Marta Marinović je prije otvaranja vlastitog ureda radila u jednom odvjetničkom društvu devet godina te je napredovala do položaja partnerice. No, to za nju ipak nije bilo to – ono što je u potpunosti željela od života i karijere.
Dobar i siguran posao ne znači zadovoljstvo
„Iako ste partner negdje, uvijek ostaje činjenica da radite za nekoga. Bilo je to manje društvo koje je odrađivalo neke velike i zanimljive poslove na kojima sam jako puno naučila, pogotovo jer sam kod njih počela raditi već za vrijeme studiranja. No, u jednom trenutku došlo je do zasićenja što je, zajedno s mojim snovima o vlastitom uredu, presudilo da odem“, ispričala je Marta koja je s kolegama iz bivše tvrtke imala jako dobre odnose, no smetao ju je odnos prema poslu za kojeg je smatrala da je mogao biti drugačiji, ponajviše to što neke svoje ideje i zamisli nikako nije uspjela provesti u djelo radeći za nekog drugog. Tada je uvidjela da biti partner na neki način znači biti samo partner na papiru te ju je to počelo gušiti i stvarati nezadovoljstvo.
Kolegama je bilo drago što se odlučila na taj korak te ih i danas uvijek može nazvati i posavjetovati se s njima oko posla.
„Prilikom mog odlasku nije bilo zle krvi. S bivšim šefom i dan danas popijem kavu kad se sretnemo na sudu. Jednostavno se dogodilo da sam izgubila želju raditi posao kojeg volim u okruženju u kojem sam se nalazila“, dodala je Marta koja priznaje da je ta karijerna odluka bila teška i dugotrajna.
Naime, u velikom sistemu postoji sigurnost što se tiče plaće, a uvijek vam netko može uskočiti i pomoći oko posla kada zatreba. Za razliku od toga, kad ste sami, te sigurnosti nema.
„Odvjetnici moraju plaćati velike doprinose koje im određuje država, a ne oni sami. Tu je ležao razlog mog najvećeg straha, sama cijena tog cijelog hladnog pogona, odnosno troškovi ureda. Pitala sam se odakle mi novac za to, pa za kredit za stan… No shvatila sam da to jako želim i da moram probati biti samostalna pod svaku cijenu. Razmišljala sam, ako se ne odlučim probati, neću znati kako je to“, opisala je Marta.
Obitelj ju je podržavala u odluci, iako se majka, kao i svaka majka, kaže Marta, brinula, dok joj je otac rekao da je to trebala davno napraviti. Olakotna okolnost je i ta, smatra naša sugovornica, što nije udana i nema djecu, pa nema drugih financijskih obaveza osim sama prema sebi, pa ima tu slobodu da ode i riskira.
Pokrenula je vlastiti ured u rujnu prošle godine te se bavi trgovačkim i radnim pravom, zemljišnim knjigama i ovrhama. Primarni posao orijentiran je na tvrtke i vođenje njihovog svakodnevnog poslovanja.
Prvi Martini klijenti bile su dvije tvrtke koje su otišle „za njom“ sa starog na novo radno mjesto. Dogodilo se i to, istaknula je Marta, da kada negdje odete sami i promijenite krug ljudi u kojem se krećete, ljudi vas počnu preporučivati i počne vam se širiti krug poznanstava, dok se i vi sami transformirate jer više nemate zaleđe velike tvrtke iza sebe. Počnete se družiti i nalaziti s ljudima te na taj način dolaziti do potencijalnih klijenata.
Poduzetništvo nosi financijske izazove, ali i fleksibilnost
U prvih pet mjeseci svog samostalnog poslovanja naučila je puno toga novoga.
„Kao prvo, opet sam zavoljela svoj posao. Postala sam fleksibilna, što je fantastično. Obavljam posao na način koji ja smatram ispravnim, a to je onaj u kojem puno više pažnje pridaješ svojem klijentu. Kako je odvjetništvo primarno uslužna djelatnost, jednostavno morate svakom svom klijentu posvetiti 120 posto kako biste ga zadržali pokraj velike konkurencije“, zaključila je Marta kojoj je prvih pet mjeseci financijski bilo teško, no nakon tog perioda posao se počeo uhodavati, a novi klijenti pristizati, što je definitivno razlog za zadovoljstvo.
Dok je u prvih pet mjeseci trošila svoju ušteđevinu kako bi se „pokrila“, sada joj ušteđevina polako opet postaje samo ušteđevina, a ne izvor prihoda za svakodnevni život.
Ljudi koji su oko njezine odluke bili skeptični, s obzirom da je napustila siguran ambijent i visoku poziciju, vide koliko se promijenila i koliko uživa u onome što radi, pogotovo jer se sada trudi sve svoje poslovne zamisli i ideje primijeniti na vlastito poslovanje.
Otkako ima svoj ured, Marta ne samo da je gospodarica svog vremena, nego može raditi i malo ležernije i ne mora se prilagođavati radnom vremenu tvrtke. Kaže, nađe se čak i više vremena za privatni život nego ranije.
Networking ponajviše izvan odvjetničkih krugova
Kao i njezine kolegice odvjetnice, i Marta je upoznata s činjenicom kako su muškarci u povoljnijoj situaciji od žena zbog boljeg networkinga i raznih poslovnih druženja u kojima sudjeluju, kako međusobno, tako i s poslovnim partnerima, dok žene nisu dio tog kruga.
„Potpisujem svaku riječ toga. Odvjetništvo je kod nas više muška profesija, ali i tu se stvari polako mijenjaju. Mene na početku rada klijenti baš nisu doživljavali, no kolege u uredu su bili zaštitnički nastrojeni prema meni i nisu dopuštali takvo ponašanje. Većinom kada surađujemo s nekim tvrtkama, onda surađujemo s direktorima koji dosta skeptično gledaju na mlade odvjetnice i njihove mogućnosti”, objasnila je Marta koja smatra da se s predrasudama žene najbolje mogu boriti upornošću i većom količinom rada jer na kraju krajeva, s više rada uspiju doći na iste pozicije kao i muškarci.
I sama dosta pažnje posvećuje networkingu, no izvan odvjetničkih krugova u kojima su, navela je, klijenti već uglavnom zauzeti. Ona širi svoj krug poznanstava i kontakata neformalnim druženjima s ljudima iz drugih branši, gdje nema konkurencije.
Ženama koje razmišljaju o poduzetništvu naša sugovornica savjetuje da prvo vide ima li mjesta za njih i ono što nude na tržištu, i to ne u smislu konkurencije, već prvenstveno kvalitete.
„Onaj tko dobro radi svoj posao, sigurno će se probiti, bez obzira na branšu. Poduzetnice također trebaju imati na umu da vlastiti biznis na početku troši novce više nego ih zarađuje i da taj financijski dio može biti vrlo težak“, istaknula je Marta dodajući kako je vrlo bitno imati i potporu bliskih ljudi koji će ti „rasvijetliti situaciju“ u slučaju “meltdowna” koji se prije ili kasnije svakome dogodi.
Foto: privatna arhiva Marte Marinović
