Poduzetništvo je teško, a i majčinstvo je teško. Što onda dobijete kad ste mama, poduzetnica i onda vam se dogodi korona kriza? Jedinstven način života u kojem je umor konstantan, ali strast vas vuče da i dalje gurate i jedno i drugo. Mame poduzetnice su otkrile kako izgleda njihov radni dan te zašto to ne preporučuju drugima.
Povezano:
- Poduzetnica rodila kod kuće i porod prenosila uživo!
- Kako je biti samohrana mama poduzetnica u Hrvatskoj?
- 3 važna razloga zbog kojih žene vole biti mame poduzetnice
- Kako raditi od kuće kad su djeca s vama?
“Ne bih to nikome preporučila”
Stručnjakinja za retail marketing i vlasnica tvrtke Lupus i Fabula Ana Milas ne bi ponavljala niti preporučila ikome takav način života.
“Funkcionirala sam 1, 5 godinu bez ikoga s povremenim uletima iz Splita kad bih morala na službeni put. To je jako naporno, logistički, psihički i fizički. Radila sam praktički od djetetovog prvog mjeseca života s tim da imam i starije dijete. Ne bih nikome preporučila osim ako nemate savršenu logistiku, dostupnu baby sittericu i spremačicu.”
Nemam sreće s tetama čuvalicama
Vlasnica marketinške agencije Aleksandra Đermanović nam je fotografijom pokazala kako izgleda njezin ured te zašto nema dadilju: “Jedna teta čuvalica je polomila rebra, druga je prodala kuću i ne radi joj se, a mama je u petak slomila nogu.”
Samohrana majka i poduzetnica Katarina Zlatec ističe da je shvatila reklamu koja govori da mame nemaju pravo na bolovanje.
“Igranje dvije različite uloge istovremeno zna biti zahtjevno jer dolazi do preklapanja višestrukih obveza jednakog stupnja prioriteta. Najgora takva iskustva su kad se probudite s visokom temperaturom ili gripom kad imate neodgodive poslovne rokove, a ujedno morate napraviti i ručak za kćer prije škole jer vas nema tko zamijeniti (ona šala iz reklame, „mame nemaju pravo na bolovanje“). U mojem slučaju, imala sam sreće jer je uskočila susjeda koja je slučajno bila doma pa nam je napravila ručak, a prijevod sam velikim naporom nekako uspjela završiti na vrijeme. Pretpostavljam da nisam jedina s tom pričom.”
“Baš kad pričam s klijentom – djeca viču iz petnih žila”
Poduzetnica početnica koja stoji iza tvrtke Dreamhood Wallpapers, Monica Trzun, otkrila je da joj je korona donijela brojne probleme i da se nije usrećila radom od kuće.
“Prije svega, moram priznati da me situacija s korona virusom, lockdown i remote rad snašao u, mogu reći najgorem trenutku, s obzirom na to kako sam tek koji mjesec prije započela s radom svoga obrta. Do tada sam odlazila u ured koji sam iznajmljivala na mjesečnoj bazi, no kako se odjednom promijenila situacija, morala sam se, kao uostalom i svi ostali, prilagoditi novom načinu rada. Malo je reći da je bilo (i još uvijek ima) izazovnih trenutaka kada s klijentom pričam na telefon, a djeca baš u tom trenutku počnu vikati iz petnih žila ili kada paralelno odgovaram na mailove i kuham ručak – još k tome nemam dadilju, ipak mogu reći da situacija polako dolazi na svoje i da smo se nekako navikli na novi način rada. A kada ne stignem preko dana obaviti sve što trebam, onda dolazi noć upomoć – pa do sitnih sati riješim sve zaostatke i samo se mogu nadati da ujutro neće biti buđenje prije 8.”
Nakon niza godina vlastitog otpora prihvatila sam stanje u kojem se posao i život isprepleću
Diana Kobaš Dešković koja stoji iz tvrtke Mamforce rekla nam je kako bi danima mogla govoriti o tome što znači biti mama i poduzetnica.
