Čuli ste i vi vjerojatno za novi prijedlog Zakona o doprinosima prema kojem bi vaša minimalna bruto 2 plaća trebala iznositi 10.339 kuna.
Ukoliko prijedlog zaživi, učinak će biti poguban za male tvrtke, osobito one u ženskom vlasništvu. Zašto?
Naše članice su 70% tvrtke do 4 zaposlena, što po našem iskustvu oslikava stanje tvrtki u ženskom vlasništvu.
Da, tvrtke u ženskom vlasništvu ne rastu, odnosno rastu jako sporo. Prihodi od milion kuna su magična brojka koju je nemoguće dostići ako vi radite, kuhate ručak, razvažate djecu i idete na sastanak kad se sve zvijezde poslože.
Ženama je kad kreću u biznis važna i privatna komponenta, odnosno da su fleksibilnije. Što znači da imamo više djece i utječemo i na gospodarstvo i na demografiju. Godinama već pričamo i normalizirali smo taj kućni ured kao inkubator ženskog poduzetništva. Ali on nije akcelerator, odnosno idemo biti realni, on može osigurati preživljavanje, ali ne i rast firme. Zato smo i pokrenuli peticiju da se poduzetnicama daju poticaji/olakšice za čuvanje djece i održavanje kućanstva jer bi se ta investicija sigurno vratila državi kroz rast tih firmi. Privatni busines to business sektor, prvenstveno banke su već prepoznali poduzetnice kao dugoročno profitabilan tržišni segment kojem se treba prilagoditi. Ako se tradicionalne banke mijenjaju, rade to jer misle da će im se isplatiti.
Bilo je već pitanja, “a di su im muževi, zašto bi država trebala raditi posao njihovih muževa”. Neki više nisu muževi, pa su samohrane mame poduzetnice i treba im pomoć. A ovi koji jesu muževi ravnopravno sudjeluju u odgoju i kućanskim poslovnima, vjerujte mi, tržište vas očeliči, pa se i doma izborite. Uz supružnike koji dijele sve poslove, uvijek treba pomoć izvana, a ako se gradi biznis, to nije posao od 8-4.
Na nekoliko okruglih stolova sam rekla da nitko ne živi tako kako žive poduzetnice. Poduzetnica si ne može dopustiti da s poslovnim partnerima proslavi rođenje djeteta, jer će vjerojatno izgubiti taj posao. Zato na sastanke ide trudna zamaskirana da se ne vidi, radi do zadnjeg dana, u bolnici je s kompjuterom ili bježi iz bolnice da bi izdala fakture. Porodiljni kao takav u većini slučajeva ne postoji. Bilo je također komentara, pa tu su prokuristi, zaposlenici i ne znam tko. U firmi od 2-5 zaposlenih ta poduzetnica je glavni radnik, čistačica, dostavljačica i tek na kraju direktorica. Ako ona ode, ode i firma. Porezna nam je upravo počela slati opomene pred ovrhu za PDV 10 dana nakon dospijeća. Nema usput pitanja kako djeca, dojenje, stižete li sve.
Usput, strategija razvoja ženskog poduzetništva je napravljena za period 2014-2020. Taj period polako ističe, primjećujete li vi da je išta napravljeno? Osim što se na svakom eventu dogovorimo s Ministarstvom gospodarstva šta bi trebalo napraviti, onda ih mjesecima molimo za sastanak da krenemo, a oni se više ne javljaju.
Ja još nisam srela poduzetnicu koja ima veću plaću od minimalca, a jako ih je malo, onih 30% gore, koje zapošljavaju više ljudi i nemaju problema s cash flowom.
Od 1.1. 2019. mjesečno ćemo morati dodatno zaraditi 3.303 kune samo za doprinose. Porez i prirez su u Zagrebu skoro 1.000 kuna, ako imamo više djece možda ga umanjimo.
Znači treba prodati i naplatiti dodatno samo za državu svaki mjesec minimalno 3.303 kune odnosno maksimalno 4.239 kuna. Godišnje to iznosi minimalno 39.636 kuna, odnosno 50.868 kuna.
A za samozapošljavanje nam dajete 55.000 kuna?
Tvrtke u ženskom vlasništvu se jedva pokrivaju i nećemo vas moći nahraniti.
Nećemo vam sigurno ni ostati da budemo plaćene majke da odgajamo svoju djecu.
Samo ćemo se svi zajedno pokupiti van.
Prijedlog zakona je ovdje, pa vas pozivam da im napišete svoje mišljenje ako želite.
