Marina Obradović provela je 10 godina radeći u jednoj velikoj osiguravajućoj kući u kojoj je vodila kadrovsku administraciju. U tih je deset godina od pozicije referentice došla do menadžerske pozicije i mislila je kako živi svoj poslovni san. Ipak, kada je krajem 2015. i početkom 2016. godine trebala potpisati novi ugovor, Marina je, na iznenađenje mnogih, odlučila otići iz velike korporacije.
Sugerirali su joj da razmisli, odmori se i donese pravu odluku, ali za nju je tada prava odluka bila da se posveti sebi i obitelji. Pozdravila se s kolegama i radom u korporaciji i napravila drastičan karijerni zaokret.
Želja za životom izvan okvira korporativnog svijeta
U trenutku napuštanja posla nije imala plan B. Marina kaže da zapravo nije znala što točno želi, ali znala je da želi o svemu razmisliti u miru i pronaći neki novi smjer.
„Nakon toliko godina, nisam znala što se događa izvan korporacijskih okvira, a mene je uvijek upravo to zanimalo. Ipak, kada ste u jednoj takvoj korporaciji, vi zaista nemate vremena ni proviriti što ima izvan nje jer vam se od 0-24 sve vrti oko posla.“
Kaže kako joj je posao u korporaciji bio izuzetno koristan i naučio je mnogočemu te da bi svakome preporučila da barem nekoliko godina radi u tako velikoj organizaciji, ali za nju osobno to više nije bilo okruženje u kojem je željela raditi.
Poslovnu ideju pronašla u potrebama bliskih prijateljica
Jedno je vrijeme ostala kod kuće i radila sve ono za što godinama nije imala vremena – šetala, meditirala, kuhala i jednostavno uživala u opuštenijem načinu života. U međuvremenu je shvatila da se želi baviti onime što najviše voli, što joj najbolje ide i što je čini sretnom, a to je kuhanje.
„Moja obitelj je cijelo vrijeme bila uz mene i oni su jedini znali u kojem pravcu idem. Tu su bile još dvije prijateljice koje su mi zapravo i dale ideju za moj novi projekt“, govori Marina.
Naime, njezine prijateljice su mlade žene koje su se tek odselile od roditelja i počele samostalan život ili život u braku te su se htjele okušati u kuhinji. „Ja sam im bila prava enciklopedija. One su bile početnice, pa sam im detaljno objašnjavala cjelokupni proces od početka do kraja. Tijekom nekoliko mjeseci naše komunikacije, rodila se ideja da napravim recepte na karticama, sa detaljnim opisom pripreme da mogu služiti svim početnicima u kuhinji.“
Interna priča razvila se u proizvod namijenjen širem tržištu
Tako su se počeli stvarati recepti nazvani „Priče jedne kuhače“ i interna priča usput je dobivala obrise proizvoda za tržište.
„Dok moje prijateljice nisu amenovale da je sve na kartici jasno, recept nisam smatrala gotovim“, govori Marina koja je pomno osluškivala i promatrala kako netko tko je početnik u kuhinji razmišlja, koje su mu nejasnoće, strahovi i problemi…
Kada je prva kartica bila gotova, Marina i suprug su shvatili da su im potrebni tiskara, grafički dizajner i lektor. Tu su ujedno krenule i prve prepreke. „Za početak, bilo je teško pronaći tiskaru. Nitko ne želi raditi s vama kad ste mali, nepoznati i k tome tražite svega 50 komada nečega“, prisjeća se naša sugovornica.
Kada je napokon pronašla tiskaru, kaže, ponovno je dobila energiju i elan. Paralelno je dogovarala detalje s grafičkim dizajnerom, a s obzirom da je planirala postaviti proizvod na police knjižara i poklon galerija, morala je angažirati i lektora. Nakon mnogo rada, truda i vremena, prvi paketi Marininih kartica ugledali su svjetlo dana početkom prošlog prosinca. Jedan komplet sastoji se od 30 recepata na 30 zasebnih kartica i koncipirani su kao ideje što kuhati tijekom jednog mjeseca.
„Sada kreću marketing i prodaja, od kojih sam uvijek zazirala i bježala, ali, evo, polako se zaljubljujem“, govori Marina kroz smijeh.
„Kako sam radila u osiguravajućoj kući, svaki dan sam vidjela što znači prodaja. Divila sam se tim ljudima i mislila kako ja to nikad ne bih mogla.“ No, krenula je čitati i informirati se i o ovom vrlo važnom aspektu svakog posla, koji više nije mogla odgađati ili prepuštati drugima. „Imala sam sreću da je prvi odgovor na moju ponudu bio „da“, tako da sam dobila dodatni vjetar u leđa. Naravno, ne ide sve tako glatko dalje, ali pripremamo se za ostale izazove.“
Važnost konstruktivne kritike prilikom usavršavanja recepata
Ono što Marina spominje kao nešto što joj je mnogo pomoglo prilikom rada na usavršavanju recepata jest objektivan pogled drugih na nešto na što je ona gledala prilično subjektivno. Kaže i da su djeca uvijek najiskrenija u svojim komentarima te da je mogla ponešto naučiti od njih i njihovih reakcija.
