Bavljenje sportom je zdravo. Ne samo da povoljno utječe na našu fizičku spremu, već nam i pomaže da se lakše nosimo sa stresom. No, jeste li znali da bavljenje nekim oblikom profesionalnog sporta u mladosti ženama može pomoći u razvoju karijere i vještina vođenja, a također ima i pozitivan utjecaj na odluke o zapošljavanju?
Prema istraživanju revizorsko-konzultantske kuće EY, “većina žena na vodećim pozicijama prakticira sport kao oblik opuštanja nakon posla, no njih 37 posto tvrdi kako im pomaže da se koncentriraju i fokusiraju na posao”. Zanimljivo je da su među najpopularnijim aktivnostima plivanje i trčanje.
Martina Ilijanić ljubav prema košarci zamijenila triatlonom
Martina Ilijanić gotovo je ogledni primjer žene iz istraživanja. Ova 32-godišnja ekonomistica svoju je sportsku karijeru započela u Ženskom košarkaškom klubu Karlovac. Ustrajala je u dolascima na trening i tijekom fakulteta, no kad je 2007. godine počela raditi u reviziji u kompaniji PriceWaterhouseCoopers, prorijedili su se i njeni dolasci na treninge.
“Moj je plan bio igrati košarku koliko god dugo mogu. Tako da sam dvije godine igrala košarku i radila. Manje sam trenirala, ali sam i dalje dolazila na treninge kad sam mogla”, prisjeća se Martina te dodaje kako je uspjela pratiti tempo treninga sve dok zbog posla nije počela češće putovati.
“Utakmice i trening su mi postali naporni i stresni jer više nisam bila fokusirana na trening, niti sam bila u kondiciji”, prisjeća se Martina koja je tada jednostavno morala donijeti odluku i završiti sa svojom košarkaškom karijerom.
No, to nije označilo kraj njenog sportskog života. Formu je održavala odlascima u teretanu i povremenim trčanjem. Ali kada je 2010. godine napustila reviziju i pronašla posao u UniCredit Leasingu, počelo je novo poglavlje u njenom sportskom životu.
Učlanila se u Atletski klub Sljeme i počela se rekreativno baviti trčanjem. No, sportašica i natjecateljica u njoj nije joj dala da se trčanjem bavi samo rekreativno. Tako je jedno ljeto probala otrčati triatlon i kako kažu, ostalo je povijest.
Prvi je triatlon završila 2011. godine. Od 2012. intenzivnije trenira i natječe se na utrkama Prvenstva Hrvatske u kratkim distancama (sprint i olimpijski triathlon), a u 2013. i u dugom triatlonu. Prošle je godine sudjelovala na utrci dugog triatlona u sklopu Svjetske triatlon federacije u Kolumbiji, gdje je osvojila izvrsno 5. mjesto, a potom i pobijedila na utrci “poluironman” u Budimpešti gdje je plivala 1,9 kilometara, vozila bicikl 90 kilometara i trčala 21 kilometar. Time je ostvarila pravo nastupa na Svjetskom prvenstvu Ironman 70.3 (poluironman) u Austriji, gdje je nastupila ovo ljeto.
Formu brusi uz pomoć trenera iz triatlon kluba Swibir iz Zagreba, čija je članica. Na početku sezone ona i trener dogovore na koje bi trke htjela ići te sezone te joj trener svaki tjedan šalje plan treninga. Dio treninga odrađuje sama, a dio s ostalim kolegama iz kluba.
“Tjedno treniram 10 sati u prosjeku – nekad više, nekad manje, ovisno o periodu sezone. Treniram svaki dan, a često i 2 puta dnevno, prije i poslije posla. Jedan dan treniram plivanje, poslije posla sat vremena. Drugi dan trčanje pola sata ujutro, a popodne sat do dva vožnje biciklom. Svaki dan treniram jednu kategoriju triatlona, odnosno ne treniram svaki dan sve kategorije. Vikendom odradim duže vožnje biciklom koje mogu trajati 3-5 sati”, pojašnjava Martina koju ni zima ne ometa u treningu.
