U utorak 12. studenog, točno na svoj 80. rođendan, preminula je spisateljica, teatrologinja i književna kritičarka Mani Gotovac. Već za života obilježila je hrvatska kazališta, ali i hrvatsku književnu scenu.
O sebi
Čak i bolest koja ju je posljednjih mjeseci života prikovala uz bolnički krevet nije zaustavila njezin rad pa je prošlog mjeseca objavila svoj posljednji roman “Rastanci”. Kako zbog lošeg zdravstvenog stanja nije mogla nazočiti izlasku svog romana za Hinu je izjavila:
“Ja ne znam tko je Mani Gotovac. Kad bih to znala, ne bi me uopće zanimala. I danas sam, međutim, znatiželjna kad razmišljam o njenim postupcima, demonima, aferama. I danas mi je zanimljivo zašto ovako, a ne onako. I danas mi je zanimljivo istraživati njene postupke. Kad bi mi sve bilo jasno, ne bih ni pisala.”
O ljubavi
Privatni život joj je bio buran, što zbog, kako je govorila, ‘ovisnosti’ o muškarcima, što zbog obiteljske tragedije. Nakon 14 godina braka, razvela se od kompozitora Pere Gotovca i udala se za slikara i scenografa Željka Senečića. Upravo taj njezin čin napuštanja braka bio je skandalozan potez za to vrijeme. “Ljubav je sigurno najveći dar, ali sam, prepustivši joj se, povrijedila mnoge bliske i drage ljude. Moje ponašanje bilo je neoprostivo jer sam vodila računa jedino o voljenom čovjeku. Ali opet bih učinila isto.”
O smrti
Brak sa Željkom Senečićem, kojeg je od milja zvala Seneka, obilježila je smrt petogodišnje kćeri Ane. Odlaskom iz bolnice u Klaićevoj u svoj dom, nije znala ni tko je niti kako se zove. Razdoblje koje je slijedilo nakon Anine smrti, za nju je bilo posve mutno.
“Pisanje mi je omogućilo da se ponovno igram sa svojom kćeri, da mislim na nju još intenzivnije nego inače. Sjećanje obnavlja eko sustav. Doslovce, obnavlja. Sjećanje je neodvojiv dio onoga sada i onoga sutra. To međutim ne znači da ono oslobađa od nesreća koje su nam se dogodile u životu”
izjavila je za Novi list
Povezano: 10 inspirativnih citata Jackie Kennedy
O pisanju
Ulaskom u zrelu dobu, intenzivno se posvetila pisanju, posebno posljednjih devet godina. Rekla je kako se tek u starijoj dobi riješila ovisnosti o muškarcima. “Starost me oslobodila ovisnosti o muškarcima, bez te strasti mi je lakše živjeti. Sad drhtim u samoći i tišini, pred praznim listovima koje valja ispuniti.”
Kako je njezin život obilježilo mnogo dramatičnih trenutaka, to je prenijela i u svoja djela. Djela koja je napisala dirala su u “osinje” gnijezdo, ali toga je bila svjesna. Uvijek je željela govoriti o onome što je zabranjena, a upravo zbog toga se ljudima nije nimalo sviđala ili su ju naprosto obožavali.
“Ako ćemo govorit’ O Hrvatskoj, mogu reći da pola onih koji me znaju – mrze me neizrecivo. Najradije bi me spalili kao vješticu na Trgu bana Jelačića Bužimskog. Ali ima druga polovica koja me neizmjerno obožava, čemu se ja strašno čudim. A čujte, ipak diram u neke svetinje. Ako napišeš knjigu o tome da žena ima pravo biti ljubavnica, da žena ima pravo odlučiti što će sa svojim tijelom, da žena ima pravo prepoznavati vezu između svoga tijela i svoje misli – dirnula sam u opasne vode. Ne samo u Hrvatskoj. Ja sam toga potpuno svjesna. “
izjavila je za Jutarnji list
Foto: Facebook