Dvije glave su uvijek bolje od jedne. Vrijedi li isto za zajedničko vođenje tvrtke? Edita Tomašić je podijelila što je olakšalo, a što otežalo upravljanje marketinškom tvrtkom Inspiric koju vodi zajedno s Petrom Stanković te kako diše tvrtka kojom upravljaju dvije osobe u isto vrijeme.
Sve se radi dvostruko
Rad u dvoje bio je izazov, ali i olakšanje za Editu i Petru. Jedna drugoj su međusobna podrška, sve se radi dvostruko. “Lakše je to što smo dvije te kad je teško možeš se osloniti na drugu osobu da te digne. U zajedničkom poslovanju ima dvostruko više ideja, rada, truda i želje .” No kao otegotnu okolnost navodi da je na početku bio izazov zaraditi za dvije plaće, ali i da je općenito za početak poslovanja bilo potrebno sve troškove duplicirati.
Uz međusobno poštovanje lako se dođe do kompromisa
Kada dvije osobe rade na projektu, svaka osoba dolazi sa svojim idejama i vizijom kako bi on trebao izgledati. “Često sam se susretala s pitanjima kako se snalazimo u situacijama u kojim imamo različite ideje ili mišljenja o određenim poslovnim situacijama i problemima, jer postoji nedostatak treće osobe koja bi možda prevagnula u odluci. Tada bi se i ja zaista zapitala kako to da uvijek odlučimo ono s čime smo obje zadovoljne,” navodi Tomašić. Za takve nedoumice smatra da je važno da se kao poslovne partnerice međusobno cijene i poštuju jer je tako lakše pomiriti različite ideje i odlučiti što je najbolje za rad tvrtke. “Naravno da nemamo uvijek isto mišljenje, ali nekako uvijek svaka obrazloži svoj stav i razloge te nađemo kompromisno rješenje ” ističe Tomašić.
Ne smatra da imaju puno takvih situacija jer na kraju ipak dođu do zajedničkih odgovora. “Mislim da je to rezultat toga što smo zapravo zajedno rasle unazad 7 godina, kako poslovno tako i privatno, te smo zapravo međusobno se odgajale u istom smjeru.”
Pročitajte više: Je li epidemija donijela krizu odnosa sa zaposlenicima te kako ju poduzetnice rješavaju?
“Poduzetništvo je izazovan put, u koji kad jednom uđeš i imaš dobrog suputnika ne poželiš nikada prekinuti”
Poduzetništvo predstavlja mnoge poteškoće i izazove, a kod vođenja tvrtke u dvoje važno je da obje osobe imaju sličnu ideju o tome kako bi se trebala razvijati tvrtka i odvijati projekti te rad sa zaposlenicima. “Poduzetništvo je izazovan put , u koji kad jednom uđeš i imaš dobrog suputnika ne poželiš nikada prekinuti, već se hvataš ukoštac s novim izazovima i nadograđuješ dalje tvrtku na započetim temeljima” ističe Edita.
U radu su najvažniji povjerenje i jednaka očekivanja. “Mislim da je najbitnije da imate potpuno povjerenje u osobu s kojom ulazite u zajednički biznis, bez fige u džepu. Također, bitno je da imate ista očekivanja, da ste potpuno iskreni. Na početku stavite na papir sve bitne stvari te ih pravno dogovorite,” ističe Tomašić. Dodaje i da su relativno mlade i neiskusne ušle u poduzetništvo te nije bilo moguće sve predvidjeti, od uspona i padova u biznisu, ali su pravovremeni iskreni razgovori premostili sve prepreke.
Pročitajte više: Vlasnica marketinške agencije Edita Tomašić: Ulaganje u zaposlenike je ulaganje u firmu
Jedna je uvijek više potezala i gurala biznis
Smatra da su prednosti zajedničkog vođenja tvrtke za jednu ženu u današnjem svijetu ogromne. “Jako je teško gurati svoj biznis, istovremeno se odlučiti zasnovati obitelj, biti predana majka, imati uspješan brak i uz to se brinuti za posao i zaposlenike, da sve to funkcionira, ako ste potpuno sami u tome.” U tome vidi najveću prednost zajedničkog vođenja tvrtke. “Nas dvije u posljednjih 7 godina bile smo na porodiljnima, imale smo privatnih problema i teških životnih situacija, u kojima je uvijek jedna potezala više i gurala biznis, dok si je druga mogla priuštiti potrebnu stanku od posla ” rekla je Tomašić.
