U patrijahalnim i primitivnim društvima, očevi su uglavnom poznati po svojim sinovima, no ovaj otac, Ziauddin Yousafzai, poznat je po svojoj kćerki, Malali, najmlađoj dobitnici Nobelove nagrade za mir na svijetu. Danas je pak prepoznata kao ikona za prva žena i djece diljem svijeta.
Malalina priča je priča o nejednakosti i neravnopravnosti žena kroz stoljeća, a ta nejednakost u primitivnim društvima počinje od dana ženinog rođenja. Ocrtava se samim time što tog dana ocu nitko ne čestita jer mu se rodi kćer, a susjedi suosjećaju s majkom što nije dobila sina.
Malala – ikona borbe za ravnopravnost žena
Nadalje, te iste kćeri ne kreću u školu i uglavnom ne dobiju priliku učiti i obrazovati se, već su slobodne lutati ulicama, igrati se s vršnjacima i biti slobodne dok ne uđu u tinejdžersku dob. Tada njihova sloboda prestaje.
Ulaskom u pubertet žena u takvim društvima ne smije izaći bez muške pratnje. Mora biti poslušna i pokorna. Postaje takozvani „ponos svoga oca i braće“. To ne utječe samo na njezin život, već i na život muških članova obitelji.
Ako primjerice u obitelji ima šest kćeri i jedan sin, taj jedan sin mora otići raditi i zaraditi za život svoje obitelji jer je sramota da kćer radi, a sin ne. No, ni život kćeri nije bio bolji, morala se pokoravati svim očevim odlukama. Ukoliko bi je udali za starca ili čovjeka kojeg uopće ne voli morala je trpjeti i šutjeti.
Malalin otac je na rođenju svoje kćeri odlučio postupiti drugačije. Kao prvo, bio je sretan i ponosan kada mu se rodila djevojčica.
„Kada je Malala imala četiri i pol godine, upisao sam ju u svoju školu. Ljudima iz razvijenijih zemalja to se ne čini kao nešto veliko, ali vjerujte mi, kod nas u Pakistanu je to rijetkost. Žene se nemaju priliku školovati i razvijati svoje potencijale. Ja sam imao četiri sestre i niti jedna nije išla u školu“, ispričao je Yousafzai.
No, tada su u Pakistan došla neka nova vremena, kada su ljudi bili suočeni s jednim fenomenom puno gorim od samog primitivizma, a Malalin otac ga naziva „Talibanizacija“.
Zbog svoji govora postala je meta Talibana
Žene su izgubile sva prava, od toga da nisu smjele sudjelovati u političkim, ekonomskim i društvenim aktivnostima, do činjenice da nisu smjele ići na tržnicu i morale su hodati pokrivenih lica.
„Malala je imala samo 10 godina kada je ustala za svoje pravo na edukaciju. Vodila je dnevnik za BBC blog, ponudila se da bude dobrovoljac za dokumentarce New York Timesa. Govorila je gdje god je imala priliku i njezin je glas odjeknuo“, ponosno je kazao Yousafzai.
Zbog svojih aktivnosti, Malala je postala meta Talibana koji su pucali na nju 2012. Godine. U bolnici u Engleskoj gdje se liječila, nikad nije žalila sebe ili svoje stanje, prisjeća se njen otac. Uvijek je bila hrabra i uporna.
„Ljudi me znaju pitati što sam napravio da mi kćer bude ovakva. Bolje da me pitaju što nisam napravio. Nisam joj odrezao krila“, poručio je Malalin otac.
U videu dolje pogledajte njegov cijeli govor.
Foto: screenshot
