U našem loncu se stalno nešto „kuha“, najkraće će Lorenka Copić opisati kreativni obiteljski posao kojega ona i brat polako preuzimaju u zagrebačkom Zvona cateringu od svojih roditelja. Njihova priča, kaže, malo je specifična jer prije 20 godina nisu stasali kao klasični ugostitelji. Svaki od roditelja imao je svoju karijeru u tvrtkama gdje su do tada radili.
Zvona catering izrasli iz ratnih godina
„Došao je rat, roditelji su posjedovali određeni kapital i odlučili su se na pokretanje vlastitog posla“, priča Lorenka, sada članica uprave obiteljske tvrtke.
Iako s ugostiteljstvom do tada nisu imali nikakve veze, izbor upravo na ovu vrstu posla nije slučajan. U obitelji su, priznaje, svi uvijek bili veliki gurmani, a mami je kuhanje u genima. Uvijek je eksperimentirala s jelima u kuhinji pa je na njihovom stolu bilo najrazličitijih delicija.
„Brat i ja smo od početka s roditeljima bili uključeni u sve. Kada su kretali s poslom, bila sam srednjoškolka, a brat još u osnovnoj. Završili smo oboje fakultete, i to ekonomiju. Ja sam otišla u reviziju, ali sam se nakon određenog vremena vratila natrag u obiteljsku tvrtku jer je broj ljudi ovdje rastao“, prisjeća se ona.
Sada imaju 60 zaposlenih. Svakodnevno pripremaju između 1200 i 1300 obroka za zaposlenike Ericssona, do 300 obroka za radnike Erste banke, organiziraju privatne cateringe za vjenčanja, pričesti, krizme, kao i poslovne domjenke.
„Dok je ovaj privatni dio češći u prvom dijelu godine, korporativni jača pred kraj, a vrhunac je sam prosinac. Od njega živimo barem tri mjeseca“, kroz smijeh će Lorenka koja je s bratom preuzela vodeću ulogu u tvrtki.
Brat se brine oko samoga cateringa, odnosno kreiranja ponude do organizacije i realizacije domjenka, a Lorenka je zadužena za kontakte s dobavljačima, marketing, financije, kreiranja jelovnika za izdvojene lokacije poput Ericssona i Erste banke, ali i kontrolu hrane.
„Tata je više logističar u smislu održavanja softvera, brige o ljudskim resursima, obrade plaća, a mama je nekako izdvojena iz cijele priče. Ona nije u samoj operativi nego se bavi većim projektima. Osnivačica je Hrvatskog festivala hrane i vina u zagrebačkoj Areni iza kojega idejno i organizacijski stojimo. Ona se polako povlači iz biznisa jer je u mirovini“, govori ova poduzetnica.
Bogata referentna lista
Ova obiteljska tvrtka u koštac se hvata i s najzahtjevnijim projektima. Iza njih je, između, ostalog organizacija svečanog domjenka za visoke dužnosnike kada je Hrvatska ušla u članstvo EU, ali i onaj prilikom dolaska pape Benedikta u Hrvatsku kao i priprema 20.000 launch paketa za volontere koji su tada radili.
Na svoju referentu listu upisali su i vjenčanje u Dubrovniku gdje se domjenak održavao na tri mjesta, u kazalištu Marina Držića, potom ručak u Kneževom dvoru gdje im je pripremnica bila 200 metara udaljena od mjesta serviranja, a gosti su sve dobivali na tanjur te u tvrđavi Lovrijenac gdje su sve na rukama nosili penjući se 700 metara.
Odradili su i svadbu na 1300 metara nadmorske visine gdje nije bilo niti struje, niti vode za 700 gostiju. Jedina su catering kuća s HALAL certifikatom pa su, između ostaloga, pripremali domjenak za otvorenje Islamskog centra u Rijeci.
„Klijenti pred nas postavljaju iznimne zahtjeve, ali to nam nije problem, nego izazov. Kada bi se netko odlučio započeti ovaj posao od nule, mora računati kako on ima puno aspekata. Za biti prava catering kuća treba veliki kapital. Potrebni su iznimno veliki resursi u inventaru, opremi u kuhinji, puno ljudi, vozila, ali i biti uključen osobno od jutra do mraka u posao jer se ništa ne može prepustiti slučaju. Najveći resurs su naši ljudi bez kojih ovaj posao nikako ne bismo mogli raditi ovako kvalitetno i za to primati pohvale“, sugerira Lorenka.
Niša koja zahtijeva ekspertizu
Odskočna daska, kako ju naziva, za catering njezinim roditeljima bio je salata bar, koncept drugačijeg posluživanja kojeg u to vrijeme nije bilo u Zagrebu. Ali ubrzo su se počeli baviti samo cateringom koji je potpuno drugačiji i od klasičnih restorana.
„Ono što se poslužuje u restoranima, mi dostavljamo i poslužujemo na određenom mjestu, poput proplanaka, planina, plaža. Imamo catering centar koji se prostire na 500 četvornih metara i veliki skladišni prostor. Svi koji se, više-manje, danas bave dostavom nazivaju se cateringom, što uopće nema veze jedno s drugim. Nas ne možete nazvati i naručiti tri porcije čevapa. Mi organiziramo domjenke s priborom za jelo, čašama, slaganjem švedskog stola. Što bi se reklo, radimo sve, od igle do traktora. U jeku krize su se i mnogi restorani okrenuli ovome poslu i u tome pronašli neko svoje tržište, tako da je i tu sada poplava svega“, jasna je ova majka i troje djece koja kod kuće, jednakao kao i na poslu, sve voli držati pod kontrolom.
Obiteljski biznis ima svoje izazove, ali i prednosti
Suprug joj radi, također, u obiteljskoj tvrtki, ali svojega brata, pa kaže kako su im djeca svjesna koliko su roditelji angažirani. No, i ona odrastaju s njihovim biznisom. Upoznata su već s procesom, a najstarija kćer govori kako bi voljela biti slastičarka „jer joj je to super“.
„Suprug i ja sve ‘hendlamo’ oko djece, a bake i djedovi uskaču kad god je potrebno. Osoba sam koja se ne može opustiti, čak ni na godišnjem odmoru. Svoj posao obožavam jer je vrlo kreativan. Sve proizvode koje izbacujemo zajedno osmišljavamo. Istovremeno radimo na nekoliko projekata. Radimo na cateringu sirove hrane, kao i bezglutenskom, organizaciji vjenčanja stranaca u Hrvatskoj na nekoliko lokaliteta zbog čega smo zakupili i neke domene. Moraš biti inovativan kako bi se održao na tržištu“, sugerira Lorenka.
Privatni i poslovni život s obitelji, kaže, teško je razdvojiti.
„Kada je obitelj u pitanju, tu nema susprezanja prilikom iznošenja svojeg mišljenja. Stvari rješavamo bučno što znaju već i svi naši zaposlenici, ali je to dobro jer ih brzo riješimo. Budući da nas je četvero, prilikom glasanja, uvijek je potrebno da je troje „za“. Kada radiš u obiteljskoj tvrtki , možeš otići kući kada ti je dijete bolesno jer ćeš od tamo nastaviti odrađivati obveze, a s druge strane, nemaš fiksno radno vrijeme nego radiš koliko posao traži“, zaključuje Lorenka Copić, članica Uprave Zvona cateringa.
Foto: privatna arhiva
