Najveća kompanija u svjetskoj povijesti imala je vlastitu vojsku, a osnovana je na današnji dan 1602. godine. Riječ je o “Nizozemskoj istočnoindijskoj kompaniji” (VOC) koju mnogi smatraju najvećom korporacijom u čitavoj svjetskoj povijesti, piše povijest.hr.
Imali vlastitu vojsku i vlastiti novac
Kompanija je nastala u obliku dioničkog društva. Iako se može činiti napredno da su već 1600-ih postojala dionička društva, bilo je to doba ranog kapitalizma, a dionička društva bila su prilično uobičajena pojava. U usporedbi s drugim dioničkim društvima VOC je bila posebna po tome što je uspjela dobiti monopol na nizozemske kolonijalne aktivnosti u Aziji.
Europska trgovina s Azijom bila je od ogromnog značenja u to vrijeme. Nizozemski brodovi prevozili su milijune tona robe, pri čemu su profiti bili ogromni. Uz sve to, VOC je uspjela dobiti od nizozemske vlade takve koncesije da je postala gotovo država u državi. Primjerice, imala je vlastitu vojsku, mogla je osnivati kolonije i kovati vlastiti novac. VOC je mogla voditi i ratove, a na svom je području imala pravo uhićivati ljude i vršiti smaknuća.
Između 1602. i 1796. VOC je poslala oko 1.000.000 Europljana u Aziju i to pomoću svoje flote od gotovo 5000 brodova. Pretpostavlja se da je oko 1637. godine ukupna vrijednost VOC-a iznosila – preračunato u današnju valutu – oko 7,4 tisuća milijardi američkih dolara.
Pročitajte više: Mama ŠČ – glazbom protiv rata, ali i do vapaja za diskvalifikacijom
Suvremene kompanije i ratovanje
No, nisu samo u davnoj povijesti kompanije bile na ovaj ili onaj način povezane s ratnim zbivanjima. Iako je priča s početka ovog teksta zaista ekstreman primjer povezanosti kompanije i rata, i dan danas su oni povezani. Kompanije daju pomoć zaraćenim stranama ili određena sredstva, povlače se iz zaraćenih zemalja… sve to može ostaviti određeni utjecaj na ratni tijek. Posebice ako uzmemo u obzir da ekonomija odnosno novac – pokreće svijet.
Određivanje kome će se dodijeliti pomoć ili sredstva utjecat će na trajanje, a potencijalno i ishod rata. No mogu utjecati i na ‘mikro razini’ odnosno u dijeljenju pomoći onima koji su ratom pogođeni.
Tako se, nakon izbijanja rata u Ukrajini, 35 izvršnih direktora pridružilo Welcome.US-u kako bi pokrenuli Welcome.US CEO Council, novo tijelo posvećeno ubrzavanju podrške privatnog sektora za ljude koji traže utočište. Vijeće izvršnih direktora Welcome.US obećalo je više od 75 milijuna dolara za potporu organizacijama za preseljenje i neprofitnim organizacijama koje pomažu onima pogođenima rastućom izbjegličkom krizom u Ukrajini i Afganistanu. Grupa također prikuplja resurse iz privatnog sektora kako bi ponudila pristup osnovnim dobrima i uslugama, kvalitetnim poslovima i mogućnostima mentorstva.
Tako je kompanija Accenture najavila da će donirati 5 milijuna dolara neprofitnim humanitarnim organizacijama koje rade na pomoći ljudima u Ukrajini i onima koji su raseljeni u Poljskoj, Rumunjskoj, Slovačkoj, Mađarskoj i Češkoj. Apple je objavio da “podržava humanitarne napore, pruža pomoć za izbjegličku krizu koja se razvija i čini sve što može da podrži svoje timove u ratom pogođenoj regiji”. Tvrtka je zaustavila prodaju proizvoda u Rusiji, dok su usluge poput Apple Paya i Apple Mapsa tamo sada ograničene. AstraZeneca je donirala 1 milijun dolara za projekt HOPE i International Medical Corps.
Pročitajte više: Ukrajinska redateljica na Sarajevo Film Festivalu predstavila ratni film iz ženske perspektive – žene stvaraju život koji vojnici oduzimaju
Kako je rat u Ukrajini promijenio pravila igre
Nakon invazije Rusije na Ukrajinu, zemlje NATO-a i njihovi zapadni istomišljenici brzo su Rusiji nametnuli skup financijskih i ekonomskih kazni bez presedana. Dok je odsijecanje agresora od vanjskih resursa gotovo jednako staro borbeno oruđe kao i ovnovi za udaranje, ta su ekonomska ograničenja bila široka i duboka kao nikada prije protiv zemlje s tako velikim BDP-om, piše Time. A ojačana su i brojnim korporacijama i privatnim poduzećima koja su jednostrano najavila obustavu ili potpuni prekid poslovanja u Rusiji.
Tako se poslovni svijet upleo u međunarodni geopolitički sukob s potpuno novom snagom, što bi moglo imati značajan utjecaj na način na koji se vode ratovi – i kako se pregovara o miru – u budućnosti, piše Time.
Ono što je iznenadilo stručnjake za sankcije jest da su korporacije same sebi nametnule ograničenja u vidu prekida poslovanja na čitavom jednom tržištu. U mnogim slučajevima odlučili su napustiti Rusiju prije nego što im je to naredila bilo koja vlada.
Pročitajte više: Da bi ih dodatno ponizili, Rusi zarobljenim ukrajinskim vojnikinjama briju glave
Samosankcioniranje
“Iznenađen sam opsegom i razmjerom onoga što je privatni sektor učinio”, kaže Juan Zarate, viši savjetnik u Centru za strateške i međunarodne studije, koji je bio zamjenik savjetnika za nacionalnu sigurnost u administraciji Georgea W. Busha.
Sukob u Ukrajini stvorio je drugačiju razinu korporativnog ponašanja.
“Proveo sam gotovo cijelu svoju karijeru radeći na sankcijama”, kaže Daniel Tannebaum, globalni voditelj sankcija u Oliver Wymanu, “i nismo vidjeli ovako nešto u smislu samosankcioniranja“.
Pa dok su kroz povijest kompanije imale priliku prilično izravno sudjelovati u ratovima – pa čak i imati vlastitu vojsku – danas to rade moderno. Kao što se, uostalom, promijenilo i samo ratovanje. Ne čudi, stoga, da iz sigurnosti svojih fotelja CEO-i donose odluke koje će na ekonomskom planu naštetiti agresoru. Ne kaže se bez veze – para vrti gdje burgija neće.
Foto: Canva
