Voli „filozofske“ filmove i kazališne predstave. Posjetila je 27 država svijeta, a živjela je u 8 gradova. Otrčala je ljubljanski polumaraton i osvojila 2 nagrade za literarni rad. Strastveni je ljubitelj čitanja, obožava plesati salsu, a njezina labradorka Diva apsolutna je suprotnost svom imenu. Smeta joj kad se more naziva vodom, pa stalno ispravlja tu nepravdu. To je Marinela Dropulić Ružić, vlasnica HR konzultantske firme Meraklis. Kada bismo dalje krenuli u nabrajanja što je i tko je sve Marinela, razdužio bi se intervju kao telefonski imenik.
Kada ju pitate što ju pokreće, odgovorit će da svima želi pokazati da smo rođeni kao genijalci za nešto, ali nas život na ovaj ili onaj način „de-genijalizira“.
„Osvijestiti i živjeti osobni, profesionalni, organizacijski i društveni potencijal je ono što dugujemo jedni drugima. Otkriti svoj talent je najljepše što možemo dati sebi i svijetu“, kaže Marinela.
Upravo se tomu posvetila – osvješćivanju i pobuđivanju onih unutarnjih, autentičnih potencijala u ljudima. Nakon desetogodišnjeg znanstvenog iskustva, kad joj je svaka pora tijela i uma propitivala „kako točno doprinosiš“ i „je li to stvarno tvoj maksimum“, znala je da je vrijeme za promjenu. Nije znala što točno ta promjena znači, ali je znala da želi biti slobodna. I tako je postala poduzetnica, tako je nastao Meraklis.
‘Poduzetništvo ogoli dušu i zato rastemo
„Znate onaj osjećaj kad se potpuno zanesete u ono što radite? Kad oko vas sve staje, a vi ste prepušteni tom stanju stvaranja? E, to je ‘meraki’ stanje, stanje apsolutne strasti, ljubavi i predanosti prema onome što radimo, a Meraklis je pojedinac koji baš tako živi i djeluje“, opisuje Marinela koja je međunarodno akreditirani executive i neuro coach, certificirani HBDI, Brain Ressources i STRONG facilitator i savjetnik za karijerna usmjeravanja i tranzicije.
Završila je i edukaciju za neurofeedback practitionerku, a ujedno je i certificirani mentor za rad s mladim nezaposlenim osobama. Uza sve to radi i kao profesorica na fakultetu, predaje kolegij menadžment ljudskih potencijala, a usto i TEDx i keynote govornica.
Kad je Marinela probudila Meraklisa u sebi i krenula poduzetničkim putem, shvatila je: ako želiš ubrzati procese osobnog razvoja idi u poduzetništvo.
„Kad zakoračiš u poduzetništvo moraš se ‘ogoliti’, suočiti sa svojim demonima, prekinuti nekonstruktivne obrasce, izložiti se i nema više ‘skrivanja’ koje je moguće u sustavu neke firme“, opisuje.
Njezin je korak u nesigurno, kako to i obično biva, bio popraćen komentarima poput: „Tko traži kruha preko pogače?“ „Sad će biti na suprugovoj grbači“ ili pak „Što ti ne bi bilo bolje da imaš klasičan posao i da si na miru?“.
Ipak, te komentare onih koji su njezinu odluku pratili iz svojih cipela i iz svoje perspektive nije osjećala kao napad niti zlobu, već kao motivaciju jer je bila sigurna u svoj unutarnji glas. I zato danas klijente s kojima prolazi coaching procese transformacije i pomaže im da naprave najbolje promjene za sebe i svoj tim, podsjeća: „nisu vam svi sugovornici za sve teme“.
Pročitajte više: Kako je HR managerica Hana Naoulo Bego kroz burn out shvatila što je potrebno mijenjati u odnosima na poslu
„Ne idemo za strašću da bi izgorjeli nego da bi sjali“
U poduzetništvo je ušla jer joj je falilo konkretnosti u znanosti u kojoj je zadnje radila. Željela je imati brže rezultate. Rezultate koji pozitivno utječu na nečije živote. Željela je sama kreirati svoj dan, ciljeve, vizije, koncepte. Težila je slobodi. I iako se može činiti idilično, nije poduzetništvo za svakoga, voli napomenuti. I to je uredu. Svijet treba različitosti.
Jednako kao što ne mora svatko biti konobar ili dizajner, tako ne mora svatko biti za poduzetništvo ili za top menadžera“, naglašava. Bitno je pronaći svoj put i svoju strast. No valja imati na umu da ni strast ne treba slijepo i neumjereno pratiti.
„Pronađite svoju strast, ali s druge strane ta strast može odvesti u burnout“, ističe autorica priručnika „Meraklis – kako prepoznati svoje skrivene talente, osloboditi svoj puni potencijal i živjeti vlastitu svrhu“.
Poduzetnici često gorljivo idu za strašću i završe u burnoutu, „zato moramo prepoznati granicu kad je previše… ne idemo za strašću da bi izgorjeli nego da bi sjali“, ističe pa dodaje da je burnout opaki igrač koji strast i euforiju koju smo osjećali prema poslu pretvori u frustraciju i cinizam. Burnout nas oslabi i fizički i mentalno i emocionalno. Izvlači najgore iz nas, kaže.
„Ono kad ti smeta jer ti dijete pjeva u blizini, kad pukneš na gospođu u pošti kad se ne možeš pokrenuti od same pomisli što te sve čeka na poslu, kad si istrošen do te mjere da ne vidiš ništa dobro u tomu što radiš… Vidjela sam to kod klijenata. Doživjela i sama“.
