O digitalnoj transformaciji BiH se u ovoj zemlji već dugi niz godina priča na sva zvona, ali se malo toga do sada nažalost uradilo. U današnjoj priči sa magistricom ekonomije, Almom Kratovac, direktoricom kompanije ESP koja je prva na tržište BH plasirala OPA mobilnu aplikaciju za bezkontaktno plaćanje, razgovaramo o razlozima zašto smo još u digitalnom zapećku i o tome koja su to najbolja rješenja za nezahvalnu situaciju u kojoj se nalazimo.
Pionirka u poslijeratnoj bankarskoj industriji
Tokom ratnih godina Alma je kao 15-togodišnja tinejdžerica započela svoju radnu karijeru, istovremeno završavajući srednju školu u Visokom i radeći u UNPROFORu kao prevoditeljica. Za sebe će reći kroz smijeh da je u životu sve radila paralelno, uz osnovnu školu završavala je i muzičku, a uz Ekonomski i fakultet Političkih nauka, na kojem, pored svih položenih ispita, nije napravila završni korak, nije još diplomirala. Svoju je profesionalnu karijeru započela u bankarskom sektoru u poslijeratnom zamahu bankarske industrije u BiH, prolazeći kroz sve transformacije u tadašnjoj Univerzal banci koja se integrisala sa Zagrebačkom, a potom u Unicredit banku.
“Poslijeratna sam pionirka bankarstva i bankarskih integracija. Rasla sam zajedno s tim tržištem i provela sam preko 20 godina na različitim pozicijama, od najniže pozicije asistenta Uprave, vodila sam odjele marketinga, istraživanja tržišta, sektore razvoja, sektore za stanovništvo. Direktorica sektora za poslovanje sa stanovništvom u Sparkasse banci je bila moja najveća funkcija u bankarskom sektoru i nakon toga sam preuzela Dinners club u kojem sam provela 5 godina”, započinje Alma priču o svojim profesionalnim počecima.
Tadašnji Zakon o finansijskom poslovanju nije prepoznavao mogućnost postojanja samostalnih kartičnih kuća koje su davaoci elektronskog novca, kao što je to bio slučaj u zemljama regiona, te je radeći u Dinners clubu sa svojim timom bila prinuđena iznaći najbolje rješenje za kompaniju kako bi brend integrirali u banku.
Zaokret u karijeri i povratak u fintech industriju
Umorna od adminstrativno-pravne borbe s vjetrenjačama Alma je u tom trenutku odlučila napraviti potpuni zaokret u svojoj karijeri zaposlivši se u kozmetičkoj multilevel marketng industriji, u Oriflameu na poziciji direktora kompanije za BH. Danas priznaje da se obrela na vrlo zahtjevnoj poziciji gdje je trebalo naučiti novi set potpuno drugačijih biznis vještina, od vođenja ljudi koji nisu u radnom odnosu sa Oriflamemom do formiranja mreže Oriflame članova.
“Za razliku od finansijske industrije u Oriflameu je isključivo čovjek u fokusu, jer bez članova koji su dio Oriflame mreže zapravo nema ni Oriflamea. Oni su savršen ogledan primjer kako se može raditi posao i razvijati multinacionalna priča, a da nemate nijednog prodajnog čovjeka u firmi. No, za takvu priču je potrebno mnogo truda i rada na terenu s ljudima koji su neovisni članovi tvoje poslovne mreže iz koje mogu izaći kad god hoće”, navodi Alma.
Kao direktorica Oriflema za BiH uspjela je osnažiti brend sa preko 7000 članova u trenutku kad je, zbog porodičnih razloga, odlučila napustiti tu uspješnu kompaniju.
“Bilo je jako izazovno i koliko god je bilo neobično i teško u nekim trenucima uživala sam zato što sam stekla nova znanja, vještine, ali i poznanstva koje nikad ne bih spoznala da sam ostala u bankarstvu. Od toga da sam morala znati ulaz i izlaz robe, što u bankarstvu nisam morala znati, prodaje, do carinskih procedura. Sve to mi je pomoglo da zaokružim jedan segment poslovanja i pravog poduzetništva i da unaprijedim prodajne vještine”, veli Alma.
Pročitajte više: Karcinom dojke u trudnoći ne događa se nekom drugom – “Sve se promijeni preko noći.”
Danas je zahvalna na tom iskustvu iako je posao koji je, čak i u vrijeme corona pandemije, kada se intenzivno radilo online, zahtijevao konstantna putovanja i stalni angažman na terenu.