„S obzirom da sam se emotivno vezala uz svaku rečenicu i sliku, u početku mi je bilo teško čuti komentare da bih trebala nešto promijeniti, ali sada sam zahvalna na svim savjetima i idejama“, priča nam Marina.
Govori kako su joj i naizgled banalni prijedlozi, poput prijedloga o promjeni fonta na karticama, bili izuzetno korisni i doprinijeli tome da bude sasvim zadovoljna konačnom verzijom proizvoda.
Inovativan koncept kuharice pomogao joj da se probije na zasićeno tržište
Tržište je zasićeno najrazličitijim kuharicama i Marina je toga itekako svjesna, stoga se odlučila na jedan sasvim novi pristup i razvila inovativan koncept kuharice s mnogim prednostima u odnosu na klasične priručnike.
„Htjela sam ponuditi nešto zgodno i praktično, nešto što možete staviti u džep i što vam može poslužiti kao spisak za kupovinu“, objašnjava te dodaje:
„Imala sam pred očima četveročlanu obitelj ili par koji voli organiziranost i koji će si kuhati i nositi obroke na posao. Ovim karticama sam rasteretila i majke koje ne moraju razmišljati što će toga dana kuhati jer već imaju gotove ideje, a i djeci je zabavan koncept kartica zato što i oni mogu sudjelovati u kreiranju jelovnika.“
Recepti su „vezani“, što znači da ćete, recimo, umak za bolonjez moći iskoristi i u receptu za punjene tikvice, što štedi i vrijeme i novac.
Također, važno je spomenuti da su kartice presvučene folijom, pa su stoga jednostavne za održavanje i ne primaju masnoću, ne prljaju se, a također ih možete bez straha dati maloj djeci u ruke.
Marina ima brojne ideje za dalje, među kojima su novi paketi kartica, poput kartica s desertima, kartica s paleo ili bezglutenskom prehranom i slično. Osim toga, dugoročni planovi su razvoj aplikacije i individualna škola kuhanja kao pomoć, u najvećoj mjeri, mladim prezaposlenim ljudima kojima su potrebne i one najosnovnije smjernice vezane za pripremu jela i općenito organizaciju u kuhinji.
U poduzetništvu je i najmanji korak naprijed razlog za veliko veselje
Marina kaže kako istinski uživa u novom životnom stilu mame poduzetnice. Sada radi od kuće te, iako priznaje da se ponekad osjeća usamljeno, kaže kako je i kod kuće iznimno organizirana i produktivna.
Dodaje da je luksuz odlučivanja kako će nam izgledati dan neprocjenjiv, ali da to može biti i zamka. „Zato nam, kao poduzetnicima, više nego ikada treba sposobnost upravljanja vremenom, sistematičnost i točnost“, naglašava.
Smatra kako je njezina najveća prednost upravo činjenica da je nevjerojatno sistematizirana. „Svaki dan imam plan i točno određene prioritete i zadatke koje toga dana moram izvršiti.“
Sama se javlja potencijalnim klijentima ili osobno odlazi direktno do njih jer kaže da nitko ne može prezentirati njezin proizvod bolje od nje same zato što o „Pričama jedne kuhače“ govori s najvećim žarom, što se itekako osjetilo i tijekom našeg razgovora.
Kao najveći izazov poduzetništva navodi učenje strpljenju.
„Toga u korporaciji nema. Sve je odmah, sve je brzo. Naučila sam da ideja mora sazrijeti. Pripremljena sam na lagane i sigurne korake. Svaki, pa i najmanji korak, meni je razlog za veliko veselje“, govori.
Na pitanje je li ikad požalila što je ostavila siguran posao i velika primanja kako bi se okušala u potpuno novom poslu na početku 40-ih, Marina odgovara: „Naravno, kao roditelju vam to mora proći kroz glavu. Ipak, to je ona površinska briga. Duboko u sebi sam znala da donosim pravu odluku. Djeca su bila pripremljena na to da će se dogditi neke promjene. Njima su novci nebitni. Kada odrastu, pamtit će trenutke koje smo proveli zajedno. Oni su ovom promjenom ustvari bili i sretniji nego ja.“
Savjeti drugim ženama koje kreću u poduzetništvo
Intervju smo završili pitanjem o savjetima drugim ženama koje kreću u poduzetništvo i imaju određene strahove i dileme. Marina je imala vrlo korisne i poticajne savjete za sve.
„Moj skroman savjet kao “vrlo mlade” u poduzetničkim vodama je da svatko treba slušati svoj unutarnji glas i kreirati svoj život kako želi. Ukoliko kreiranje vodi u smjeru poduzetništva, krenuti hrabro i smiono, spreman koliko to možeš biti u tom trenutku. Vjerovati u sebe jer doista svi možemo upravo sve ono što i mislimo da možemo.“
Budućim poduzetnicama i poduzetnicama u počecima također je poručila da krenu i uživaju bez straha jer je pomoć na svakom koraku. „Samo treba pitati ili pokucati na neka vrata, otvorit će se. Okružite se ženama poduzetnicima, treba vam podrška i savjet, a one su za to najbolje.“
Foto: Martina Cvek