Za Tomašić nema boljeg osjećaja nego kada posao može ostaviti nekome u koga potpuno vjeruje, kao svojoj poslovnoj partnerici. Pritom navodi da nije moguće u potpunost biti bezbrižna jer je kao poduzetnica uvijek mislima u poslu.
Odlazak na porodiljni je stresan, ali operativni dio može prepustiti poslovnoj partnerici
Za mnoge poduzetnice, porodiljni dopust ne znači prestanak rada jer nema tko drugi preuzeti posao. Tomašić, koja je trenutno na porodiljnom dopustu, se ne prepoznaje u tome zahvaljujući svojoj partnerici. “Da, odlazak na porodiljni je stresan, radiš do zadnjeg trena i teško je podvuci crtu i reći ok, sad mi je zadnji dan. Ali, mi upravo imamo tu prednost i privilegiju da imamo mogućnost jedna drugoj ostaviti operativni dio i da ne moramo osobno biti na raspolaganju klijentima za vrijeme porodiljnog dopusta.”
Međutim, to ne znači da ne prati rad tvrtke i sudjeluje u formiranju daljnjih ideja. “Naravno, u poslu sam i dalje prisutna na način da razmišljam koji nam je sljedeći korak, kako funkcionira tvrtka dok me nema, smišljam nove ideje, u konstantnoj sam komunikaciji s Petrom, i to ne želim ni mijenjati, niti mi to teško pada.” Operativnu stranu posla i brigu o zaposlenicima ipak prepušta svojoj kolegici te navodi da zbog toga ne pati njihov posao.
Tek zadnjih godinu dana rade u istom gradu
Tomašić se osvrnula i na same početke. Kada su tek osnovale i otvorile tvrtku, Petra i Edita nisu se nalazile u istom gradu. “Petra je preselila u drugi grad, a s obzirom da je riječ o digitalnom marketingu u početku nam je za posao bio dovoljan samo laptop, nismo imale zaposlenike i zaista nije bilo bitno od kuda radimo. U 7 godina poslovanja firme ukupno imamo 4 djece, promijenilo se 3 grada, Petra se u međuvremenu vratila u Zagreb.” Tek zadnjih godinu dana rade iz istog ureda zbog porodiljnih i mjesta stanovanja.
Petru poznaje od 15. godine, a zajedno su polazile srednju školu i fakultet. Igrom slučaja, nakon fakulteta su se zaposlile u istoj marketinškoj agenciji. Tamo su se pobliže upoznale s radom marketinške agencije, ali i stekle iskustvo iz područja digitalnog marketinga. “U jednom trenu obje smo se našle u situaciji u kojoj nismo bile zadovoljne. Petra se selila u drugi grad i trebala je naći novi posao, ja sam bila u tom trenu u potrazi za nečim izazovnijim i malo pomalo ideja je pala,” istaknula je Tomašić.
Poduzetništvo im je dalo slobodu
Kada se danas osvrću na svoje početke, jasno im je da je ideja već dugo bilo prisutna. Navodi da su dugo pričale o tome da bi mogle nešto stvoriti zajedno, ali nisu bile svjesne da će zajedničkim snagama i poduzeti taj korak.
“Sada kada gledamo unazad mislimo kako smo bile jako hrabre kad smo se odlučile na poduzetništvo i čudimo se same sebi kako smo se usudile, ali nikad nismo požalile. Bez obzira na izazovna vremena u kojima smo se svi našli zadnjih godina, smatramo da je to poduzetništvo nešto što ćemo uvijek gurati, da li u ovom obliku marketinške agencije ili nekom drugom obliku u budućnosti, vidjet ćemo. Ali taj poriv stalnog stvaranja nečeg novog i slobode upravljanja svojim vremenom što ti poduzetništvo omogućuje jednostavnije je neprocjenjivo,” zaključuje Tomašić.
Foto: Privatna arhiva Edita Tomašić