“Bila je to druga godina pandemije kada sam morala donijeti, za mene intimno u tom trenutku vrlo važnu odluku, da li da nastavim raditi 24/7 posao koji iziskuje moj stalni angažman. Bez obzira što se tada posao radio online, ne može se sve završavati online, mora se izaći na teren, a po našim cestama obilazak terena ne može uvijek biti završen za jedan dan. Tada je moje dijete kretalo u prvi razred, i kad sam odlučila da zbog toga mijenjam posao ukazala se prilika da pređem u ESP, kompaniju koja je vlasnik OPA aplikacije za plaćanje. Tako sam se od aprila ove godine ponovo vratila u financijski sektor, u fintech industriju”, pojašnjava nam Alma.
Digitalna transformacija je noćna mora našeg društva
Povratkom u fintech industriju Alma se ponovno suočila sa dugogodišnjim problemom vezanim za digitalnu transformaciju koji ni danas, nakon silnih prijedloga i rješenja, nije uređen.
“Poredeći naše okruženje mi nismo daleko odmakli od bazičnog načina poslovanja koje se svodi na papire, potpise, ličnu i fizičku identifikaciju, a sve zbog toga što naši Zakoni još uvijek nisu usklađeni. Ono što nedostaje je jasna definicija, jasno određenje države da idemo u proces prave digitalizacije društva. Krenimo od banalnih stvari, recimo od vakcina. Znamo za koliko je vremena Srbija izbacila svoju “e uprava” aplikaciju, kako bi se svi njeni građani mogli registrovati za vakcine, pa čak i državljani drugih država. Mi to nismo bili u stanju ni danas napraviti. Tako se to radi kad država stane iza nekog projekta. Onda se to mora uraditi, jer je to važno za opstanak države. Mi još uvijek nemamo video identifikaciju koja je “business as usual” u Hrvatskoj, Srbiji, da ne pričamo o zemljama EU, Bliskog i Dalekog Istoka. Mi nismo odmakli u tom procesu, jer se sve kosi sa Zakonom. Imamo Halcom, kompaniju za izadavanje digitalnih potpisa, ali se digitalni potpis ne može masovno primjenjivati i ponovo se prolazi kroz niz procedura da bi se u samo u određenim situacijama mogao koristiti digitalni potpis. Jer, ako ga ja mogu koristiti samo za interne potrebe, a nigdje recimo na Sudu, u javnim ustanovama, bankama s kojima sarađujem, to rješenje onda na žalost nema realnu vrijednost.”, pojašnjava Alma.
Iako zna da smo još uvijek na početku digitalne transformacije, također je svjesna da možemo brzo reagovati kako bismo rješili taj problem. Ono što je nužno je “zajedničko opredjeljenje onih koji vode ovu državu, da donesu odluke i identificiraju regulatore na nivou države koji će regulirati implementaciju digitalizacije društva”.
“Mi imamo razna dobra rješenja koja čekaju da budu implementirana i toliko je dobrih payment rješenja i fintech kompanija koje samo čekaju da se tržište otvori za masovnu upotrebu. Procjenjujem da nam od dana donošenja Zakona i odluke do potpune digitalizacije društva treba maximalno 5 godina. Ali hajmo krenuti od prioriteta, digitalizirati javnu upravu do kraja, finasije, digitalizirati zdravstvo, uvesti kompletne elektronske knjižice. Imamo mi polurješenja u pripremi, samo ih treba integrirati. Digitalizacija ne znači otpuštanje ljudi. Ne treba se bojati digitalizacije, jer ona može biti odlična prilika da se ljudi prekvalifikuju i zaposle. Jer prostora za rad ima, puno je ljudi otišlo iz BiH i otvaraju se radna mjesta za neke ljude koji nikad nisu imali priliku da nađu pozicije za svoje zaposlenje. Neko mora nastaviti da održava ovu državu kakva god ona bila, i bez obzira na masovni egzodus naših ljudi ja vjerujem da ovdje ima prostora za život i rad”, tvrdi Alma.
Kroz smijeh veli da je za nju jedna kolegica svojevremeno izjavila da je “žena koja hoće da mijenja svijet”, no priznaje da to nije baš tako. Istina je, veli, da voli izazove i voli donositi promjene koje stvari mijenjaju na bolje.
“Težim da doprinesem svojim znanjem i iskustvom, da ovdje prenesem dobre prakse iz okolnih zemalja. Ali sam često nailazila na zatvorena vrata, do te mjere da sam nudila prijedloge izmjene članova Zakona, ali to nije moglo proći. Odlučila sam da iskoristim sva ta znanja i iskustva i pretvorim u neki svoj rad, da neko može to iskoristiti u neke druge svrhe i upisala sam doktorski studij, koji uskoro završavam. Volim da stvaram nove vrijednosti i da ih prenosim u svom okruženju, jer jedino djeleći znanje i kad funkcionišemo kao tim možemo zajedno rasti i razvijati se”, kaže Alma.
Pročitajte više: Sanja Balenović, Senior IT Governance Specialist u Raiffeisenu: Teška bolest nije me spriječila da radim punim plućima i budem tu za svoje sinove
“Odluka da postanem majka pomogla mi je da ozdravim”
Svoju porodica Alma smatra svojim najvećim pokretačima, jer su joj roditelji uvijek bili najveća podrška. Prošla je trnovit put odrastajući sa 9 godina starijom sestrom koja je rođena sa invaliditetom.
