Za Martinu Rizman Matić svibanj je bio veoma važan mjesec. Ne samo da je proslavila 10 godina rada u korporativnim komunikacijama Vipneta, već je porodiljni dopust s drugim djetetom skratila kako bi preuzela poziciju direktorice korporativnih komunikacija.
Budući da je i jedna od panelistica na Mamforce CNG eventu u ponedjeljak, bila je to prilika da s njom porazgovaramo o njenom profesionalnom i poslovnom životu, ali i da nam da uvid u specifičnosti koje obilježavaju rad u Vipnetu.
Iz vlastitog biznisa u korporaciju
“U Vipnet sam došla prije 10 godina. Prije toga, s obzirom na to da sam na Filozofskom fakultetu diplomirala engleski i francuski jezik i književnost, s jednom fakultetskom kolegicom sam otvorila školu stranih jezika”, započinje svoju priču Martina Rizman Matić i prisjeća se svojih poduzetničkih početaka iz 2003. godine.
“To je bio dosta iscrpljujući tempo. Vaše radno vrijeme zapravo počinje kad svi ostali krenu kući i kad zapravo najčešće idu u škole stranih jezika. To je vrlo zahtjevno za organizaciju života. U jednom trenu je to fizički postalo izuzetno naporno. Slučajno se, kako se obično u životu poslože stvari, javila situacija da je jedna agencija za odnose s javnošću tražila osobu za prijevod dnevnog press clippinga za klijente. Tako smo počeli suradnju – odradila bih svoje jutarnje tečajeve, a nakon toga bih otišla u agenciju”, priča Martina.
Kad joj je 2005. kolegica iz agencije s kojom je surađivala, Dražena Lejo, ponudila da s njom prijeđe u Vipnet, trebalo je donijeti nekoliko velikih odluka – što sa školom stranih jezika i može li uopće raditi taj posao? Međutim, Dražena ju je podupirala i isticala kako ima žicu za komunikaciju. Na kraju je pregrizla, zatvorila vlastitu tvrtku i krenula u korporativnu avanturu.
Društveno odgovorno poslovanje potpuno novo područje
“Tako smo 2005. krenule u avanturu s Vipnetom. U Vipnetu je to za mladu osobu, bez previše iskustva u struci bilo dobro vrijeme jer se radilo dosta različitih i zanimljivih projekata. Počela sam u odnosima s javnošću i bila sam zadužena za event management, ali sam se vrlo brzo zainteresirala za područje društveno odgovornog poslovanja”, prisjeća se Martina.
Nakon porodiljnog dopusta s djevojčicom, počela je raditi na društveno odgovornom poslovanju unutar Vipneta, nečemu što je u to vrijeme bilo potpuno novo područje u Hrvatskoj. Uz promicanje društveno odgovornog poslovanja u zajednici preko simpozija “Budućnost komunikacija” na kojem su gostovala poznata imena poput balonisa Bertranda Piccarda i Boba Geldofa, postavila je i prvo Vipnetovo izvješće o održivosti. No, izuzetno je ponosna na korporativni program društvene odgovornosti “Čini pravu stvar” i program korporativnog volontiranja, koji je vrlo snažno zaživio među zaposlenicima u Vipnetu i osvojio srebrni “Stevie Award” u Americi.
Interne komunikacije kao novi izazov
“Dubravka (op.a. Jusić, direktorica korporativnih komunikacija) je došla s prijedlogom da preuzmem interne komunikacije. Tako je krenula još jedna avantura u kojoj sam shvatila da meni interne komunikacije jako odgovaraju jer sam među kolegama, u stalnoj komunikaciji. Kao odjel internih komunikacija uspjeli smo stvoriti klimu da smo odjel u koji kad ljudi uđu s problemom, budu sigurni da će se to nekako riješiti. I to smo stvarno uspjeli. U velikom sustavu često ne možete doći u priliku da kažete neke stvari. Kad imate nekog tko je posrednik, onda je lakše”, ističe s ponosom Martina dodajući kako je Vipnet kompanija s vrlo razvijenom internom komunikacijom.
