Izlazak njenog novog poslovnog priručnika pod nazivom “Najjači si kad si svoj”, naveo nas je da odlučimo ponovno popričati s poznatom hrvatskom serijskom poduzetnicom, poslovnom savjetnicom i osnivačicom Business Cafea, omiljenog networking eventa – Kristinom Ercegović.
Evo što kaže o inspiraciji i motivaciji za novu knjigu, o tome što sve nedostaje poduzetnicima kako bi bili uspješniji u onome što rade (a posebice ženama) i poduzetničkim razlikama te uvjetima u odnosu na ostatak zapadne Europe.
Kristina, ovo je tvoja peta knjiga. Kako je došlo do nje?
Obožavam pisanje. Ono me ispunjava. Jednostavno je „čučala“ u meni posljednje tri godine. Uz to što mi vrag ne da mira pa stalno pokrećem biznise i projekte, 9 godina pišem blogove i kolumne i zapravo u meni se krije i spisateljica. Volim prenositi skupljeno znanje i spoznaje. Kako se kaže, najveća agonija pisca je kad u njemu „čuči“ neispričana priča.
Tako je i mene ovo proganjalo tri godine. Dva puta sam počinjala i sve obrisala, a onda je u pravom trenutku došla Sandra Mlakar, moja urednica i vlasnica izdavačke kuće Beletra. U meni je vidjela potencijal, rekla prave riječi u pravom trenutku, potakla me, a ostalo je povijest i knjiga je, evo, pred nama.
Zapinjala sam i htjela odustati putem, no moje „zašto“ na kraju je bilo „što ako moj Luka bude to znanje trebao, a ja ne budem uz njega“. Tako sam odlučila da je bolje da sad sve to uobličim i prenesem u knjigu pa da ju ima uz sebe kad mu bude zatrebalo.
„Sam svoj gazda“ knjiga je o biznisu. Je li nova knjiga „Najjači si kad si svoj“ namijenjena onima koje prođe prvobitna strast? Što misliš, zašto ona nestaje?
„Sam svoj gazda“ moja je prva samostalna knjiga za početnike. Namjera je bila “zapaliti” ekipu da pokrenu vlastiti biznis. Nova knjiga bavi se pitanjima „što sada“, „što mi je to trebalo“ i „što radim krivo“.
„Najjači si kad si svoj“ je namijenjen postojećim poduzetnicima koji su iskusili nestajanje strasti u poslu, a ona, baš kao i u vezama, često nestaje. Početni entuzijazam, kao i medeni mjesec, završava brzo. Dakle, što se događa?
Krećemo u biznis s idejom da budemo sretni i slobodni. Putem izgorimo zato što radimo U biznisu, a nedovoljno radimo NA biznisu. Nedostaje nam znanja, poduzetničkih vještina, jurcamo za ciljevima i vanjskim uspjesima, a putem pogubimo sebe. Izgubimo fokus i kompas, a zapravo, uvijek se trebamo vratiti natrag na osnove. Tko smo mi, u što vjerujemo i što je naše ZAŠTO. Zašto smo to nešto pokrenuli i zašto radimo to što radimo.
Tony Robbins kaže „uspjeh bez ispunjenja je potpuni neuspjeh“. Upravo o tome se radi u mojoj novoj knjizi. O tome da svoje jedinstvene talente upakiramo u proizvode i usluge i definiramo idealne klijente, jer ako smo svima sve onda smo nikom ništa. Trebamo biti svjesni toga što zaista prodajemo, a što kupci kupuju te da je svrha biznisa rješavanje problema i dodavanje vrijednosti, a profit samo posljedica.
Također, sretni možemo biti ako radimo ono što volimo i ako ostavljamo trag, a pritom imamo dobre odnose s ljudima oko sebe. Ispunjeni smo kad DOPRINOSIMO, umjesto da se dokazujemo i ako SURAĐUJEMO umjesto da se takmičimo. Drugim riječima, samo tada kada smo autentični i svoji jer tada smo najjači.
Inspiracija za naslov došla je iz trećeg Kung Fu Panda crtića. Luka i ja volimo zajedno gledati takve “pametne” crtiće s porukom. U jednoj sceni učitelj kaže Pandi koji je nezgrapan, debeo i nespretan da se prestane uspoređivati s majmunom, zmijom i ostalima te da bude svoj jer upravo tim svojim nedostacima može pobijediti protivnika. Naši su nedostaci ujedno i naša prednost tada kada radimo ono što nas ispunjava i kada koristimo svoje talente u službi svih. Luka je i treći puta slučajno postao dio knjige. Naime, kad sam definirala podnaslov knjige došla sam na ideju da na naslovnicu ubacimo Lukin autoportret koji je sam radio na satu likovnog. Tako je i on zaradio svoj honorar od svake prodane knjige.
Uz brojne druge, vodiš i edukaciju „Bildanje biznisa“. Koje si najčešće poduzetničke greške zamijetila, a da koče daljnji poslovni rast?
To je najpopularnija edukacija koju održavam jednom na mjesec u Zagrebu. Polaznici dolaze iz svih gradova Hrvatske, ali i okolnih zemalja. U nju sam unijela sebe i svoje 16-ogodišnje poduzetničko i petogodišnje korporativno iskustvo. Nova knjiga zapravo pokriva upravo dio onoga što prolazimo kroz ovu edukaciju jer sam na taj način htjela da to znanje postane dostupnije svima.
Što se tiče poduzetničkih grešaka, prva je u neshvaćanju da naš biznis raste do razine do koje mi rastemo. Dakle, ako želimo bilo što promijeniti, prvo moramo promijeniti sebe. Stoga 3/4 vremena uvijek individualno radim s poduzetnicima. Najvažnije je, baš kako je netko komentirao moju knjigu, da se TRANSFORMIRA SVIJEST. Nakon toga preostalu 1/4 vremena provodimo vježbajući konkretne poduzetničke vještine potrebne za to da se radi manje i pametnije, a zarađuje više.