Poslovna karijera nije ništa manje bitna
Iako je zbog svojih sportskih uspjeha ostvarila pravo na 1. kategoriju vrhunskog sportaša u okviru Hrvatskog olimpijskog odbora, Martina uz sport ima i poslovnu karijeru.
“Baš kad sam odlazila iz PwC-a, bila sam na razini seniora. Kad sam došla u leasing, zaposlena sam kao specijalist, a ove sam godine promovirana na poziciju voditelja odjela kontrole rizika. U firmi imaju razumijevanja za moj sport i zapravo im se sviđa moj stav da sam uporna i ne odustajem, a to se vidi i u poslu”, priča Martina čime potvrđuje istraživanje s početka priče.
Da bi uspjela obaviti sve svoje poslovne obveze na vrijeme i pratiti plan treninga, mora biti veoma disciplinirana.
“Imam točno tempiranu svaku sekundu tijekom dana. Kad imam neke dodatne poslove, onda usklađujem posao i trening i tu treću obavezu. Sada, dok nemam djecu, to uspijevam”, priznaje Martina i dodaje kako žene koje rade u korporacijama teže mogu pomiriti posao, obitelj i sport, ali zato one koje imaju fleksibilnije poslove (poput poduzetnica), mogu trenirati i tijekom trudnoće i uz malu djecu.
Zanimljivo je kako Martina posao ne nosi doma te radije ostane dulje na radnom mjestu i dovrši sve što treba, a na trening ode nakon toga.
“Korporacija sa svojim stavovima zna uvući čovjeka. Ali zna mi se dogoditi da prođe cijeli dan i da ni ne primijetim da je pao mrak, a ja nisam obavila trening. Tada trčim kasno navečer”, kaže, te dodaje kako su na poslu puni razumijevanja za njene odlaske na utrke. To ne znači da ima povlašten položaj. Ona za odlazak na utrku uzima – godišnji odmor.
Tako je za odlazak na utrku u Austriju na Svjetsko prvenstvo uzela 2 tjedna godišnjeg odmora. Tjedan dana prije utrke i tjedan da se oporavi. Trebalo joj je 6 sati da otrči cijeli “poluironman” i otprilike tjedan dana da se oporavi.
“Ne uzimam nikakve posebne dodatke, ali pazim što jedem. Trudim se jesti zdravo i raznovrsno, puno povrća i voća. Jedino tijekom utrke koristim izotonične napitke, gelove i energetske pločice kako bi mogla izdržati trku”, ističe Martina.
Želja joj je završiti pravu Ironman utrku koja je dvostruko dulja od ove na kojoj je pobijedila – 3,8 kilometara plivanja, 180 kilometara vožnje biciklom i 42 kilometra trčanja.
“Tu i tamo idem na utrke samog trčanja, ali ove godine nisam stigla jer mi je fokus više na triatlonu. Puno mi je zanimljivije sudjelovati na triatlonu. Brže mi prođe nego sami polumaratoni. Čak mi nije ni bolji rezultat kad trčim samo polumaraton”, priznaje Martina i dodaje kako joj ni na poslovnom planu ciljevi nisu ništa manji. Želja joj je preuzeti neku rukovodeću poziciju u nekom većem sustavu, recimo banci.
A kako UniCredit grupa ima svoje urede u Beču i Milanu, ne odbacuje ni mogućnost da jednog dana ode u inozemstvo. No, za sad je zadovoljna na mjestu voditelja odjela za kontrolu rizika u UniCredit Leasingu.
Trčanje joj pomaže da se opusti i riješi stresa pa je tako na poslu bolje fokusirana i opuštenija, ali joj pomaže da bude upornija, ambicioznija i samouvjerena, a to ne treba odbaciti.
Vani se rekreativno trčanje sve češće pojavljuje i kao oblik networkinga među visokopozicioniranim poslovnjacima. U Hrvatskoj još uvijek češće možemo vidjeti da se ljudi upoznaju i povezuju uz kavu, večeru ili čašu vina. No, tko zna? Možda je Martina predvodnik nove generacije koja će se povezivati trčanjem.
Foto: privatna arhiva Martine Ilijanić
