Kućanski poslovi još uvijek su većinom ženska domena. Rijetki su muškarci kojima nije problem uhvatiti se usisavača ili pranja rublja. Istina, postoje rijetki primjerci koji uživaju u nekim kućanskim poslovima, poput glačanja ili kupovine namirnica, no oni su zaista rijetkost.
Svaka žena koja sama obavlja većinu kućanskih poslova svjesna je da joj taj „posao“ nikad neće biti plaćen. Žene koje ne rade posao van kuće, već se brinu za kućanstvo i djecu – popularno zvane „kućanice“, o bilo kakvoj plaći za svoj rad mogu samo sanjati.
No, u Ekvadoru su to odlučili promijeniti.
I kućanice imaju pravo na plaću i mirovinu
Reformom Zakona o radnim pravima, Ekvador je odlučio priznati rad u kući, za koji se procjenjuje da čini čak 15 posto ekvadorskog BDP-a i obuhvaća više od 1.5 milijuna „kućnih radnica“.
„Kućanice“ će tako sad biti uključene u sustav socijalne zaštite čime će ostvarivati pravo na zdravstvenu zaštitu i mirovinu. Ekvadorski predsjednik Rafael Correa istaknuo je kako će ovom reformom država uložiti ukupno 120 milijuna američkih dolara za uključivanje „kućanica“ u socijalno osiguranje.
Kućanski poslovi su posao s punim radnim vremenom
U Hrvatskoj su „kućanice“, kojih je prema posljednjem popisu stanovništva iz 2013. čak 12 posto, u nešto drugačijem položaju.
Pravo na osnovno zdravstveno osiguranje imaju svi pa tako i „kućanice“, a često ih se može pronaći i u kategoriji „uzdržavani članovi kućanstva“. Novim Zakonom o socijalnoj skrbi, koji je stupio na snagu početkom 2014. godine, uveden je institut zajamčene minimalne naknade na koju imaju pravo i osobe koje nikad nisu radile.
Zanimljivo je kako je hrvatska Vlada 2013. godine predložila Zakon o povremenim poslovima, kojim je bilo predviđeno i plaćanje obavljanja kućanskih poslova. Međutim, nakon dulje javne rasprave i oštrog protivljenja sindikata, taj je prijedlog povučen i više se o njemu nije raspravljalo.
Prema istraživanju Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI) teret kućanskih poslova pada na ženu i to se većinom odnosi na poslove koje je potrebno obavljati svakodnevno. Muškarci pak češće sudjeluju u kućanskim poslovima koji se obavljaju povremeno, poput popravaka u kući i plaćanja računa.
Neka su istraživanja pokazala kako na obavljanje kućanskih poslova odlazi nevjerojatna 92 sata tjedno. Usporedimo li to s redovnim radnim vremenom, „kućanica“ zapravo odradi „duplu smjenu“. O tome što i koliko odradi žena koja uz svoje „kućanske poslove“ obavlja i redovan posao van kuće, nećemo ni govoriti.
Prema nekim procjenama, kad bi se „kućanicama“ plaćalo za njihov rad po satu, uredno bi mogle zarađivati oko 5000 kuna mjesečno. Pitanje je samo tko bi to njima platio?
Kućanice traže plaću
Problem „kućanica“ i honoriranja njihovog rada pokušale su riješiti brojne zemlje diljem svijeta.
Naime, Amerikanci su izračunali da bi, kad bi ih netko plaćao, njihove „kućanice“ godišnje zaradile više od 149 tisuća dolara. Samo za usporedbu, prosječna je godišnja plaća u SAD-u nešto više od 50 tisuća dolara .
Međutim, žene koje u SAD-u ostaju kod kuće i brinu se za djecu i dom, u potpunosti financijski ovise o svojim supruzima. Osim, naravno, ako ne pokrenu neki posao od kuće.
I u Indiji su razmišljali o plaćanju „kućanica“ kroz alociranje dijela suprugove plaće koji bio onda bio uplaćivan direktno na ženin račun. Takvo rješenje ne bi povećalo kućni budžet, ali bi ženama dalo svojevrsnu financijsku sigurnost i samostalnost.
U Italiji, koja prema nekim procjenama ima čak 5 milijuna „kućanica“, jedno se vrijeme raspravljalo o uvođenju „džeparca za kućanice“ kojim bi se ženama koje se brinu za kućanstvo omogućilo da imaju vlastiti prihod. Prijedlog je predviđao da u kućanstvima s nižim primanjima „džeparac“ isplaćuje država, dok bi u kućanstvima s višim primanjima „džeparac“ isplaćivao suprug ili partner.
Iako je prijedlog potaknuo žustru javnu raspravu, na kraju se nije dogodilo ništa jer je zbog gospodarske krize Italija morala razmišljati o nekim drugim, većim, problemima.
Čak je i vatikanski kardinal Ennio Antonelli svojevremeno pozivao da se domaćicama i kućanicama isplaćuje plaća. Rekao je kako mu nije jasno kako netko može plaćati kućnu pomoćnicu, ali ne i „kućanicu“.
Postave li se stvari tako, zaista se moramo upitati – zašto nekome nije problem platiti 30 kuna po satu da mu očiste stan ili glačaju rublje, ali „kućanicama“ ne mogu reći ni jednostavno (i besplatno) – hvala.
Foto: 123rf