“Vipnet ima svoj intranet – Vipit, vipteam – elektronski časopis koji je interaktivan, a za koji smo prije dvije godine osvojili nagradu britanskog Instituta za interne komunikacije. Zatim su tu okupljanja uprave i zaposlenika, regionalni roadshow, kvartalna okupljanja, slavljenje uspjeha, dijeljenje odjelnih anegdota i malih stvari koje korporativni život čine veselijim”, nabraja Martina i dodaje kako je ključno za dobru internu komunikaciju da su usklađeni i ljudski resursi i uprava, ali i zaposlenici.
Vipnet ima 40% žena na menadžerskim pozicijama
Svoje zadovoljstvo poslom u korporaciji Martina Rizman Matić uvelike može zahvaliti i dobrim ženskim mentorima koje je imala u Vipnetu. Naime, trenutno je u Vipnetu čak 40 posto direktorskih pozicija u ženskim rukama. Iako trenutno nemaju ženu u upravi, do sada su imali dvije predsjednice Uprave.
“Možemo reći da u Vipnetu postoji ženska snaga. Imamo dosta žena na visokim menadžerskim pozicijama. Dubravka je u poslovnom smislu sigurno bila mentorica, ali i u privatnom, jer kad godinama radite zajedno, razvijete uzajamnu povezanost. Mi smo vrlo često znale, ni da ne kažemo neke stvari, što druga misli. Uvijek je važno, s kim god da radite, da ljudi uvažavaju jednu i drugu stranu i poštuju razlike jer nismo mi svi isti”, ističe Martina koja je direktorici korporativnih komunikacija Dubravki Jusić prilikom njenog preuzimanja pozicije direktorice internih komunikacija A1 Telekoma i cijele Telekom Austria grupe u Beču bila desna ruka u vođenju lokalnih korporativnih komunikacija.
“U poslovnom svijetu je velika prednost kad imate nekog na koga se možete osloniti s punim povjerenjem – i ja na nju i ona na mene, jer inače odlazak u Beč ne bi bio lagan i dvije godine tamo ne bi bile ugodne. U Vipnetu su se tada, 2011. godine, događale velike promjene. Imali smo restrukturiranje, pa odmah potom i akviziciju kabelskog operatora B-neta nakon čega je uslijedila i integracija u Vipnetov sustav. Imam sreću da mogu reći da sam zaista prošla sve što se u jednoj korporaciji može proći, jer takvi su procesi zaista značajne promjene za sustav, zaposlenike, korporaciju. Kad krenete od startupa i pretvorite se u korporaciju, često živite u nekom vlastitom svijetu u kojem niste svjesni svega što se događa oko vas. Restrukturiranje je nešto na što nitko nije pomišljao. Ljudi ne vole misliti da se tako nešto može dogoditi njima. Ali moram reći da smo otvorenom komunikacijom i dostupnošću visokog managementa za sva pitanja dosta dobro prebrodili taj period”, naglašava Martina.
Promaknuće tijekom porodiljnog dopusta
Dubravka Jusić je nedavno otišla iz Telekom Austria grupe s čime je Martina dobila novi izazov; tijekom drugog porodiljnog dopusta ponuđena joj je pozicija direktorice korporativnih komunikacija Vipneta.
“Odlučila sam se, kad se javila ta prilika, ranije vratiti s porodiljnog i uhvatiti se u koštac s tim novim izazovom. Samo nije baš tako jednostavno kad trebate kod kuće ostaviti bebu od 6 mjeseci. Tu je bila presudna fleksibilnost. Dogovorili smo se da prva dva mjeseca radim 4 sata, iako sam odmah znala da to neće biti samo 4 sata, poznavajući sebe i korporaciju”, priča Martina i dodaje kako je ostala ugodno iznenađena pozitivnim reakcijama i poslovne i privatne okoline na njenu odluku o ranijem povratku na posao.
“Vjerojatno ima kolega koji misle da sam “nemajka, ne volim svoje dijete” – uvijek imate takvih ljudi. Ali većina ljudi do kojih mi je stalo, misle da je to najnormalnija odluka i podržavaju me. Jer djeca tako brzo odrastu, a pravih prilika u životu nema puno. Imam veliku sreću da imam podršku i dodatni angažman supruga i dviju baka, tako da sina nisam morala ostaviti nekoj nepoznatoj osobi”, priča Martina i dodaje kako je u Vipnetu praksa da se svaki slučaj koji zahtjeva fleksibilnost dogovara izravno s odjelom Upravljanja ljudskim potencijalima u kojem se trude pronaći najbolje rješenje za sve.
