staviti u neke okvire poput ‘radit ću samo i isključivo od 8 do 16 i nemojte me dirati vikendom i praznicima’. Ja s takvim poslom ne bih bila zadovoljna. To nisam ja. Ne mogu staviti na vagu i reći što mi je važnije, ni ne moram. Imam sreću što radim u kompaniji koja ima razumijevanja za sve i uvijek sam imala podršku“, objašnjava Ivana.
Pročitajte više: Obitelj i posao moraju biti jednako važni
U METROU vlada klima puna razumijevanja. ‘Trebaš nešto? Idi i odradi si to’
Josipa dodaje da je velika prednost njihovih nadređenih što su uvijek tu za njih.
„Trebaš nešto? Odradi si to. Nebitno. Organiziraj ljude, idi, odradi. Takva klima vlada u našoj kompaniji, takva je kultura“.
Stoga ne čudi da obje svoju budućnost vide baš u METROU. Ivana uživa u prodaji i radu s kupcima jer se u tom dijelu posla najbolje osjeća i smatra da može najviše dati. „To je nešto gdje se vidim“, kaže.
Ispred Josipe je pak novi izazov. „Moja budućnost počinje 1. svibnja“, smije se i objašnjava da će od tada voditi najveći METRO centar u Hrvatskoj – Jankomir. Emocije su joj, kaže, „smiksane“ jer nakon sedam godina odlazi iz Sesveta. Ipak, kad emocije ostavi po strani, ne vidi taj korak kao neki veliki problem ili izazov.
„Vidjet ćemo što će vrijeme donijeti. Ne bih voljela otići iz ovoga. Probala sam, nije mi se dopalo. Ne želim ni manji ni veći retail, želim ovo gdje sad radim. Ovaj odnos koji imamo s kolegama, kupcima i partnerima je nešto potpuno drugačije od svega što ostali imaju. Iz ovoga ne bih izašla i ne bih mijenjala ovaj naš posao koji je mix svega ni za kakav mirni uredski posao koji ti pruža više slobodnog vremena. Ovu našu žižu ne bih dala ni za što“, zaključuje Josipa.
Foto: Canva / Privatna arhiva
