Iako star četiri godine, crtež koji prikazuje neravnomjerne karijerne prepreke muškaraca i žena još jednom je postao viralan. Prikaz je to zaposlenih majki, žena koje gube u karijernoj trci zbog prepreka koje su im se našle na putu, a koje nisu tražile. Naziv crteža je „Meritokracija“ („Meritocracia“), a umjetnik koji iza njega stoji je Carlin, politički karikaturist iz Perua.
Slika prikazuje poslovno odjevene žene i muškarce na stazi, no ženska je staza nešto drugačija. One moraju preskočiti štrik s rubljem, dasku za peglanje, štednjak…
Svakome po zaslugama, osim…
Prema Hrvatskom jezičnom portalu, meritokracija je projekt društva u kojem odlučnu ili vrlo utjecajnu snagu čine oni koji se smatraju meritornima (intelektualci, poslovni ljudi na visokim položajima, nositelji titula). Meritokracija se odnosi i na vladavinu grupe ljudi koja je zaslužna zbog svojih sposobnosti, a ne zbog porijekla ili bogatstva. Uspjeh se, dakle, postiže temeljem vlastitih zasluga i zalaganja.
U stvarnosti to često i nije tako ma koliko neke tvrtke to poricale. Iako će po zidovima ispisivati riječ „meritokracija“ i njezine razne izvedenice, unutar tih istih zidova „sređivat“ će se otkazi samohranim majkama, kronično bolesnim osobama, onima čije su sposobnosti prijetnja ljudima koji to poduzeće vode.
Unutar tih istih zidova sjede muškarci koji će se rado pohvaliti da u životu nisu skuhali kavu i žene koje su ostale budne iza pomoći da pripreme gablec svojoj djeci jer je otac svu svoju energiju istrošio na to da ih pokupi iz škole ili s treninga.
I to je Carlin želio poručiti svojim crtežom. Koliko god nam se govorilo da su nam šanse jednake, one to nisu. Naše okolnosti su drugačije.
Pročitajte više: Neustrašiva djevojka razbila stakleni strop!
Same smo si krive, ali možemo sve
Mnogi kažu da su si žene same krive. Da su si loše posložile prioritete, da toleriraju ponašanje koje ne bi trebale umjesto da se razvedu ili pak da jednostavno nisu dovoljno dobre. Ti isti će govoriti ženama da se drže skupa, ali kad to učinimo kao da to radimo – pogrešno. Ako žene dijele savjete kako nešto brže skuhati, jednostavnije očistiti, urednije sašiti itd. optužuje nas se da uporno podupiremo stereotipe koji nas drže na karijernom dnu.
Ono što ti isti ljudi zaboravljaju jest da su promjene na društvenoj razini spore. Naravno da svatko može unijeti promjene u svoj dom, ali činjenica je da su mnoge žene pale u rutinu rada, brige o djeci i brige za kućanstvo bez da su primijetile i da nemaju volje iz nje se izvlačiti za mir u kući. To što trebamo djelovati na široj razini, a što se masovno i nastoji, ne znači da ne možemo makar malo olakšati te muke onima kojima je to potrebno.
Tu je još jedna struja koja uporno ponavlja kako žene mogu sve. Mogu imati uspješnu karijeru, veliku obitelj, čist dom i kuhati najfiniju hranu. I to mnogima djeluje puno privlačnije. Naravno jer upravo to jamči da smo svemoguće. Stvarnost je surovija, a u stvarnosti žene imaju fiziološke potrebe poput onih za snom ili zdravom hranom.
I kako da jedna žena pliva u tom vrtlogu društvenih normi, očekivanja i želja? Teško.
Ne, nije dobro moći sve, nije dobro prati rublje u ponoć, nije dobro spavati četiri sata kako bismo mogle reći da uspijevamo brinuti za kuću i posao. Ako se isto ne očekuje od muškaraca, zašto se očekuje od nas? Oni su pokazali da ne mogu. Zašto ne priznamo, u malo većem broju, da ne možemo ni mi? Nismo toliko različiti.
Pročitajte više: Nije sve stvar “dobre organizacije.” Bez brige, super žene ne postoje
Meritokracija je buzzword, a ne praksa
Zanimljiv detalj slike „Meritokracija“ je što muškarci gledaju ravno pred sebe, a žene gledaju prema muškarcima. Podsjeća to na one priče kako su muškarci orijentirani ka cilju, a žene uvijek u nešto sumnjaju. Uvijek je dobro fokusirati se na prevladavanje prepreka i dolazak do cilja, ali prepreke su i dalje tu i to samo za „posebno odabrane“, one koje vide da pred drugima te prepreke ne postoje.
S druge strane i van okvira, bilo bi smiješno reći da nečiji život teče glatko isključivo temeljem spola. Ipak smo ljudi s različitim aspiracijama, a neravnopravnost šansi guši i privilegiranu skupinu.
Na ženu koja zatvara laptop nakon osam sati rada i odlazi po djecu u vrtić, dolazi muškarac koji radi prekovremeno da bi što više zaradio za svoju obitelj zato da si mogu priuštiti tjedan dana ljetovanja.
Na ženu koja bi rado preskočila kućanske poslove i fokusirala se na nešto drugo, dolazi muškarac koji bi rado skuhao večeru i sašio poderanu dječju čarapu.
Na ženu koja je uzela bolovanje zbog djece, dolazi muškarac kojemu se isto uskratilo uz komentar: „Pa zar nemaš ženu? Ne može“. I ne, predrasudama unatoč, to nisu problemi rezervirani za male tvrtke i obrte.
Na ženu kojoj je uskraćeno napredovanje zato što se udostojila uzeti porodiljni, dolazi muškarac koji je na poziciji kojoj nije dorastao.
Jer u performativnom meritokratskom duhu, žene se trebaju dodatno dokazivati i zakidati se da bi drugi vidjeli da nešto vrijede. U prijevodu – meritokracija je laž.
Foto: LinkedIn
