Hotelska konzultantica Nina Marić raditi je počela rano, još kao tinejdžerica, a njezin je prvi posao bio na recepciji hotela. Kaže kako ju je profesionalno odgojila upravo recepcija. Njezina je nadređena bila vrlo stroga, što u mladoj dobi nije uvijek cijenila. Danas pak smatra da joj je upravo takva škola bila potrebna.
„Učila me je o poslovnoj kulturi i etici, o poslu, o svemu što se u ovome poslu može desiti, pustila me je da jako puno samostalno radim. Trebala sam biti točna, efikasna, ponašati se u skladu sa standardima i trebala sam multitaskati, cijelo vrijeme. Uz sve to, bila je jako stroga, ako sam griješila itekako mi je to dala do znanja.“ rekla je Marić. „Čak mi je zaključala mobitel u sef.“
Život sa i u koferu
Odlučila je – turizam je njezin put. Uz fakultet je stjecala dodatna znanja, a gdje god je radila trudila se iskazati. Poslove nije tražila javljajući se na oglase, već bi slala mailove na mjesta koja su joj se svidjela ili bi došla preko preporuke.
„Radila sam u velikim luksuznim hotelskim stranim i domaćim brendovima, selila se od Zagreba do Venecije i Milana, pa sve do Tokija.“
Pri povratku u Hrvatsku našla se na Hvaru. Velika je to bila promjena nakon Tokija, no snašla se i preuzela privatni objekt koji nije dio nikakve veće grupacije ili lanca, što je bio veliki rizik za njezinu karijeru.
„Odlučila sam već tada pratiti svoj osobni stil i raditi na nečemu što bih i sama odabrala za boravak. Općenito su ljudi danas previše fokusirani na zvjezdice i kategorije, smetnuli su s uma što znači nekoga ugostiti. Htjela sam da mjesto s tako zavidnom lokacijom postane mjesto s najboljom uslugom na Jadranu. Bez lažne skromnosti, u tome smo uspjeli.“
Kada je objekt preuzela, bio je pun organizacijskih problema i izazova. Ponosno kaže da su napornim radom ubrzo dostigli zavidne rezultate: 98% gostiju svoje je sobe rezerviralo direktno, do 297 dana unaprijed. Cijene soba su vrlo visoke, a prosječni boravak gotovo dvostruko duži nego prosjek u Hrvatskoj. Najvažniji marketinški alat? Preporuke gostiju. Danas je to jedini objekt na Jadranu kojeg je preporučio francuski Vogue.
Pročitajte više: U Hrvatskoj vlada turizmofobija. Stručnjaci: trebamo održivi turizam
„Kad pomislite da znate sve, krenete nazadovati“
„Imali smo predivnu lokaciju, ali je proizvod trebalo graditi od početka. Svake smo godine sebi postavili neki cilj, a svake zime ljestvicu postavljali više. Najteži dio posla odvijao se upravo zimi, a to je planiranje. Kad je sezona krenula, samo smo plan provodili u djelo,“ ispričala je Marić. „Paralelno s time gradio se tim koji u početku nije imao iskustva ili je pak to iskustvo bilo kratko i nebitno za ovakvo mjesto. Možete imati iskustva u ugostiteljstvu, ali ako ga nemate s ovakvom vrstom gostiju morate biti spremni za veliki rad na sebi.“
S tim je timom surađivala pet godina. „To nisu ljudi koji su samo došli odraditi sezonu, oni su zajedno profesionalno rasli. Oni sa mnom i ja s njima. Učinili su me boljom menadžericom.“
Jasno joj je kako je uspjehu hotela uvelike doprinijela i ona sama jer je puno radila na svojim menadžerskim sposobnostima i dodatno se usavršavala. „Trenutak u kojemu čovjek pomisli da sve zna i da je savladao svoj posao, krene nazadovati.“
Situacija u hotelijerstvu je brine jer smatra kako je briga o djelatnicima jedan od ključnih čimbenika koji ih zadržavaju, a upravo u tome mnogi podbace. Zanemaruju edukaciju i drugačije tretiraju stalne radnike i sezonce. „Postoji jedan citat Sir Richarda Bransona koji mi se jako sviđa i za kojim se povodim, a kaže ‘Obučite svoje ljude tako dobro da mogu otići bilo gdje, postupajte sa njima tako dobro da to nikada ne požele napraviti.’“
Susret sa konzultanticom kao vječna inspiracija
S 21 godinom je prvi put susrela jednu konzultanticu, gospođu koja je tada radila u Dubaiju, a došla je u Hrvatsku da pomogne u otvaranju prvog hotela s 5 zvjezdica u Istri. Marić je u tom hotelu bila članica tima prodaje i marketinga.
„Pomislila sam da ono što cijelo vrijeme mislim da bih trebala raditi zaista postoji. I tad sam odlučila da će sve što radim biti usmjereno ka tom cilju.“
Nakon dugotrajnog planiranja i skupljanja iskustva nastao je Oltre hospitality consulting.
Većinom se susretala sa konzultantima u srednjim godinama, mahom muškarcima. Oni i dalje dominiraju branšom, a Marić ne vjeruje kako će se to puno mijenjati. Godine i spol ne smatra mjerilom kvalitete rada, a podcjenjivanje ili strah od neuspjeha koristi kao motivaciju.