Fleksibilnost u odnosu prema zaposlenicima je nešto što je u Telekom Austria grupi opće prihvaćeno. Puno zaposlenih majki u Austriji radi ili nekoliko sati dnevno ili nekoliko dana tjedno. Za razliku od Austrije i Njemačke u kojoj je fleksibilno radno vrijeme postalo uobičajeno, Hrvatska je prema EU istraživanjima u kategoriji najnefleksibilnijih zemalja. Iako se i to postupno mijenja, a Vipnet je jedan od svijetlih primjera. Nakon promjene zakonske regulative, vrijeme je da se promjeni i način razmišljanja kod poslodavaca i zaposlenika.
“Sustav mora biti pravedan. Broj radnih sati se broji, ali uvijek se može dodatno nagraditi trud i rad. Nije u redu raditi razliku između ljudi koji sjede cijeli dan u uredu i onih koji u uredu rade 4 sata. Veći stupanj fleksibilnosti traži i veći stupanj organizacije pa onda bolje iskorištavate resurse koje imate na raspolaganju. Radije ostanem dulje u uredu pa kad odem kući budem s djecom, nego da posao nosim sa sobom. Do sada sam sve uspjela stisnuti u to radno vrijeme i okolina to poštuje. Samo kad je neka kriza ili nešto ekstremno bitno, onda se moram dodatno uključiti. Za sad sve to dobro funkcionira, a od 1. srpnja se vraćam na puno radno vrijeme”, pojašnjava Martina koja je ponosna što ima dobro organiziran tim koji može većinu stvari odraditi i bez nje.
Osim što pružaju mogućnost fleksibilnog radnog vremena, u Vipnetu svojim zaposlenicima omogućuju i tzv. “job shadowing” tijekom kojeg zaposlenici odlaze u druge tvrtke unutar grupe kako bi vidjeli kako stvari tamo funkcioniraju.
Često, ističe Martina, tek u takvom okruženju shvatite koliko imate predrasuda i koliko se još morate osobno razvijati.
Zaposlenici Vipneta ne moraju brinuti kamo s djecom
Još jedna od stvari koje su olakšale Martinin povratak na posao je i vrtić unutar Vipnetova kampusa u Zagrebu.
“Moja djevojčica je išla u vrtić u Vipnetu. Bila sam presretna i zadovoljna samim funkcioniranjem vrtića. To je vrtić otvorenog tipa, u koji svi mogu upisati svoje dijete, ali zaposlenici Vipneta imaju prednost. Iako su formalno u dobnim skupinama, djeca mogu cirkulirati među grupama. Imaju dodatne programe – engleski, sport, plivanje, ritmiku – razvijaju emocionalnu inteligenciju kod djece, uče ih asertivnosti…. Radno vrijeme je od 7 do 19 sati. Vodi se računa da dijete nije dulje od 8 sati u vrtiću, ali kad se dogodi situacija da morate ostati dulje u uredu, znate da vam je dijete zbrinuto”, pojašnjava Martina i dodaje kako Vipnet za svoje zaposlenike subvencionira dio cijene vrtića.
“Komunikacija s vrtićem je veoma otvorena. Psihologinja prati razvoj djeteta u vrtiću, čak radi profil svakog djeteta, pa kad dijete kreće u školu vrlo je interesantno vidjeti kako se razvijalo i koliko je napredovalo, koje su mu jače strane. Cijeli stručni tim odgojiteljica, psihologa, logopeda, zdravstvenih djelatnica, sportskih trenera, ravnateljice vam je na raspolaganju kad god se za to ukaže potreba. Za mene neke dileme nema. Kada dođe vrijeme, sin će ići u vrtić u Vipnetovu kampusu”, dodaje Martina koja je uvjerena da korporacija prepoznaje lojalne i vjerne zaposlenike i to im uvijek nekako vrati. Ili kroz mogućnost napredovanja, ili kroz dodatne mogućnosti poput “job shadowinga”, sudjelovanjem u nekom od postojećih talent programa ili dodatnom edukacijom u poznatim poslovnim školama.
Foto: privatna arhiva Martine Rizman Matić
