Lidija Kljajić je žena s bogatim iskustvom na najvišim pozicijama u financijama i to tijekom financijskih kriza u nekoliko velikih hrvatskih kompanija. Danas je direktorica financija u Francku, a tamo je došla na samom početku krize u Agrokoru 2017.
Reagirajte ako vidite da nešto nije u redu
Već kao apsolventica 1994. godine započela je svoju karijeru u jednom maloprodajnom lancu. Ondje je dobila zadatak napraviti analizu profitabilnosti prodajnih mjesta i dati prijedloge za poboljšanja, što je i učinila. No, njezine prijedloge nisu shvatili ozbiljno iako je to društvo već prošlo privatizaciju. Željela je otići kod predsjednika Nadzornog odbora i objasniti mu kako tvrtka ne ide u dobrom smjeru i kako se to mora mijenjati. No, povukla se i nije ništa napravila.
„Taj moj čin „nečinjenja“ ispravne stvari me pratio cijelu moju karijeru. Kao da sam uvijek ulazila u krizne situacije i tražilo se od mene da ne prepuštam stvari statusu quo“, rekla je.
Iz tvrtke je otišla bez da je upozorila Nadzorni odbor. Uskoro je uslijedio stečaj kroz koji je lanac napravio ono što je ona predlagala da se treba učiniti. “Uvijek sam se pitala jesam li mogla napraviti tu promjenu koju sam željela reći Nadzornom odboru, koja je bila nužna. Možda sam ju trebala čvršće zagovarati. Nekako mi je i dan danas žao što to nisam pokušala“, ispričala je.
Nećete biti dobrodošli ni baš voljeni
Zaposlila se u deviznom sektoru u banci, ali i dalje ju je ‘vukao’ realni sektor i gospodarstvo. Očekivala je velike promjene u gospodarstvu jer je Hrvatska bila u tranziciji i tržište se moralo mijenjati. „Moja je želja bila biti dio tog svijeta te da mu probam doprinijeti i pomoći.“
Povratak u realni sektor omogućila joj je jedna pivovara koja je radila jednu od prvih greenfield investicija u Hrvatskoj. Iskustvo rada u ovoj multinacionalnoj kompaniji pokazalo joj je korporativnu kulturu kakvoj je Hrvatska težila te se pridružila hrvatskoj kompaniji koja je bila u fazi velikog operativnog restrukturiranja.
Prihvatila je da njezin dolazak u kompaniju kao aktera u velikom ‘change managemetu’ neće biti dobro prihvaćen od kolega koji su tamo dugo godina radili, a sada se njihov rad preispituje. „Shvatila sam da ono što ja nosim u firmu neće biti prihvaćeno od svih kolega, neću biti dobrodošla i neće me baš voljeti. To me pratilo kroz cijelu karijeru. Uvijek sam nosila loše vijesti“, ispričala je Lidija.
Restrukturiranje kompanije išlo je presporo. Radili su na transparentnosti, kodeksu korporativnog upravljanja, etičkom kodeksu, ali su različiti interesi i sukobi unutar odbora sprječavali promjene.
Krize prihvatite kao novu priliku
Afera unutar kompanije, koja je nastupila tijekom provedbe operativnog restrukturiranja bila je dodatni stres za sve zaposlenike, ali ono što je ta krizna situacija donijela, bio je fokus svih zaposlenika na očuvanje osnovnih vrijednosti kompanije i više nego ikad ujedinila je sve u postizanju jedinstvenog cilja. Izvukla je najbolje od zaposlenika i pokazala kako je kriza stvarno nova prilika.
Ponekad vaš rad neće biti cijenjen
Po izlasku iz krize, ‘Krizna uprava’ zamijenjena je novom, ‘Redovnom upravom’ bez obzira na postignuća cijelog kriznog menadžmenta i bez obzira na rezultate koje je kompanija postigla tijekom dvogodišnje krize.
„Nije mi bilo lako prihvatiti činjenicu da moj rad nije nagrađen, nego kažnjen. Mislila sam da se nikad neću izvući iz razočarenja u koje sam tada upala“, iskrena je.
Stvarajte kvalitetne odnose
Ali novi izazovi su je već čekali, te je ubrzo stigao novi izazov. Na poziv jednog stečajnog upravitelja pridružuje se timu za restrukturiranje i postaje članica uprave za financije.
Tvrtka je nekad brojala nekoliko tisuća zaposlenika, a u trenutku Lidijinog dolaska imala ih je 400. „Mene je iznenadilo koliko su ti ljudi željeli da kompanija uspije i koliko su bili spremni odricati se da kompaniji vrate nekadašnji ‘sjaj’“, rekla je.
Kad se pridružila tvrtki imali su 400 milijuna kuna prihoda, dogodio se stečaj s preustrojem, a u hodu se radila stečajna bilanca i početna bilanca za novo društvo. „Velika pomoć su bili dobavljači koji su prihvatili i dalje dostavljati robu. Bilo je mnogo onih koji su tražili da se plaća avansno, bilo je i onih koji su davali odgodu plaćanja, ali za robu smo imali ugovore s pravom pridržaja vlasništva. I to je spasilo tu kompaniju.“
Možete puno doprinijeti kompanijama
Na spašavanju kompanije radili su bez ikakvog dodatnog financiranja i bez mogućnosti angažmana savjetnika, bankara… Sve se radilo isključivo vlastitim sredstvima, snagama i znanjem. Kad je odlazila iz kompanije nakon četiri godine, imali su milijardu i 200 milijuna prihoda. Dobit je također vidno narasla, a krediti više nisu bili potrebni iako su sada, sa svih strana stizale ponude za kreditiranje kompanije. Nakon završenog restrukturiranja, došlo je do promjene vlasništva.
Lidija se ponovno našla u istoj situaciji. „Shvatila sam da ništa sa mnom ne počinje i ne završava. Ja svoj put nastavljam negdje drugdje i očito dajem ono najbolje što mogu dati negdje drugdje“, rekla je.
Prihvatite promjene
Lidija ističe da smo svi svjesni da u nekom trenutku našeg života mora doći do preokreta. „Svi znamo da se trebamo promijeniti, ali se užasno opiremo promjeni“, istaknula je.
Svatko od nas ima različite motive za promjenu, ali firma se mora mijenjati „kad brojke nisu dobre“.
„Mene motivira kriza jer kad dođem u neku kriznu situaciju onda stvarno vidim na svima želju za promjenom. Shvaćanje da se promjena mora dogoditi i koliko god ona bila teška, koliko god za mnoge ljude značila ostanak bez posla, ona doprinosi promjeni na bolje“, istaknula je.
Kriza je nekad jedini pokretač promjena, jedini motivator.
Foto: Martina Cvek