“Poduzetništvo uz sve svoje izazove omogućuje i kvalitetnije majčinstvo koliko god ta kombinacija ponekad bila teška. Budući da sam karijeru započela u korporaciji i u vlastitom biznisu sam postavljala iste kriterije kako po pitanju rezultata tako i po pitanju radnog vremena. Trebalo mi je vremena da shvatim koliko je to krivo i da prigrlim prednosti poduzetništva u smislu slobode koju nam daje. Nakon niza godina vlastitog otpora prihvatila sam stanje u kojem se posao i život isprepleću pa mi je i svakodnevica organizirana na taj način.
Budući da mi je ured vrlo blizu kuće pokušavam si dan organizirati tako da dolazim kući na ručak koji provedem s djecom. Usput saznam i što je bilo u školi, koje su im daljnje obaveze i pomognem im da si organiziraju vrijeme. To ujedno znači da mi pauza za ručak traje duže od pola sata te da to vrijeme moram kasnije nadoknaditi jer inače posao trpi. Ranije sam imala problema s tim i bila sam nesretna što mi radni dan završava najranije u šest popodne, a često i kasnije, ali sam u međuvremenu shvatila da je takav način rada čak i prilagođeniji ljudskim potrebama. Otprilike kao španjolska siesta kad se u sredini dana napravi pauza da bi se kasnije nastavio radni dio dana. Sad se znam našaliti da živim kao Španjolka u Hrvatskoj. Budući da je to zemlja čiju kulturu volim i u kojoj sam završila i MBA nemam više problema s tim da živim njihovim tempom koji mi omogućuje kvalitetniju svakodnevnu komunikaciju s djecom.”
2020. je nanovo definirala organizaciju vremena
Vlasnica revizorske tvrtke Ana Vinko Grd pronašla je nove načina organizacije poslovnog i privatnog života.
“2020. je nanovo definirala organizaciju vremena. Pogotovo radom za posao i radom za kuću istovremeno. Izazov je bio vremenski posložiti važne stvari vezane uz posao i dječje potrebe. S obzirom na to da imam 2 dečka s manjom razlikom u godinama, konačno su došli u fazu da se mogu zajedno igrati po 2 sata. Ujutro prije nego se probude, odradim pripremu za posao i napismeno obradim što će mi trebati da riješim u dogovorenom roku (da nešto ne zaboravim ili preskočim). Kad se dečki probude, odrade higijenu i doručak, vrijeme je za set crtića i međusobnu igru. Radni stol je iz radne sobe preselio u blagovaonicu ili na terasu. Jedno oko i uho su uvijek na njima, ali ipak znaju da se moraju ponašati odgovorno kad je mama na laptopu ili kad razgovaram na mobitel. Oko podneva opet spremanje obroka i “spavanac”. Kad sam doma, radno vrijeme se samo diktira planiranim poslovima.”
Za odgoj djeteta potrebno je cijelo pleme
Stručnjakinja za EU fondove Ana Marija Špicnagel u svoje je obveze uvukla i dijete i obitelj, a sin joj već zna kako izgleda JOPPD obrazac i excel tablica.
„Kao direktorica tvrtke i mlada mama, moram priznati da povezivanje majčinskih i poduzetničkih obveza zna biti itekako zahtjevno. Jutarnja to-do lista stvari koje treba obaviti se često već do podneva revidira, a sve kako bi se prilagodila potrebama moje 4-mjesečne bebe. Često se slanje e-mailova, plaćanje računa, check-up odrađenih zadataka pa i poneki konferencijski poziv odradi u trenutcima kad beba spava, kad se suprug vrati s posla ili kad imam na raspolaganju baka/ujo servis. Od samog početka sam se vodila onom izrekom da je potrebno cijelo pleme za odgoj djeteta, a kad ste poduzetnica onda je to definitivno jedini mogući i jedini ispravni način – da se svi ravnopravno uključe u obavljanje svakodnevnih zadataka, ali i stvaranje zajedničkih uspomena. Kako vodim malu privatnu tvrtku, onda smo nas dvoje (mama i sin) prvi zajedničko, i to humanitarni projekt za žene oboljele od karcinoma, predali kad je moj sin imao 2 tjedna, a od tada do danas pa već i on zna što je JOPPD obrazac i kako izgleda excel.“
Foto: Privatna arhiva
