Danas vlasnica računovodstvenog ureda T. B. K. d.o.o., Tanja Bilić Kovačević 14 godina radi u knjigovodstvu. Kad je nakon 10 godina rada u obiteljskom poduzeću njena šefica napustila svijet, Tanja se slijedom okolnosti našla u svijetu poduzetništva. Nakon što je postala direktorica i dobila neznatnu povišicu, odlučila je zakoračiti i šefu postaviti veliko pitanje; želi li joj prodati poduzeće.
Bivša šefica kao životni uzor
„Predložila sam mu da s 1. 1. 2019. ili otkupim poduzeće ili odradim otkazni rok, a on nastavi pa ja otvorim novo. Rekao mi je da je jedva čekao da ja to predložim.“ Bilo mu je olakšanje što je bila voljna preuzeti njegovo poslovanje. „Bojala sam se kako će on reagirati, ali po oduševljenju na njegovom licu točno se vidjelo da je čovjeku pao kamen sa srca.“ Nedugo nakon njenog preuzimanja, gospodin Mikić je preminuo.
Prisjetila se poduzetničke priče svoje bivše šefice, Tatjane Mikić, koja je od skromnih početaka knjiženja u svom stanu proširila posao na 20-ak klijenata. „Uvijek je se rado sjetim, uvijek pričam svojim curama o njoj i dalje radim po njenom principu i vodim se njenim načelima za vodstvo tvrtke. Ona mi je bila uzor i mislim da će mi biti do kraja života.“ U taj je knjigovodstveni servis došla bez iskustva, a gđa.Mikić ju je primila, naučila sva knjiženja te smatra da je ona nekako uvijek tu s njom.
Kad je preuzela servis, bila je jedini zaposlenik. Imala je 27 klijenata. Danas je taj broj znatno veći, broje ih preko 150, a broj zaposlenih narastao je na 6. Trenutno je zadovoljna, no početak je bio trnovit.
„Ne bih uspjela da nemam potporu obitelji, prijatelja i radne okoline“
Najveći izazov u početku preuzimanja poslovanja bilo je naći poslovni prostor koji će biti prostran i po njenom ukusu, te naravno adekvatne ljudske resurse. Posao knjigovođe je, objašnjava, nešto kroz što moraš cijeli život učiti, uvijek gurati naprijed sa znanjem, promjenama Zakona i sl. Mnogo je tu edukacija, seminara i usavršavanja potrebno, što ‘jede’ i privatan život.
„Uvijek kažem i svojim zaposlenicama, da ih ja mogu mentorirati do neke određene razine, a dalje one nastupaju, ako netko ne želi napredovati, učiti i usavršavati se, ja nemam puno prostora onda za tu osobu.“
Vodi na vlastitom primjeru, pa je tako upisala studij RRIF , prvenstveno stručni studij za računovodstvo i financije. „Stvarno je puno odricanja, ali zadovoljna sam i to me ispunjava.“ Trenutno čeka obranu svog završnog rada, pa se njena studijska priča bliži svom kraju. No, ne krije da ono vrijeme koje je provodila učeći ili na predavanjima, sad odlazi na prekovremeni rad. „Moj je život prije poduzetništva bio miran, staložen i uravnotežen. Sad je sve samo ne to.“ Ustaje rano ujutro, kuha za obitelj prije no što na poslu provede 9 radnih sati. Nakon toga, odlazi na predavanja i kasnije na trening. „Onda se vraćam kući, po potrebi i u ured, kontroliram školske zadaće i slično. Ne bih uspjela da nemam potporu obitelji, prijatelja i radne okoline.“
Pročitajte više: Knjigovođa vs računovođa – tko je tko i u čemu je razlika?
