Nakon maturalnog putovanja, maturalni ples najiščekivaniji je događaj za mlade koji završavaju srednjoškolsko obrazovanje. Govornici engleskog jezika nazivaju ga prom, što je skraćenica od promenade dance, a označava službenu plesnu zabavu za kraj srednje škole. Pripreme za taj dan znaju potrajati i do nekoliko mjeseci, jer potrebno je pronaći savršenu odjevnu kombinaciju, sve modne dodatke te odabrati odgovarajuću frizuru i šminku. Roditelji znaju da cjelokupni trošak maturalne zabave danas može doseći i do nekoliko stotina eura, ali one su nekoć bile mnogo skromnije. No, povijesti ćemo se dotaknuti nešto kasnije.
Odrasli vrijeđaju djecu
Krenut ćemo od ljudi koji misle da na sav taj trud i uzbuđenje koji stoje iza pripreme za maturalni ples imaju pravo samo tako bacati gnjusne komentare. Trebao bi to biti jedan veseo događaj na kojemu će se maturanti, gosti i zaposlenici škole opustiti i zabaviti. Pomislili bismo da se tu nema što kritizirati. Mladi ljudi slave i pustimo ih da to čine u miru. Ipak, integriranje društvenih mreža u naše društvo i svakodnevicu rezultiralo je time da baš svatko može dati svoj komentar na nešto što ga se na tiče i za što ga nitko nije pitao.
Tako su se pod videozapisom koji prikazuje defile maturanata na Facebooku pojedinci savršenog životnog i modnog ukusa našli kompetentnima komentirati jedva punoljetne djevojke s izjavama poput:
„Izgledate k’o guske na tim štiklama na kojima ne znate da hodate“.
Puna su nam usta posljedica fizičkog, ali i verbalnog zlostavljanja među djecom, ali silno griješimo kada pomislimo da samo djeca vrijeđaju djecu. Komentar je napisala odrasla žena. Je li gospođa uopće pomislila hoće li jedna od djevojaka s videozapisa pročitati taj komentar i hoće li joj on narušiti možda već ionako nisko samopouzdanje? Očito nije. Neki su „lajavi“ na društvenim mrežama i misle da njihovi komentari odlaze u vjetar.
Pročitajte više: Ženski mobbing – je li žena ženi vuk?
O ukusima se ne raspravlja. Ali ja mogu.
Puna su nam usta i važnosti međusobne ženske podrške. Ali ne, ovdje opet žene pljuju po – ženama. Ispravak. Jedva punoljetnim djevojkama. Na kraju dana, jesmo li zaboravili na onu dobru, staru – „O ukusima se ne raspravlja“? Ne mora nam se svidjeti svaka odjevna kombinacija. Ne nosimo ju mi, nosi ju ta osoba. I nemamo nikakvo pravo vrijeđati ju na osnovu toga.
„Svi smo tako hodali na maturi. Današnje generacije manje više već s 12 nose štikle u izlazak. Moja generacija je puno gore hodala na štiklama pre 20 godina. Nekada je matura bila prva frizura, prvi nokti, prve štikle. Naučit će. Najvažnije je da se one osećaju lepe, zgodne, ‘odrasle’. Meni su divni, i muški i ženske“, odgovorila je druga gospođa i vratila nadu u normalne ljude u bespućima interneta. Ima ih, samo su ovi drugi uvijek glasniji. Nažalost.
Uostalom, svijet se mijenja neviđenom brzinom i normalno je da ono kako su maturalne zabave izgledale nekoć ne odgovara ovome danas. Povijest maturalnih zabava zapravo je vrlo široka.
Pročitajte više: Zanemarujemo je, a tako je važna. Što je zapravo zabava?
Maturalni ples ’91. – u duhu Domovinskog rata
Za početak, s povijesnog aspekta dotaknut ćemo se nekih godina koje su obilježile maturalne zabave u svijetu, ali i u Hrvatskoj. Naime, 1970-ih afroamerički učenici prvi su put mogli sudjelovati u maturalnim zabavama. Godine 1979. u Južnoj Dakoti prošetao je prvi službeni maturalni gay par – dvojica učenika pratili su jedno drugo. Ono što je obilježilo jednu maturalnu zabavu u Hrvatskoj 1991. je odjevna kombinacija petorice mladića iz Tehničke škole Karlovac.
Odjenuli su bijelu majicu na čijoj je prednjoj strani bila borbena kaciga JNA koju je gazila kornjača te natpis „Fu*k the army“. Na desnom rukavu pisalo je „4F“, a na lijevom je stajao hrvatski grb. Traperice su sami ofarbali u boje hrvatske zastave. Time su podržali ideju samostalne hrvatske države, ali i iskazali svoj stav prema JNA. Kombinacija jednog od maturanata, imena Igor Tonkli, danas se čuva u Muzeju domovinskog rata Karlovac – Turanj. Otprilike pola godine nakon maturalne zabave poginuo je braneći svoju domovinu.
Iz malo šire povijesti, korijeni suvremenih maturalnih zabava sežu u kraj 19. stoljeća i balove debitanata (Debutante Balls), piše Crystal View. To su bili glamurozni događaji rezervirani za imućne obitelji, a označavali su punoljetnost mladih žena. Sudjelovanjem na balu tinejdžerica bi pokazala da je spremna za predstavljanje društvu i upoznavanje budućeg muža. Od 1920-ih počinju se održavati u srednjim školama i označavaju kraj srednjoškolskog obrazovanja, a cilj im je bio podučiti mladiće i djevojke rodnim ulogama.
Pročitajte više: Jedna elegantna haljina na tri načina – modna blogerica pokazuje kako
Recept za dobru zabavu – glazba, hrana i piće
Sastavni dio srednjoškolskog obrazovanja postale su 1950-ih, kada su se iz srednjoškolskih sportskih dvorana prebacile na sofisticiranija mjesta poput hotela. Za to je bio zaslužan poslijeratni gospodarski procvat. Tada je uvedena i praksa odabira kralja i kraljice mature, a te titule dobivali su najpopularniji učenici u školi. Ova tradicija potječe iz SAD-a, ali prakticira ju i mnogo hrvatskih škola. Održavanje maturalnih zabava općenito je posljedica američkog utjecaja, a glavna razlika je u tome što su ondje i dalje mnogo glamuroznije. Ono što nam je zajedničko je vrijeme održavanja – proljeće. Najčešće je to svibanj, ali mnoge škole maturalne zabave održavaju i u travnju i lipnju.
Priprema se sastoji i od pronalaska partnerice ili partnera za maturalnu zabavu. Običaj je da su parovi muško-ženski, a praksa je da zajedno hodaju pred gostima, zatim od razrednice ili razrednika dobivaju ružu na dar i na kraju se fotografiraju. Dok neke škole zahtijevaju da partneri budu iz istog razreda, u nekim je školama dozvoljeno dovesti pratnju „izvana“. Za atmosferu je zadužen DJ ili bend, a svi prisutni cijelu večer uživaju u jelu i piću.
To i je cilj – uživati. Svima nam je bila želja da nam maturalni ples ostane u što boljem sjećanju. Zato pustimo i nove generacije da u njemu uživaju, bez da kasnije moraju čitati ružne komentare na svoj račun od nepoznatih ljudi na društvenim mrežama. Prisjetimo se, ako nemaš ništa lijepo za reći – šuti.
Foto: Canva
