Još 26 godina. Toliko je vremena ostalo da Europska unija ispuni svoje obećanje o klimatski neutralnoj, zelenoj i održivoj Europi. Kad kažemo 2050. čini se kao da je to u nekoj dalekoj budućnosti, ali ova nam je godina iza ugla, kako kaže Vali Marszalek, ESG direktorica iz Mazarsa.
Marszalek je na Konferenciji za žene u održivosti održala predavanje u kojem je pobliže upoznala sudionice s ambicijama EU-a u postizanju ugljične neutralnosti kao i regulatornih zahtjeva koje EU nameće korporacijama kako bi se postigao taj cilj. Kako kaže stručnjakinja za održivost, klimatska neutralnost primarni je razlog zašto se na poslovni sektor spustio ‘regulatorni tsunami’ koji svojim direktivama i uredbama želi ubrzati put prema održivoj Europi.
Regulativni zahtjevi poticaj na održivost
Institucije Europe o klimatskim promjenama i njihovim posljedicama raspravljaju i ukazuju niz godina, a EU je pred sebe postavila visoke ciljeve kojima nastoji postići klimatsku neutralnost 2050. s ciljem smanjenja emisija CO2 za 55% do 2030. godine, usporedno s 1990-ima. Sve je počelo Pariškim sporazumom iz 2015. godine.
“Ovaj sporazum prva je takva globalna agenda”, naglasila je Marszalek iza koje stoji bogato iskustvo na području održivosti i ESG-a. Objašnjava da je kao odgovor na njega kreiran Europski zeleni plan kojemu je prethodio Akcijski plan za održivi rast. On je postavio tri cilja Europske unije: usmjeravanje kapitala prema održivim aktivnostima, sustavno uključivanje čimbenika održivosti u upravljanju rizicima te poticanje transparentnosti i dugoročne vizije.
Svaki od tih ciljeva zahtijevao je kreiranje uredbi koje bi pojasnile nedoumice ili bi pomogle pri ostvarenju tih ciljeva. Tako je iz Prvog cilja dobivena Uredba o EU taksonomiji kako bi se definirale koje su aktivnosti održive. Drugi cilj sa sobom je doveo SFDR Uredbu kojom se procjenjuje rizičnost ili održivost ESG ulaganja. Radi transparentnosti je donesena Direktiva o korporativnom izvještavanju o održivosti (CSRD) i popratni standardi za kompanije. Uz sve to, u prosincu prošle godine sklopljen je privremeni dogovor o Direktivi o dubinskoj analizi korporativne održivosti (CSDDD) koja čeka konačno usvajanje i stupanje na snagu.
“Direktiva o dubinskoj analizi korporativne održivosti je direktiva koja propisuje točno kako bi se poduzeća trebala ponašati dok CSRD „samo“ traži da kompanije izvijeste o tome što rade”, objasnila je Marszalek.
Pročitajte više: Žene u održivosti složne: ‘U eri problema, budite rješenje’
Direktive na poduzeća djeluju direktno i indirektno
Dok CSDDD postavlja zahtjeve što i kako raditi, CSRD nema za cilj poduzećima propisivati kako bi se trebala ponašati. CSRD modernizira i jača pravila vezana za transparentno izvještavanje .da bi se na taj način omogućio svim zainteresiranim dionicima pristup relevantnim informacijama o naporima koje kompanija ulaže u postizanje ciljeva Europske unije.
Zahtjevi izvještavanja koje CSRD traži su dovoljno sveobuhvatni da indirektno potiču na određene promjene po pitanju održivosti. Uz to CSRD Direktivom se proširuje lista obveznika koji te informacije moraju pružiti.
“CSRD Direktiva na razini Europske unije propisuje da su obveznici sva velika društva, listani mali i srednji poduzetnici (MSP), i velike grupe van Europske unije ako prelaze određene pragove”, istaknula je Marszalek. Napominje kako mali i srednji poduzetnici koji nisu listani ne ulaze u zakonsku obvezu. Uz to, na razini Hrvatske, kako stoji u još uvijek radnoj verziji zakona, opseg obveznika će biti nešto veći zbog proširene hrvatske definicije društva od javnog interesa.