„Mislim da nema zanimanja koje bih mogla tako dobro i savjesno odrađivati kao posao u knjigovodstvu“
Ono što ju motivira i gura je ljubav prema poslu. Zato radi i do 12 sati dnevno. „Mislim da nema zanimanja koje bih mogla tako dobro i savjesno odrađivati kao posao u knjigovodstvu,“ objašnjava. Upisala je studij kad joj je kćer kretala u školu, pa su večeri provodile zajedno učeći i pišući domaće zadaće. Još planira upisati usavršavanje za ovlaštenog računovođu i vjeruje da će time zaokružiti i završiti svoju obrazovnu priču, barem u tom formalnom aspektu.
Ne vjeruje da propušta privatan, obiteljski život kad dulje ostaje na poslu. „Nastojim to na druge načine refundirati svojoj Lauri i svom Željku.“ Priznaje da joj suprug ponekad komentira kako se promijenila, no ona smatra da je to normalno te kako se morala promijeniti jer život ide ‘300 na sat’. Ne žali, već se drži izreke Marka Twaina: „Biti prezaposlen, jedina je prava čovjekova sreća.“
I dalje kontrolira posao svojih zaposlenica
„Moj je kolektiv isključivo ženski, isključivo mlađi. Njih je 5 i ja sam šesta. Od njih su dvije studentice.“ Nikad se nije ni zamišljala u ulozi šefice, ali prilagodila se tom aspektu vlastitog poslovanja. „U nekim je situacijama stresno jer je jako odgovorno, njihov posao i dalje ja kontroliram. Moram to prestati, znam, ali ne mogu.“ Otkriva da i sama argumentira protiv svojeg ponašanja, jer za vrijeme dok odradi kontrolu rada svake od svojih zaposlenica, može proknjižiti 40 stranaka. „S druge strane, ja jedina radim završne račune i bojim se što ću krajem godine naći u knjigama. To moram sama sa sobom još posložiti.“ Ovisno o situaciji, može biti i stroga i blaža šefica.
„Sjedimo tu 8 sati, ne mogu glumiti neku strogoću, svi smo u istoj prostoriji. Ja sam vesela i nasmijana osoba, ali ima situacija kad sam ljuta. Idemo na team buildinge i družimo se privatno, pa to nekako balansiramo sve.“ U polušali komentira da nervozu u uredu uz klijente koji ne dostavljaju papire na vrijeme donose i ciklusi, koji su im se praktički uskladili zbog činjenice da su tako malen, blizak te naravno, ženski kolektiv.
„Ja sam najsretnija kad knjižim“
Kao i većina domaćih poduzetnica, i Tanja je svojevrsna ‘Katica za sve’. „Smanjila sam knjigovodstveni rad, imam dosta sastanaka i odlazaka van ureda. Potegnem i dalje kad njima treba, a imam i određeni broj stranaka koje vodim na mjesečnoj razini.“ Uz menadžerski i mentorski dio, odrađuje i knjiženja. „Ja sam najsretnija kad knjižim, to je posao koji nikad ne želim prestati raditi, uvijek ću imati 20-ak klijenata koje vodim. Volim vidjeti rezultat toga, obrazac na stolu.“ Knjigovodstveni posao, kako tumači, uz sebe nosi i pozamašan administrativni dio posla, poput prijave i odjave radnika. Tako je došla na ideju da jedno radno mjesto otvori i posveti posao te osobe tim prijavama i odjavama, te radnim dozvolama.
„Knjigovodstveni servisi inače to ne žele raditi, ali ja sam u tome vidjela novi oblik zarade. Iduće godine ulazimo u Schengen zonu pa će biti slobodno kretanje, tad će ih biti još više. Rasteretila sam cure, a otvorila novo radno mjesto.“
Konačno, otkriva da je kupila stan u kojem će imati zakup poslovnih adresa, jer ima podosta stranki koji su stranci, te nemaju ovdje nekretninu. „Tamo ćemo napraviti ured gdje se zaprima njihova pošta, tamo će biti dvije administratorice. Širimo vidike iznad knjigovodstvenog djela,“ zaključuje.
Foto: Tanja Bilić Kovačević privatan arhiv
