Znanost je oduvijek pokretala svijet. Znanstvena su postignuća postizali i muškarci i žene, ali dugo vremena žene za to nisu dobivale zasluge. Neke nisu ni dočekale da dobiju priznanja za svoja djela. Ipak, ostavile su trag i “utabale” put da bi danas mogli imati žene u znanosti. Jedna od njih je i Marija Boban, redovita profesorica Pravnog fakultetu u Splitu.
Na fakultetu radi još od 2000. godine. Bilo je to, kaže, sasvim neplanski. Odmah po završetku studija dobila je ponudu da se prijavi na natječaj na znanstvenog novaka – asistenta, i pomislila je zašto ne pokušati. Dotad se oduvijek vidjela u privatnom sektoru. U ove 23 godine otkako radi na splitskom Pravnom fakultetu, svašta se promijenilo. Ono najvažnije – žene su počele dobivati zasluge za svoja djela. Znate li da je Ada Lovelace, engleska matematičarka i pjesnikinja, ujedno i prva programerka na svijetu? Bilo je to u vrijeme kad su žene teško dobivale zasluge pa za Adu malo tko zna. No, svijet se mijenja – smatra Marija – stiglo je doba feminizacije znanosti.
Svi imaju jednaku priliku
Kada govorimo o znanosti onda se uistinu može reći kako su tu u posljednjih 20 godina napravljeni najveći pomaci. Sve je više žena znanstvenica. Na matičnoj ustanovi, Pravnom fakultetu u Splitu, više od 55 posto kolektiva čine profesorice naspram profesora. Svi u znanosti imaju jednaka prava, tvrdi. Najviše ističe trud, rad i zalaganje kao i samu neovisnost budući da uistinu imate slobodu odabira područja kojim ćete se baviti. Kako ta tri faktora rastu, napredujete, gradite ugled u akademskoj zajednici, razvijate se. Samim time kroz napredovanje raste i vaš koeficijent, a time i plaća. Već kod odabira teme doktorske disertacije – birate sami vlastiti smjer razvoja.
“Sve one priče ‘nisam mogao’ ili ‘nisam imao priliku’ – zapravo su samo isprike budući da ni jedan put nije lagan i ništa ne dolazi preko noći. U znanosti sami sebe definirate. Svi imamo priliku. Ali morate voljeti ono što radite, kao i u svakom drugom poslu. Drugačije apsolutno ne ide”, pojašnjava.
Na našoj Konferenciji za žene u javnom sektoru profesorica Boban je objasnila da ste nakon doktorata zapravo “sami sebi mentori” i sve se svodi na discipliniranost i rad da biste ispunili uvjete za izbor znanstvena zvanja koji su sve teži dok se do doktorata trudite učiti od svojih mentora. U znanosti su isti kriteriji za sve u istim znanstvenim područjima i svi su jednaki. Svi imaju priliku prijaviti projekt pri Ministarstvu znanosti i obrazovanje i Zakladi za znanost. Ništa nije zabranjeno. O odluci odlučuje kvaliteta projekta, a ne spol. Važne su, naravno, i reference voditelja projekta, a presudni su rad i znanje.
Pročitajte više: Dr. sc. Katarina Mužina: “Hrvatska je sjajna za žene u znanosti”
Prva u onom što dotad nije postojalo
Boban je 2012. doktorirala zaštitu osobnih podataka. U to vrijeme to “nikog nije zanimalo”, a većina nije znala ni što je to. Mentor joj je bio profesor doktor Miroslav Tuđman, a komentor iz polja prava profesor doktor Jozo Čizmić. Ona je bila prva koja je spojila temu iz polja informacijske i komunikacijske znanost i prava. Bilo je tada otpora protiv jer nije postojalo interdisciplinarno polje u koje bi se mogla birati u znanstveno – nastavno zvanje.
“I kad mi kažu da ne mogu ili da nije moguće, tek tada me još i dodatno motiviraju i guraju naprijed. Nakon dvije godine iscrpnog rada na doktoratu i niza akademskih rasprava ja sam ipak došla do mog cilja i obranila doktorsku disertaciju i od tada se zalažem za interdisciplinarnost”, prisjeća se Marija.
Nakon toga, kad 2016. kreće donošenje GDPR-a, kreće i potražnja za Marijinom strukom i u privatnom sektoru. Tad je procijenila da joj je bolje registrirati vlastitu tvrtku nego imati ugovore o djelu. Tako je postala i poduzetnica. Od 2000. do danas samo je napredovala. Došla je do čak 150 znanstvenih radova, a naglašava da nije sve divno i idealno, naravno, uvijek ima uspona i padova.
Od 2008. je i vanjski suradnik na Veleučilištu “Marko Marulić” u Kninu. Naravno, kaže, nije sve u novcu. Zadovoljstvo je uvijek ponajprije u radu s kolegama i studentima kao i kada znate da ste sudjelovali na studijima gotovo od prvog dana, kao primjerice na Sveučilišnom odjelu za forenzične znanosti Sveučilišta u Splitu. Predaje i na Pravnom fakultetu u Mostaru od 2017. na studiju Kriminalistike i sigurnosnog menadžmenta i s osmijehom ističe kako joj nema većeg zadovoljstva nego kad malo promijeni sredinu.
