Iako je termin ‘e-papirologija’ u stvari nategnut, tko god treba pribaviti nešto dokumentacije itekako će ga osjetiti na svojoj koži. Dakle, po meni je to sraz elektroničkih medija i papira, ali na način da ono za što bismo trebali koristiti elektroniku, na žalost još uvijek koristimo papir.
E-građani još uvijek zatrpani e-papirologijom
Nedavno sam gledala prilog na televiziji gdje se naša ponosna Vlada busala u prsa kako je projekt e-građana zaživio u praksi, a u prilogu je sudjelovalo i par ljudi koji su objašnjavali kako je sve to brzo i lako i kako sada obave ‘ovo i ono’ jednim klikom. Uskoro sam se i sama našla u situaciji u kojoj sam mogla iskušati koliko je to brzo i lako i došla sam do saznanja – ni malo.
Kao prvo, ako ne posjedujete neku veću razinu elektroničke pismenosti i snalaženja na računalu – možda je bolje da odustanete, jer cijeli proces nije ni malo jednostavan. Prvo sam za svaku potvrdu koja mi treba googlala gdje je mogu izvaditi i koje od njih mogu uopće izvaditi elektronskim putem. Ispostavilo se da ja nisam e-građanin, jer sam od jedno šest ili sedam potvrda samo jednu mogla pribaviti iz ‘topline svoga doma’, a za druge sam se morala poslužiti staromodnim ‘cipelcugom’.
Odnosno, treba li vam možda od Općinskog suda kojim slučajem potvrda o nekažnjavanju – morate po nju ići osobno, a ako netko drugi ide po nju umjesto vas, mora imati vašu osobnu iskaznicu ili punomoć. Po novome, za stanovnike Novog Zagreba te se potvrde izdaju u Turininoj ulici, a ne više u Ilici, što su neki Zagrepčani, na njihovu veliku ljutnju, saznali tek nakon pola sata čekanja na krivom mjestu.
Trebate li poreznu karticu, naravno, trk do Porezne uprave upravo u Novom Zagrebu (PK se ne može izvaditi u općinskoj poreznoj upravi). Popunite obrazac, za kojeg bi baš bilo zgodno da možete popuniti i na internetu, no ne možete, i uz predočenje osobne – porezna kartica je vaša! Preslika potvrde o OIB-u ( za koju nikad nisam niti čula da postoji) također se ne može dobiti nikako osim vašim osobnim dolaskom – ili u središnju poreznu upravu ili u ispostavu u vašoj općini, sukladno mjestu stanovanja.
Ako slučajno želite dijete staviti kao poreznu olakšicu, trebate prilikom vađenja PK priložiti i njegov rodni list, a kada želite dijete u svojoj tvrtki prijaviti kao poreznu olakšicu i osigurati ga zdravstveno, osim rodnog lista, koji ne smije biti stariji od mjesec dana, trebate priložiti i potvrdu iz MUP-a o prebivalištu djeteta. Ne, ništa se ne može dobiti klikanjem, sve treba odraditi osobno.
I pitam se, kakve su to fore s rodnim listom ili tako nekim dokumentom koji ne smije biti stariji od mjesec dana? Zašto onaj star tri mjeseca više nije dobar?
Usluga e-građani još uvijek nije učinkovita
Pitam se također, tko tu koga zeza? Kakvi e-građani? Da bih dobila jednu, jedinu potvrdu i to se radilo o elektronskom zapisu radnog staža (ili nečem sličnom), trebala sam ući u sustav i promijeniti jedno pet lozinki i korisničkih imena, a nekoliko su mi puta javili da su stranice na koje su me tada preusmjerili u ‘remontu’, odnosno procesu održavanja, pa nisu u uporabi.
Ne vidim stoga svrhu kompliciranih prijava, a obaviti se ne može puno. Što je tek s ljudima kojima treba sva sila dokumenata? Sve mi se čini da dok naša država postane elektronički učinkovita, a mi ‘e-građani’, još ćemo se itekako ‘e-našetati’.
Što je još poraznija činjenica, samo mali broj institucija je stvarno umrežen i može povući neke vaše dokumente koje niste ponijeli. A o umrežavanju i modernizaciji i te osuvremenjivanju institucija toliko se pisalo i hvalilo, da bi čovjek rekao da sve radi ‘kao urica’.
I naravno, ne zaboravite, tu su i biljezi koje morate platiti. Evo, trebam rodni list i imam 20 kuna biljega. Za ovo? 30 kuna biljega! Biljeg po biljeg, ode toga dosta. Što bi se dogodilo s tim silnim biljezima i s našim sporim i namrgođenim, često bezvoljnim službenicima, kada bismo uistinu postali e-građani? E, tko će ga znati…
Foto: e-građani