‘Koliko strastveno radim, toliko strastveno i odmaram’
No najbolji lijek za svakodnevnu ravnotežu je prisutnost, odnosno umiren um kojeg Marinela trenira kao što trenira i mišiće u teretani. Kad se u nama utvrdi unutarnji mir, vanjske okolnosti, kakve god bile, ne mogu nas „pregaziti“ ističe Marinela kojoj je duhovni (ne religiozni) aspekt bivanja i postojanja iznimno važan.
Dodaje da u poduzetništvu nema jasnog razgraničenja vremena za posao i vremena za ‘život’, pa je stoga teže pronaći granicu i lakše skrenuti u burnout. Jednostavno je posao sastavni dio života poduzetnika.
„Ali zato jednako koliko strastveno radim, toliko strastveno i odmaram“.
To je recept. Ne za poduzetnike, ne za menadžere – za sve.
„Odem na odmor na kojem mijenjam i državu i ljude i kontekst, potpuno se isključim i ulazim u neku drugu ulogu od one koju imam doma. Postajem lutalica, istraživač… kao da nemam ni dom ni posao i doslovno samo – bivam. I bivam tako, bez grižnje savjesti da nešto ‘moram’ ili ‘trebam’ ili da će nešto na poslu patiti“, opisuje ova dobitnica priznanja PRVIH 20 za žene koje inspiriraju svojim radom, uspjehom i vrijednostima koje zagovaraju.
Pročitajte više: Kako prepoznati kapital u sebi?
Briga o sebi sastavni je dio posla i karijere
To je način na koji ona strastveno odmara odnosno isključuje se. Kao i odlasci na nekoliko dana u tišinu i duboku meditaciju. To zasigurno nije način koji odgovara svima, ali svatko može pronaći svoj način ovisno o vrsti poslovanja, funkciji, organizaciji…
„Jedno je sigurno – to je odluka koju moramo svjesno sami donijeti ili uz nečiju pomoć doći do nje“.
Niti njoj nije bilo lako odmah uskočiti u ovaj ‘mod’, ali danas su joj jednako važni takvi dani kao i dani u kojima ugovara neke nove suradnje. Zato smatra da valja jednako investirati u takve dane, kao i u firmu i njezin razvoj.
„Na kraju krajeva, svima nam je vrijeme ograničeno. Briga o sebi trebala bi postati sastavni dio poslovanja i razvoja karijere“, smatra Marinela čiji nijedan radni dan nije isti. Ima slobodu kreiranja svog vremena, radnog dana i količine posla. Prati stvaralačke impulse koji se pojave, a u svakom su joj danu jako važne dvije stvari: isporučiti vrhunsku uslugu i isporučiti vrhunski, svjesni, puni i luckasti život.
Izazovi? Sindrom ‘sam svoj majstor’
Na njezinom putu bilo je, dakako, i izazova. Jedan od njih – nesigurnost. Pitala se „kako svo svoje znanje i vještine složiti u koncept-proizvod koji rješava problem na tržištu. Hoće li ljudi i firme to htjeti kupovati? Nakon pet godina poslovanja odgovor je: hoće i kupuju.
„I apsolutno mogu razumjeti moje klijente koji dođu zbunjeni, nesigurni, ne vide svoje snage i talente. Mogu razumjeti da ne znaju kako bi naprijed, a žele iskoračiti u poduzetništvo ili napraviti karijerne tranzicije. I još važnije, znam kako im pomoći“.
Kao ključni izazov istaknula je sužavanje poslovanja na ključne usluge kako ne bi zbunjivala ljude.
„Niste sve, ne možete sve, ne nudite sve“.
Mučio ju je i „sam svoj majstor“ sindrom.
„To je onaj problem kad na početku sve moraš sam, pa zaglaviš u tom ‘moranju’. Oslobađajuće je bilo zapošljavanje i angažiranje vanjskih suradnika. Nakon gotovo šest godina poslovanja mogu samo reći: zapošljavajte bolje od sebe“, savjetuje Marinela.
Suprug i ona su u kratkom razmaku otvorili svatko svoju firmu i trebalo je sve to uskladiti.
Nakon otvaranja firme prošla je različite faze, no najteži osjećaj je bio onaj usamljenosti jer ljudi s vama uglavnom ne razgovaraju da vas čuju i razumiju već da čuje sebe, svoje stavove, uvjerenja i strahove.
„Sjećam se razgovora s dva nepovezana generalna direktora iz dvije različite korporacije. Na moju novost da odlazim u poduzetništvo, njihove reakcije su bile: pa to je ludost, kako ćeš hraniti obitelj? Kasnije su mi postali klijenti“, prisjeća se Marinela koja za sebe kaže da je sklona rizicima.
Putuje, ludo se zabavlja…
U svojim je počecima tako za razvoj firme bila spremna ugroziti vlastitu egzistenciju i dati zadnju ušteđenu kunu.
„To više ne bih radila“, priznaje.
Danas na dnevnoj razini teži tome da je prisutna odnosno svjesna točno tog trenutka i podražaja odnosno aktivnosti koji se događaju, teži tomu da zadrži fokus na ključnome uslijed ogromnog broja distrakcija, da putuje, da se ludo zabavlja i, naravno, da joj strast prema poslu bude gorivo za nove kreacije koje će mijenjati nju i ljude koji joj dođu na put.
Foto: Privatna arhiva