I mali i srednji poduzetnici osjetit će utjecaj Direktive
“Tako će u nas sva velika društva koja su subjekti od javnog interesa nagodinu morati izvijestiti za 2024. godinu. Ostala velika društva koja bivaju obvezana u 2025. moraju izvijestiti u 2026. godini. Listani MSP izvještavaju u 2027. godini, a velike grupe van EU to čine prvi put 2029. godine”, pojasnila je Marszalek okupljenim poduzetnicama i menadžericama.
Oni mali i srednji poduzetnici koji nemaju zakonsku obvezu nefinancijskog izvještavanja, ipak će osjetiti posljedice uvođenja nove Direktive. Kako objašnjava Marszalek, Direktiva će na njih imati utjecaja prije svega preko banaka, investitora te kupaca. Od njih možete očekivati raznolike upitnike što je zapravo najmanje što se od vas može tražiti. Primjer je ESG upitnik ‘EcoVadis Rating’ putem kojega vas kupac ili poslovni partner rangira i procjenjuje.
“Daju vam ocjenu na temelju koje vaš partner s vremenom može najaviti prekid suradnje jer ne ispunjavate ESG prag koji od vas očekuje”.
Marszalek, koja svojim radom pomaže tvrtkama odgovoriti na nove ESG propise i zahtjeve prema navedenim Direktivama, ističe kako je kod takvih upitnika dobro što možete detektirati na kojim područjima trebate poraditi i tako unaprijediti svoje održive prakse.
Pročitajte više: Kako živjeti održivije? Ovako to rade sudionice naše konferencije ‘Žene u održivosti”
Klimatske promjene materijalna su tema svakog poduzeća
Dok se u biznis krugovima i dalje zna posegnuti za argumentom da se klimatske promjene ne dotiču određene kompanije, Marszalek taj mit odlučno ruši. Naime, utjecaj klimatskih promjena osjeća se u svakom sektoru i u svakoj industriji pa i na samoj globalnoj ekonomiji.
Prema istraživanju Wade i Jennings iz 2019. godine, kako temperatura raste, mogao bi se ostvariti učinak smanjenja rasta BDP-a od jedan posto godišnje, u najgorem slučaju. Prema istraživanju Swiss Re Instituta, do 2050. godine izgubit će se gotovo 10 posto ukupne ekonomske vrijednosti zbog klimatskih promjena. To su sve razlozi zašto je teško povjerovati da su klimatske promjene tema koja se bilo koje kompanije ne dotiče.
Kada se procijeni da je ovo pitanje zaista materijalno za kompaniju, važno je da poduzeće izvijesti svoj tranzicijski plan. Ako ga nema, u izjavu mora staviti kada će ga, ako planira, usvojiti, objasnila je Marszalek.
“Tako Europska unija potiče same promjene unutar poslovanja”.
Tranzicijski plan kao ‘pogled u samog sebe’
Ako plana nema onda je nužno reći kada će ga kompanija usvojiti. Njime poduzeće sumira sve svoje napore ublažavanja klimatskih promjena. No, što je zapravo u pozadini tranzicijskog plana? Vali Marszalek ga opisuje kao jedan proces.
“Krećemo od izračuna ugljičnog otiska, a to znači da moramo provesti analizu greenhouse gas (GHG) inventara i izračunati otisak. Nakon toga definiramo klimatske ciljeve koji su znanstveno utemeljeni,” objasnila je. Tranzicijski plan mora biti usklađen s korporativnom strategijom i financijskim planiranjem.
Marszalek je poručila da svako poduzeće, svaka korporacija ‘hoće-neće’ mora pogledati u sebe i mora vidjeti što i kako može raditi da bi svoje poslovanje učinila održivim i time ublažila svoj utjecaj na klimatske promjene. U suprotnom će osjetiti posljedice ako ne od strane regulatora onda od strane tržišta.
Autorica: Ivana Vukelić
Foto: Canva / Domagoj Bregant