Druga greška je u tome da se previše radi U biznisu a ne NA njemu, što dovodi do izgaranja. A onda nam to sve više nije to. Zaboravili smo na svoje ZAŠTO i sve nam gubi smisao. Kad znamo tko smo i zašto, onda što i kako brzo naučimo.
Često mi ljudi govore da sam im vratila stari žar. A dođu k meni sa stavom da više ne mogu i da im je dosta. I onda za dva-tri mjeseca postanu novi ljudi puni strasti koji rade manje, a pametnije, pokreću nove stvari i imaju više vremena i energije pa nerijetko promijene i privatni život. Što je najvažnije, posao im raste te više zarađuju uz manje napora, što dovodi do veće kvalitete života.
Spomenula si da biznis raste do nivoa osobnog razvoja vlasnika. Što to najčešće nedostaje poduzetnicima?
Nedovoljna osviještenost, ulaganje u sebe i stavljanje sebe ispred svog posla. Nedostaje i znanja o izboru ljudi, vođenju posla i financija, ali ipak bih na prvo mjesto stavila nepoznavanje sebe i vještina komunikacije, prezentacijskih i prodajnih vještina, empatije ili ukratko – ljudskosti. Ljudskosti i jednostavnosti nam svima nedostaje.
Vidiš li neke specifičnosti kod žena poduzetnica? Jer, činjenica je da naši biznisi sporo rastu i ostaju mikro.
Puno razmišljam o tome. I pitam goste Business Cafea što oni o tome misle. Možda smo mi žene opreznije tj. preuzimamo iskalkulirane rizike, a ne idemo glavom kroz zid na sve ili ništa. To ne mora uvijek biti mana. Štoviše, možda su baš zato firme koje vode žene uspješnije i imaju veći profit, kako pokazuju strane statistike.
Možda smo i odgojem stekle manje samopouzdanja ili biramo pametnije jer hoćemo kvalitetu života, a ne samo karijeru. Nije rast jedina mjera uspjeha. Svatko ima svoja mjerila. Za mene je to unutarnji osjećaj zadovoljstva i ispunjenosti te kvaliteta života.
Ono što je specifično kod žena vidimo i kada biramo Najbolje poduzetnice – to skrivanje u ormaru i razmišljanje na način „što ću se ja hvaliti, meni to ne treba, nisam ja dovoljno dobra, ima boljih i ne želim se isticati“.
Ja uvijek na to odgovaram „jesmo, svaka je dovoljno dobra“. I to je najvažnije osvijestiti. Naše priče i životi nisu samo naši, tu smo zbog drugih. Ako ne zbog sebe, izađite iz ormara radi neke druge žene koja će biti ohrabrena vašim primjerom.
I dalje smo prečesto jedna drugoj vuk, a ne podrška. Osuđujemo se, uspoređujemo i kritiziramo, umjesto da si otvorimo vrata i pomognemo. Potrebna je veća međusobna podrška i umrežavanje jer ima dovoljno svega za sve nas.
Vidiš li neke promjene na poduzetničkoj sceni u regiji otkad radiš Business Cafe i koja je razlika u odnosu na druge razvijene zemlje, primjerice Austriju?
Iako kada pogledamo naslove u dnevnim novinama možemo samo spakirati kofere i otići, ipak se stvari kreću nabolje (napomena – ne čitati novine i paziti s kim se družimo!). Daleko smo još od stvaranja prave poticajne poduzetničke klime, a još dalje od pozitivne slike poduzetnika i poduzetnica u medijima, ali postoji pomak.
Neće nam država ni nitko tamo vani pomoći, sami moramo sebe mijenjati iznutra. Jedan po jedan. Korak po korak. Zato je najvažnija ta transformacija svijesti kao prvi korak. Nadam se da će ova knjiga doći u prave ruke onih koji imaju veliki utjecaj i da ćemo napraviti lančanu reakciju te pokrenuti Hrvatsku i susjedstvo u pozitivnom smjeru.
Prateći Business Cafe vidim da ima sve više dobrih ideja i da se sve više ljudi odlučuje krenuti u posao, bez obzira na dob i spol. Postoje oni koji to naprave s 19 godina, a ima i onih s 40 godina koji odgajaju troje male djece te ostavljaju siguran posao i veliku plaću u uglednoj korporaciji. I bravo svima na tome.
Imala sam sumnje hoće li ovaj koncept proći u vani na Zapadu, pa tako i u Austriji, ali iznenadila sam se slušajući njihove priče. Ista je stvar i iste su prepreke. Najveće borbe vode sa sobom i s neshvaćanjem okoline jer poduzetnici posvuda čine 5 posto. Svugdje je državna administracija spora, samo se vani neke stvari ipak brže rješavaju jer postoje jasna pravila, a državna uprava u većoj mjeri shvaća da su oni tu na usluzi poduzetnicima.
Ipak, svi uvijek misle da je trava zelenija drugdje, a sve ima svoje prednosti i mane. Austrija ima neke dobre stvari koje mi nemamo, ali imamo i mi neke pogodnosti koje su rijetke. I uvijek zaboravljamo da je vani teže uspjeti jer samo najbolji ljudi dolaze u takve gradove poput, primjerice, Beča. To znači da je konkurencija jača i potrebno je biti – najbolji od najboljih.
Predstavljanje nove Kristinine knjige održat će se na Business Cafeu 13. rujna te u knjižari Hoću knjigu Megastore 28. rujna. Vidimo se!
Foto: Facebook Business Cafe
