Svi koji su posljednjih mjeseci ili godina gradili i renovirali kuće i stanove ili pak imali sitne radove u svom kućanstvu, znaju koliko je poskupio taj „sport“. Majstora je u odnosu na količinu posla – (pre)malo pa je ponekad i teško doći do njih, a kad i uspijemo stupiti u kontakt s njima, često nas iznenade cijene. Potražnja diktira cijenu pa nas ne treba čuditi to što su cijene „skočile u nebo“. Ipak, čini se da ni nije kod svih tako. Keramičar i klesar Branimir Putnik Budak na svom je LinkedIn profilu objavio priču pod nazivom „RADIM ZA SIĆU 😎“ i izazvao brojne pozitivne reakcije. Evo što je napisao ovaj majstor na LinkedInu.
‘100 eura – ako hoće, hoće, ako neće, neće’
„U ovo neko ludo vrijeme, kada svi dižu cijene usluga, zaprepaste me jutarnje kave s majstorima – mojim kolegama vodoinstalaterima, keramičarima, klesarima i električarima.
Prije svega, morat ću vam reći, da od sutra ne idem s njima na kavu! A objasnit ću vam i zašto.
Uglavnom, doživljavamo svi kako cijene divljaju. A ponajviše cijene usluga, koje obavljaju ljudi, to jest majstori. I ja ću se složiti da današnji majstor može zaraditi sasvim solidnu doktorsku plaću, a ako ne i malo više! U redu, velika je potražnja, ponuda mala, a ljudi sa znanjem i voljom za rad je gotovo još manje.
I tu sada moji kolege ulaze u priču!
Počinje jutarnja kava: „Joj, opet sam moral u Zagreb ići! Baba me neka išće (traži) da joj moram zamijeniti WC školjku… Ma rekel sam joj 100 eura i hoće-hoće, neće-neće“!
Čovjek je rekao svoju cijenu, sada je na gospođi želi li to ili ne! Tržišno gledano – ispravno, majstorski/ljudski gledano – nije baš!
Pročitajte više: Raste broj građevinskih obrta, a fali ljudi. HOK: ‘Nužan je uvoz radnika’
‘Poslovi od 30 eura vrijede više od 100 eura. Vrijede preporuku’
Za takve poslove, koji traju po 30 minuta, često ni ne uzmem novac. Shvatio sam da su mi takvi poslovi dali mnogo više od 100 eura, a to je preporuka. Shvatio sam da ljudi, ako im navratim usput i ako može tako, na kratko, gdje to ni meni nije trošak, često popiju i kavicu sa mnom, obavimo to i uvijek budem ispraćen osmjehom!
Naše tržište nije baš tako žilavo, kao neka tržišta. Stoga ipak biram graditi svoj posao na duge staze. Kod mene je i dalje kvadrat od 20 do 27 eura, jer znam da ljudi to cijene i nagrađuju moj dobro obavljen posao! A ponajviše znam jer moj očuh ima istu filozofiju, pa je i u onoj najgoroj krizi uvijek radio! Ne treba biti bahat, napuhavati cijene. Treba samo biti realan!
Na kraju, svi mi „mali ljudi“ živimo od istog kruha. Svi se svaki dan ustajemo na posao da zaradimo za sebe i svoje obitelji. I svi znamo koliko je teško zarađena svaka kuna (euro). Pogotovo naši stariji, umirovljenici. Nekada u poslovanju treba gledati i ljudskost i dostojanstvo, a ne biti bezobziran.
Ali, treba zapamtiti, tanka je granica između dobrog i ludog. Uz to sve trebamo jasno vrednovati sebe i svoj rad. Brinuti o svom zdravlju i okolišu te gledati svaki dan biti što bolji majstor, čovjek, prijatelj i susjed…“.
Foto: Canva / LinkedIn Branimir Putnik Budak
Branimir je sve lijepo rekao i zaista volim čitati njegove postove jer su ljudski i realni.