Sa svojih 35 godina Lorena Matejaš ostvarila je svoj životni san – prva je žena strojovođa u povijesti Hrvatske. Od početka srpnja Lorena vozi vlakove HŽ Putničkog prijevoza.
“Zanimanje strojovođa jedan je veliki san koji već 16 godina želim ispuniti. Potječem iz željezničarske obitelji u kojoj su moj otac i nekada davno djed radili na željeznici. Ljubav prema vlakovima usađena mi je od malih nogu i zvanje strojovođa bilo je još pri izboru zanimanja moja jedina ljubav”, počinje svoju priču Lorena.
Prva žena strojovođa u povijesti Hrvatske
Okružena pričama o vlakovima i željeznici, Lorena je još kao djevojčica znala što želi raditi u životu. Uvijek je trčala za tatom, nešto su popravljali, slagali, pruga je bila blizu kuće, vlakovi su se uvijek čuli… Kao mala djevojčica zavoljela je veliku hrpu željeza i njezina je želja bila voziti vlak.
“Moj otac nije bio oduševljen mojim izborom, ali to me nije spriječilo da upišem srednju Željezničku tehničku školu u Zagrebu.”
Lorena je 1999. uspješno završila srednju školu i stekla zvanje – strojovođa elektrovuče. Podrijetlom je iz maloga slavonskog sela Piljenice, a danas živi u Lipovljanima. Dosad je radila u privatnim tvrtkama, a uz posao najviše je bila posvećena obitelji. Majka je troje djece, djevojčice stare 9 godina i dvojice dječaka starih 7 i 5 godina.
“Sada su djeca veća, dosad sam im posvetila puno vremena, a sada se mogu posvetiti svojoj najvećoj ljubavi u poslovnom smislu. Djeca me podržavaju u mom poslu, a i sviđa im se što mogu reći da im mama vozi vlak.”
Osim djece, Loreni je najveća potpora suprug Dubravko Matejaš. “Iznimno mi je važno što me Dubravko u svemu podupire. U braku smo 11 godina tijekom kojih mi je bio oslonac u svemu, a kada smo saznali da će se moj san o vožnji vlakova i ostvariti, on je bio još sretniji od mene. Na tome ću mu uvijek biti zahvalna.”
Osjećaj kad sjedne u upravljačnicu električne lokomotive ili elektromotornog vlaka Lorena opisuje samo jednom riječju – fantastično.
“To je tako dobar osjećaj, jedan od najljepših osjećaja na svijetu”
Na stručno osposobljavanje u HŽ Putničkom prijevozu Lorena je došla u siječnju 2016. godine, osposobljavanje je trajalo četiri mjeseca, a obuhvaćalo je teoretski i praktični dio.
“Na stručnom osposobljavanju obnovila sam stara znanja jer je ipak prošlo puno godina od kada sam završila srednju školu. Htjela bih zahvaliti instruktorima vuče i svom mentoru Goranu Certiću, koji je uložio puno truda i živaca u moje osposobljavanje.”
U HŽ Putničkom prijevozu zaposleno je 588 strojovođa, a od prvog radnog dana muški kolege odlično su prihvatili Lorenu. “Dečki su me super prihvatili, i bolje nego što sam se nadala. Od početka sam jedna od njih. Ispričali su mi puno priča, dogodovština, ‘caka'”, uz smiješak kaže Lorena.
Putnici su iznenađeni kada u upravljačnici 80-ak tonske lokomotive ugledaju ženu. “Kada dovezem vlak na kolodvor ili stajalište, čuju se komentari – ma nije to žena, to je onaj strojovođa s dugom kosom, a onda dođu bliže i kažu – a ne, ne, ipak je žena.”
Posao strojovođe nosi mnogo stresa, vlakovi voze u teškim vremenskim uvjetima poput guste magle ili obilnih padalina, a tu su i neoprezni pješaci koji pretrčavaju prugu te neoprezni vozači cestovnih vozila, no sve to Lorenu nimalo ne obeshrabruje.
“Svaki dan si u drugom mjestu, uživaš u predivnim krajolicima, lokomotive su zaista moćne, postižu brzinu i do 160 km/h i upravljati takvim vozilom zaista je neopisivo.”
Motivirana, odgovorna, komunikativna i spremna na timski rad, Lorena želi položiti dozvole za sve vrste vlakova i lokomotiva.
“Prva sam žena koja je probila led i počela raditi posao koji je dosad bio rezerviran isključivo za muškarce. Želja mi je i da potaknem druge žene, možda sada još uvijek djevojčice, koje imaju san poput mojega da ga i ostvare…”
Lorena ima mnogo hobija, uključena je u rad dobrovoljnoga vatrogasnog društva u kojemu vježba djecu do 10 godina, pjeva u mješovitom pjevačkom zboru „Lira“ iz Lipovljana, pleše i pjeva u Kulturno-umjetničkom društvu „Lipa“ iz Lipovljana, voli voziti bicikl, rolati i plivati, a najviše od svega opušta ju vrtlarenje. Na pitanje kada to sve stigne, daje jednostavan odgovor: “Sve u životu je stvar volje, želje i prije svega dobre organizacije – ja sam žena 100 na sat”, uz smiješak dodaje Lorena.
I evo nije trebalo proći dugo, ostavila muža i djecu zbog mlađeg strojovođe iz RCC-a….
Epilog koji su mnogi oko nje očekivali.