„Mnogi kolege i prijatelji iz branše su mi pružili ruku, preporučali me drugima i tako me podržali. To je bilo zaista divno i na tome sam svima zahvalna.“ Danas ima istu taktiku traženja poslovnih prilika kao i na početku karijere. Ugovore s partnerima u Hrvatskoj, Njemačkoj i na Bliskom istoku ima zato što im se samoinicijativno javljala i nudila suradnju.
Pročitajte više: Krenula je od stručnog osposobljavanja – Martina Višnjić danas je direktorica Park Boutique Hotela Varaždin
Dobar konzultant može transformirati hotele
Oltre uredno raste od prvog dana poslovanja budući da Marić simultano radi na više projekata. Surađuje s malim hotelima i velikim hotelskim lancima.
„Moji angažmani variraju od regrutiranja menadžera za velike hotelske kuće u Hrvatskoj do otvaranja malog heritage hotela u Džedi u Saudijskoj Arabiji.“ Kaže kako je nekada teško biti iza kulisa nakon toliko dugo godina interakcije sa gostima.
„Ja sad više nisam bitna, ne mogu se eksponirati, promovirati niti uzimati zasluge jer sam nekome pomogla da nešto odradi. To ne dolazi u obzir. Ako me netko angažira onda to radim diskretno i profesionalno,“ pojasnila je.
Nažalost, u Hrvatskoj se često susreće s ljudima koji njezin posao ne razumiju. Mnogi smatraju kako nema potrebe da angažiraju konzultante za ono što ‘mogu i sami.’ Također, tvrtke se na konzultante odlučuju većinom kada žele pomoć u rješenju nekog problema.
„Rijetki nas gledaju kao na dodatnu vrijednost koja može pomoći u unaprjeđenju poslovanja. Smatram da konzultante treba angažirati kada ste na vrhu ili idete prema vrhu. To je pametno planiranje posla.“
„Moje znanje košta, stoga pazim kako biram projekte“
Marić je oduvijek bila radoholičarka i ne smatra to negativnim. Štoviše, u jednom periodu života jedino joj je bilo važno posvetiti se sebi, svojim iskustvima i svojem poslu.
„Bila sam sebična, ali nije mi žao,“ priznala je. „U ključnim godinama svog života i karijere bila sam isključivo sama sebi prioritet. Da nisam, ne bih imala ova iskustva i znanje.“
Od kada radi za sebe teže joj je stati. „Svaki dan se moram podsjetiti na prioritiziranje, ne skakati na svaku priliku, već birati ono što mi nadopunjuje život, a ne preuzima ga.“ Ipak, ističe kako Oltre odlično funkcionira upravo zato što može brzo odlučivati o projektima, odmorima, edukacijama i bilo čemu drugome.
„Prvenstveno cijenim sebe i svoje znanje. Ono što sam prošla, mjesta gdje sam živjela i brendovi za koje sam radila, sve me je to izgradilo. Za sve to su bile potrebne ogromne žrtve i to treba cijeniti.“ rekla je. „Projekte koje biram raditi su projekti u kojima se vidim, koji su moj osobni stil, ali i izazov. To moraju biti projekti koji mi dugoročno mogu nešto donijeti. Primjerice, izazovni projekt u Saudijskoj Arabiji sam prihvatila jer nišu butique hotela poznajem jako dobro, ali isto tako jer znam koliko će se cijeniti iskustvo u takvoj destinaciji. Osim toga, takav je projekt važan u izgradnji portfelja, te mi može pomoći da unaprijedim i razvijem svoje poslovanje. Želim da se u mom portfelju vidi što najbolje radim i da me predstavi. Primarno radim sa objektima visokih kategorija gdje je usluga vrlo personalizirana, ne zato što sam snob, nego zato što sam tu počela, odrasla i to najbolje znam.“
No, broj zvjezdica joj je nebitan. Luksuz je subjektivan, te je na gostima da ga definiraju. „Ako svoj objekt nazovete luksuznim, postoji realna šansa da vas gosti zaobiđu upravo radi toga.“
Pročitajte više: Kako je Velka Šuran Istru pretvorila u top wedding destinaciju
Prekovremeni rad nije pokazatelj lojalnosti
Svoje radno vrijeme prilagođava tipu posla i angažmana. Zahvaljujući iskustvu, lako se prilagođava situaciji, a može raditi jako dugo bez da se umori ili da je rad frustrira. Tad je često najviše motivirana.
U mirnijem periodu i kad radi od kuće, ne radi duže od šest sati dnevno. Iako joj nije uvijek lako zaustaviti se, učini to. „Postoje studije koje kažu da smo zaista najefikasniji šest sati dnevno, a sve iznad toga više nije rad na našoj najvišoj razini, te smo tada skloni greškama.“
Rad duži od osam sati opravdava jedino kad čovjek radi sam za sebe. Kad primijeti da je to učestala praksa u velikim kompanijama, zaključuje da je u pitanju dublji problem, najčešće loš menadžment ljudi i vremena. Mnogi smatraju kako prekovremeni rad dokazuje nečiju sposobnost ili lojalnost, te kako olakšava napredak, no Marić se ne slaže. Najbolji su zaposlenici za nju oni koji sve mogu kvalitetno odraditi u što kraćem roku, a nakon svega mogu uživati u slobodnom vremenu i hobijima.
„To mi puno više govori o njima nego bezbroj odrađenih sati i život na radnome mjestu.“ zaključila je.
Foto: privatna arhiva / Canva
