Život te ponekad udari poprilično jako, a onda ti da točno onaj lijek koji trebaš. Citat je ovo iz knjige “Putovanje zvano igra” Marka Babića, arhitekta, autora bestsellera, stručnjaka za marketing, influencera, oca, sina, brata, partnera… Marko Babić ime je za koje je čula cijela Hrvatska i šire, a vijest o njegovoj smrti skotrljala je suze niz lice tisuća i tisuća ljudi koje on nije poznavao, ali koje su imale osjećaj da poznaju njega.
Nećemo pisati vijest o Markovoj smrti. Nećemo biti novinarski ‘sterilni’ i prenesti izjave, informacije i podatke o bolesti s kojom se borio, odnosno koja se borila s njim. Dat ćemo si oduška da napišemo ono što nam je na duši, što je na duši tisućama koje su navijale za njega, bodrili ga i molili se za njega iako ga u životu možda nisu ni vidjeli. Tisućama koje je nasmijao, a i spustio na zemlju svojom jednostavnom realnošću. Napisat ćemo mu malu zahvalu, za sve što nas je naučio i pustit ćemo da Markove riječi govore same za sebe. Jer mi smo ostali nijemi…
Udžbenik dobrote
Marko Babić bio je čovjek kakvog svijet treba. Da smo barem svi mi malo više Marko Babić. Ovo će biti klišej, ali zaista je tako – svijet bi bio ljepše mjesto. Zašto? Jer kao da je bio udžbenički primjer dobrog čovjeka. Bio je jednostavan, realan. Bilo je gušt čitati koliko voli svoju “maličku” i gledati kako odgaja svoje curice. Bio je otac za poželjeti. Bio je duhovit, šarmantan, karizmatičan. Iskreno dobar. Nisi ga morao poznavati da to vidiš. Osjetiš. Jedan od onih ljudi čija pozitivna energija i tebe samoga povuče i imaš potrebu biti bolji. To je odlika velikog čovjeka. Jak na riječima, još jači na djelima.
Markova bolest tek je jedan kratki dio njegovog života. Što su tri godine naspram, 32 – ništa, sića. No, po muci se poznaju junaci. Ne po količini muke, nego po tome kako se s njom nosiš. Marko se tako nosio sa svojom bolešću da su se svi naši problemi činili minorni, bezazleni i jadni. Jer – sve je prolazno. Sve je dio putovanja. Stvar je samo kako ćemo se mi nositi s tim. Hoćemo li pustiti da nas dotuče ili ćemo imati kontrolu.
Marko nas je naučio da se ne valja sekirati unaprijed, neke stvari nisu u našoj kontroli. No uvijek imamo kontrolu nad time kako ćemo reagirati na ono što život stavi pred nas. I hvala mu na tomu. Toj tek jednoj lekciji u nizu onih koje je sipao kao iz rukava u svakoj svojoj rečenici – kako u knjizi, tako na Instagramu.
Izdvojit ćemo neke od njih, neka vas prate, inspiriraju, tješe i urazumljuju.
Pročitajte više: Jedan tata na LinkedInu nas je oduševio posvetom upućenoj kćerki, morate ju pročitati
Marko Babić – poruke koje ćemo pamtiti
“Jeste li ikada vidjeli klinca koji subotom ujutro razmišlja o tome da u ponedjeljak mora krenuti ranije u vrtić jer će zbog najavljene kiše sigurno na cestama biti gužva, a on jednostavno mora stići na jutarnje čitanje slikovnice? Ja nisam. Ali zato znam puno odraslih koji se u subotu zamaraju situacijama koje nosi ponedjeljak. Djeca žive u trenutku”.
“Znam da je i vama ponekad odvratno teško, ali nadam se da to neće biti točka na kojoj stajete nego ona na kojoj počinjete”
“Koliko puta uništimo sami sebe samo zbog očekivanja koja smo postavili, a koja nam često ne donose baš ništa?”.
“Bol je ponekada, čak i kada mi to ne znamo, točno ono što nam treba da bismo mogli ostvariti svoje planove”.
“Nakon što sam diplomirao i počeo raditi, brzo sam usvojio mindset da je najbolje što mogu dati sve od sebe. Shvatio sam da ponekada nekome to neće biti dovoljno. DA će zbog svojih ograničenja možda u meni vidjeti problem. Ili da će nekada problem zbilja i biti u meni. Treba prihvatiti da nismo dorasli svim zadatcima koji se nađu pred nama. U takvim situacijama shvatio sam da je za mene savršeno dovoljno to da sam dao sve od sebe”.
“Ako mu (op.a.: strahu) dopustimo da upravlja nama, onda ne živimo život, nego živimo strah”.
Pročitajte više: Ovo su najbolje izjave Jane Birkin, žene koja je simbol sofisticiranosti
Marko o smrti
Iako je pisao o životu, dotaknuo se Marko i smrti koja nam, zapravo, uvijek visi nad glavom.
“Negdje putem shvatio sam da je smrt samo još jedan trenutak. Trenutak koji nam, doduše, oduzima sve druge trenutke. Čini li ga to najvažnijim ili najmanje važnim, ne zna ni sam”.
“Ako je smrt lopov koji iz nas ukrade sve ono lijepo što smo godinama gradili, čini li to lopova važnijim od svega lijepoga?”
Markove riječi nastavit će biti inspiracija, a suze ćemo obrisati kao što je nebrojeno puta zatražio. Nije htio ni trebao sažaljenje. Mi žalimo što je svijet njegovim odlaskom osiromašio. No energija, riječi i ‘crno na bijelo’ traje vječno.
Foto: Instagram