“A studenti su uvijek studenti – koliko uče od nas, toliko i mi učimo od tih divnih mladih ljudi!”, govori Marija.
Pročitajte više: Žene u javnom sektoru: ‘Premalo smo zastupljene u medijima’
Obitelj joj je glavni pokretač
Poseban joj je užitak promatrati kako se stvari razvijaju. Kad je ona kretala nije postojalo e-zdravstvo, umjetna inteligencija niti pravo na privatnost i zaštita osobnih podataka. Nije mogla ni zamisliti da će se tim temama baviti gotovo svakodnevno. Dok je studirala, prisjeća se, na Ekonomskom fakultetu su imali info-kabinet s tek nekoliko računala.
“Kad sam se zaposlila, kolega i ja dijelili smo ured u kojem smo imali jedno računalo. Imali smo zajednički desktop s vlastitim folderima s dokumentima i tako je bilo prvih nekoliko godina. Kod kuće sam imala računalo, a i prvi laptop kupila sam si sama”, govori.
Jako je teško, no Marija tvrdi da se balans između privatnog i poslovnog života moguće napraviti. Dosta kolega nažalost potpuno zapostavi privatni život zbog poslovnog. Nju, kako kaže, od prvog trena kad je krenula, obitelj motivira i gura naprijed. Za nju je pokretač, a usklađivanje privatnih i poslovnih obveza, iako nije jednostavno, nikako nije teret.
“Jer kad sve obavite, kad imate ona prva postignuća, nema većeg užitka nego to podijeliti sa svojim najdražima. Morate imati ono uporište koje vas bodri i uvijek motivira da idete naprijed”, tvrdi.
Pročitajte više: Žene koje su uspjele u javnom sektoru okupile smo na konferenciji – evo tko su one
Možete biti što god poželite
U javnom sektoru također postoji konkurencija, mada mnogi ne misle tako, govori Marija. Bez obzira što se nekome sa strane čini da ćete napredovati čim ispunite određene uvjete, morate biti najbolji da bi se to stvarno ostvarilo. U sektoru znanosti bitka je za koeficijente. Kad ste znanstvenik na nekom projektu, pojašnjava, nemate osiguran posao odmah nakon. Ostaju samo najbolji, oni koji se dokažu.
Prije su nas učili – postoje muška i ženska područja, ali Marija tvrdi da je tome došao kraj. Njoj je cilj motivirati što više žena, ali i muškaraca, da se opredjeljuju za polja koja su im bliska. Zašto muškarac koji voli raditi s djecom u vrtiću, ne bi to radio? Ista stvar je i sa STEM-om.
Pomak je što se od 2015. godine 11. veljače obilježava kao Međunarodni dan žena i djevojaka u znanosti. Takva promocija, smatra, gura naprijed žene u znanosti. Cilj mu je ohrabriti ih da ostvare svoj puni potencijal kao znanstvenice i inovatorice. To znači da i kao cijelo društvo idemo prema naprijed.
U bilo kojem poslu najvažnija stvar je da ga volite i da vam pruža zadovoljstvo. Ono što mi vidimo na tuđem putu je samo vrh sante leda iznad vode. Vidimo samo nečije pobjede, Instagram na kojem su svi sretni i LinkedIn na kojem svi nižu poslovne uspjehe. Savjetuje da prikažete realnu sliku, bez uljepšavanja. Jer kako kaže, Hrvatska nije tako velika niti je akademska zajednica tako velika da se ne bi prepoznale stvarne reference.
Ne ograničujte se na jedno polje
Dovoljno je pogledati CRO RIS profil znanstvenika pa da vidite realan doprinos u akademskom svijetu. U privatnom sektoru pak – uz akademsko zvanje morate imati i stručnost koju dokazujete uz svaki novi projekt i angažman – i to joj je najveći izazov. Ujedno, uz rad u struci smatra da kroz primjenu u praksi zapravo podiže i kvalitetu predavanja studentima primjerima iz prakse. Dokaz tome je uvijek popunjena dvorana studenata koji redovito pohađaju njena predavanja na Fakultetu.
Imala je i kratki izlet u politiku, na dvije godine. Toliko joj se svidjelo da je dala ostavku, smije se. No probala je, vidjela kako funkcionira i je li to nešto čime bi se mogla baviti. Danas, sa svim skupljenim iskustvom, poručuje ženama da se ne ograničavaju samo na jedno polje jer se morate razvijati i rasti zajedno sa okruženjem koje se neizostavno neprestano mijenja. Postavite si ciljeve, učite, imajte hobije, okušajte se u više poslova dok ne pronađete odgovarajući – ali nemojte zaboraviti, ako radite ono što volite, uz trud i rad rezultati neće izostati, zaključuje.
Foto: Domagoj Bregant
