Ja sam Simona Augustić, osnivačica sam prvog hrvatskog postoperativnog brenda i trgovine specijalizirane za onkološke pacijentice. Imam 36 godina, iz Zagreba sam. Supruga sam i majka jedne predivne djevojčice Izabel koja mi je spasila život.
S trbuhom do zuba u Institutu za tumore
S 30 godina, pri kraju trudnoće dijagnosticiran mi je karcinom dojke. Taj dan u listopadu 2016. godine promijenio mi je život i zatresao tlo pod nogama. Vratila sam se iz Italije gdje sam živjela prethodnih 5 godina. Planirala sam vjenčanje, imala mirnu trudnoću, osjećala se fizički snažno i zdravo.
Ali negdje na sredini trudnoće pojavila se ta jedna kvržica koju sam na početku ignorirala misleći da je vjerojatno povezana s trudnoćom. Nitko u obitelji nije imao karcinom dojke. Ja sam iskreno mislila da je karcinom dojke rezerviran uglavnom za žene starije životne dobi. Mislila sam da se događa drugima, da nema šanse da se može dogoditi meni. Definitivno nisam očekivala ovakav ishod.
Pošto je kvržica rasla, u osmom mjesecu trudnoće ipak sam otišla na UZV dojki – koji nije ni isključio ni potvrdio da bi se moglo raditi o malignoj kvržici. Srećom, otišla sam i na drugi UZV koji mi je vjerojatno spasio život jer je zaključak prvog bio – kontrola za 6 mjeseci…
Idući dan sam s trbuhom do zuba sjedila u čekaonici na Institutu za tumore. Biopsija je potvrdila da se radilo o karcinomu dojke. Tjedan dana kasnije sam rodila.
I iako na van izgleda zastrašujuće – kemoterapije i briga o maloj bebi – upravo me ta briga o maloj bebi spasila – toliko da nuspojave kemoterapije nisam ni osjećala. Bila sam fokusirana samo na nju. Nisam imala vremena za negativne misli, guglanje, vjerojatno su mi i trudnički hormoni tu puno pomogli. Dobila sam potpuno novu ulogu u životu. Postala sam mama i samo mi je to bilo bitno. Jedina nuspojava kemoterapije koja me pogodila je bio gubitak kose. Druge nuspojave osim umora pred kraj terapije nisam osjećala.
Znala sam jedno – da neću odustati od svog života. Radila sam planove za budućnost, ništa planirano nisam odgodila, čak ni vjenčanje. Udala sam se u tijeku kemoterapije bez kose.
Pročitajte više: Redovita tjelovježba zaista umanjuje rizik od raka dojke!
“Moje tijelo više nije bilo moje.”
Međutim, najteže mi je bilo ono na što me nitko nije pripremio, a to je mastektomija. Inicijalno mi je napravljena mastektomija s rekonstrukcijom dojki. Par mjeseci od operacije, zbog infekcije sam bila podvrgnuta još jednoj operaciji, te sam morala izvaditi jedan implantat. Ni trauma od same dijagnoze, ni kemoterapija, ni gubitak kose nije mi toliko teško pao kao gubitak dojki.
Moje tijelo više nije bilo moje. Ništa od starog donjeg rublja više mi nije odgovaralo. Tada sam shvatila da se moje tijelo promijenilo, zauvijek. Ta spoznaja me bacila u depresiju. Nisam se mogla pogledati u ogledalo.
Mrzila sam svoje tijelo, do jednog dana kada sam mu počela biti zahvalna i ponosna na njega! Za sve što je izdržalo tijekom liječenja, za unutarnju snagu koju mi daje, za strahove i izazove koji su prerasli u samopouzdanje i ljubav prema sebi.
Nakon operacije, jedan od mojih najvećih izazova bio je pronaći udobnu i lijepu kućnu odjeću, pidžame i donje rublje koje bih nosila u periodu oporavka, ali i kasnije. Odjevne predmete koji bi mi omogućili da se osjećam lijepo i potpuno, simetrično, kao i prije.
Bila sam šokirana slabom ponudom postoperativnog donjeg rublja na našem tržištu. Pidžamu nisam mogla naći ni na inozemnim tržištima, modeli kupaćih kostima su zastarjeli i za današnje bake.
Pročitajte više: “Ne živi kao da umireš nego živi kao da živiš”- Poruka žene koja gubi borbu s rakom
“Žena je žena, i nakon dijagnoze.”
U razgovoru s drugim ženama otkrila sam da nisam sama. Tada je rođena ideja o proizvodnji donjeg rublja, pidžama s džepićima i kupaćih kostima koje ženama nakon operacije pružaju ljepotu, udobnost, sigurnost, jednakost.
Također, mislim da Hrvatska zaslužuje jednu trgovinu gdje će žena moći kupiti donje rublje koje joj odgovara nakon mastektomije. Da ne treba svaki put ulaziti u ortopediju, gdje ju realno sve podsjeća na bolest. Trgovinu u kojoj će pronaći baš sve što joj treba kada joj to najviše treba – od turbana, marama za glavu, grudnjaka na doznaku HZZO-a, do lijepog, seksi donjeg rublja, predivnih kupaćih kostima… jer žena je žena, i nakon dijagnoze.
Sve nam se promijeni preko noći samom dijagnozom. Barem nas ponuda odgovarajućeg rublja i odjeće ne bi trebala brinuti.
Do sada se u Hrvatskoj gotovo sve baziralo na nekoliko modela grudnjaka koji su na listi ortopedskih pomagala HZZO-a. Oni jesu pristupačni jer idu i na doznaku, ali postoje brendovi koji nude estetski puno ljepše i ženstvenije donje rublje.
Kada sam prije šest mjeseci otvarala trgovinu bilo mi je jako bitno uvrstiti grudnjake na doznaku. I to birane, najljepše modele grudnjaka na doznaku i što lakše proteze dojki.
Iako sam se bojala cijelog tog procesa, naišla sam na ljude u Halmedu i HZZO-u koji su mi puno pomogli da cijeli taj proces što brže i lakše prođe i na tome sam im zaista zahvalna. I oni su bili oduševljeni ovim projektom. Reakcije su posvuda bile samo ohrabrujuće i motivirajuće.
Autorica: Simona Augustić, osnivačica brenda Arya Intimo
Foto: Pixabay / Canva / Arya Intimates