“Kad sam bila djevojčica preuzela sam ulogu starije sestre i ta briga me učinila zrelijom prije moje generacije. Zato sam tako rano počela raditi osjećajući se spremnom da mogu doprinositi familiji i to mi je bio normalno. Samostalna sam i raduje me što sam ostala dosljedna sebi, svojoj samostalnosti. Meni je moja sestra pomogla da sazrijem ranije, da hrabrije oblikujem svoj život i budem odlučnija. Ne znači ako si potpuno zdrav da ćeš po defaultu biti potpuno sretan u svakoj sferi svog života, to me život naučio”, otvoreno priznaje.
Sa 24 godine Alma se prvi put susrela sa dijagnozom karcinoma grlića maternice.
“Mislim da je ta dijagnoza uticala na moju sreću u bračnoj zajednici. Izborila sam se u tom periodu s bolešću, ali sam se razvela nakon što sam ozdravila. Nakon 15 godina karcinom se vratio. Prvo sam ga liječila ovdje, u BiH, a onda sam se odlučila za liječenje u inostranstvu, gdje mi je nakon detaljne dijagnostike identificiran razlog zbog kojeg mi se javio karcinom. Bila je to genetska mutacija koja se mogla rješiti najhumanijim načinom – trudnoćom. Tada sam donijela odluku da ne želim ostati neostvarena kao majka. Otvoreno sam razgovarala sa majkom i s doktorima o šansi koju sam dobila, i na kraju sam odlučila da se hrabro upustim u majčinstvo. Nije lako bilo donijeti tu odluku, prošla sam trnovit put do trudnoće, ali danas sam sretna i zdrava majka. Jedino za čim žalim je što moj otac nije doživio da dočeka unuče. To mu je bila najveća životna želja. Gubitak oca je moj najveći gubitak do sada, ali s druge strane dobila sam najljepšu ulogu, ulogu majke“, prisjeća se Alma.
Još uvijek se s velikim uzbuđenjem prisjeća svog najtežeg životnog izazova, no znajući koliko je u našem društvu odgajati dijete kao samohrana majka i dalje osjetljiva, gotovo tabu tema sretna je što je iz najtežeg perioda u svom životu izašla kao pobjednica.
“Ja jesam samohrana majka po svojoj odluci. Izabrala sam da put odgoja svog sedmogodišnjeg sina gradim sama i nisam nikad zažalila, jer ipak imam ogromnu podršku, pomoć i čuvara, a to je moja majka. Moj sin je osnovac, ide u drugi razred i vrlo je samostalan. Naš odnos i ljubav samo poprima zrelost i veličinu, zato što smo dobro uhodan tim, on, moja mama i ja”, otkriva Alma.
Svjesna činjenice da je, kako veli, njen život satkan od niza grešaka, priznaje da su je neke pogrešne odluke naučile da nakon niza grešaka mora doći neka zrela odluka. “Svi griješimo i svjesna sam da i danas griješim. Da li bi ih ponovila? Možda čak i bih, jer su mi pomogle da neke stvari ispravnije napravim. Kad neko kaže uči iz tuđih grešaka, teško je naučiti iz tuđih grešaka. Mogu samo čuti i saslušati nečiju situaciju, ali na kraju čovjek nauči najviše iz svojih grešaka”, poručuje Alma.
Također naglašava da se u “našem društvu potpuno nezasluženo divimo muškarcima i da se njihove greške i nekorektne odluke uvijek opraštaju dok se ženama nikad ne opraštaju”. “I umjesto da smo mi žene podrška jedne drugima, pogotovo kad smo samohrane majke, mi nismo u stanju jedna drugoj ni pružiti ruku kadgod je to moguće. Često se pitam u kojem trenutku žene zaborave da muškarci nisu Bogom dati, da žena ženi, prekoputa sebe, nije protivnica nego saveznica. Zato uvijek hrabrim mlade žene da budu svoje, sigurne u sebe. Jer, ono što se ženama često dešava je da lako izgube samopouzdanje. I meni je samopouzdanje bilo poljuljano, ali sam se izdigla, postala sam jača, snažnija. Ono što bih željela poručiti svim mladim ženama je da uče iz svojih grešaka, jer teško možete učiti iz tuđih, i ne ponavljaju svoje greške. Nijedna žena nije za odbaciti. Nijedna žena nije manje vrijedna od muškaraca. Vjerujte u sebe i ono što radite. I držimo se zajedno”, na kraju našeg razgovora emotivno poručuje Alma.
Tekst je u cjelosti prenesen s womeninadria.ba.
Foto: Poduzetnice / Poslovne novine / Privatna arhiva
