Nije neobična činjenica da smo svi svakodnevno izloženi velikoj količini stresa. Zdravstvena psihologica, Kelly McGonigal tvrdi da nas drugačije poimanje stresa može učiniti ne samo sretnijima, nego i zdravijima.
„Godinama govorim ljudima da ih stres čini bolesnima. On povećava rizik od raznih bolesti – od obične prehlade do kardiovaskularnih oboljenja. U osnovi, pretvorila sam stres u neprijatelja. I čini mi se da nisam dobro postupila. Ali promijenila sam svoje mišljenje o stresu“, kazala je McGonigal.
Stres je štetan samo ako u to i sami vjerujemo
Na početku, ipak loše vijesti za sve. Ljudi koji su doživjeli dosta stresa u protekloj godini imali su povećan rizik umiranja za čak 43%. No, to je prema McGonigal, vrijedilo samo za one koji su vjerovali da je stres štetan za njihovo zdravlje. Ljudi koji su pak iskusili dosta stresa, ali nisu vjerovali da je stres štetan, nisu imali uvećane šanse da umru. Zapravo, imali su najniži rizik od umiranja u odnosu na bilo koga drugog, čak i na ljude koji su iskusili relativno malo stresa.
Kako je to moguće?
Istraživanja provedena u SAD-u pokazuju da je u proteklih osam godina, koliko je trajalo vrijeme istraživanja, 182.000 Amerikanaca umrlo prerano. Smatra se da nisu umrli od posljedica stresa, već od vjerovanja da je stres loš za njihovo zdravlje.
Ako je ta procjena točna, vjerovanje u negativne posljedice streas čini ga petnaestim najvećim uzrokom smrtnosti u SAD-u u protekloj godini. Vjerovanje da je stres loš po zdravlje smrtonosnije je od SIDE, raka kože i ubojstva.
„Ovo saznanje me je natjeralo da se zapitam: ‘Može li vas mijenjanje načina na koji razmišljate o stresu učiniti zdravijima?’ I nauka ovdje kaže – da. Kada promijenite svoje mišljenje o stresu, možete da promijenite i reakciju svog tijela na stres“, ispričala je McGonigal.
Stres ne treba doživjeti kao anksioznu situaciju u kojoj se ne nosimo dobro s onim što je stavljeno pred nas. Naime, osnovni simptom istresa su jako lupanje srca, ubrzano disanje, a ponekad i pretjerano znojenje. No, ako tu istu situaciju predočimo sebi kao izazov, a osjećaj stresa shvatimo kao povećanje energije pred izazovom, naše tijelo će poprimiti drugačiji signal i simptomi se čak neće poklapati sa simptomima stresa. Stresna situacija postat će jednostavno izazov koji moramo savladati.
Još jedan od podcijenjenih aspekata stresa, istaknula je McGonigal, jest taj da stres čini ljude društvenim bićima.
Zbog stresa smo društvena bića
„Da bismo razumjeli ovu stranu stresa moramo razgovarati o hormonu oksitocinu, neuro hormonu koji prilagođava socijalne instinkte vašeg mozga. Priprema vas da radite stvari koje jačaju bliske odnose. Oksitocin čini da žudite za fizičkim kontaktom s prijateljima i obitelji. Povećava vašu empatiju. Čak vas čini voljnijima da pomognete. Ali ima nešto što većina ljudi ne razumije u vezi s oksitocinom. To je hormon stresa. Vaša hipofiza ispumpava ovaj hormon kao dio reakcije na stres. Dio je te reakcije isto onoliko koliko i adrenalin koji čini da vaše srce ubrzano kuca. A kada se oksitocin oslobađa za vrijeme stresa, motivira vas da potražite podršku“, pojasnila je McGonigal.
Onda nas ta ista biološka reakcija na stres gura da kažemo nekome kako se osjećamo umjesto da to držimo u sebi. Naša reakcija na stres želi također da osigura da primijetimo kada je nekom drugom u našem životu teško, tako da možete pružiti podršku jedno drugome.
Kako će nas onda poznavanje ove strane stresa, učiniti zdravijim? Pa, neurohormon oksitocin utječe također i na naše tijelo, a jedna od njegovih glavnih uloga je da štiti kardiovaskularni sistem od efekata stresa.
„Ali moj omiljeni efekt na tijelo je zapravo efekt koji taj hormon ima na srce. Srce ima receptore za ovaj hormon, a oksitocin pomaže srčanim ćelijama da se obnavljaju i zaliječe od bilo koje štete prouzrokovane stresom. On jača srce, a dobra stvar je to što su sve ove fizičke beneficije oksitocina povećane društvenim kontaktom i društvenom podrškom“, kazala je McGonigal.
Na žalost, ima situaciju u životu kada je stres nužan. Istraživanja govore da financijske poteškoće i kriza u obitelji povećavaju smrtnost za 30%. No, i tu postoji dobra stvar. Ako je osoba provela određeno vrijeme brinući se npr. za bolesnog člana svoje obitelji, povećana smrtnost nije zabilježena. Naime, briga je stvorila otpornost.
„Osjećajno srce koje nalazi radost i smisao u povezivanju s drugima i koje je dovoljno snažno da se brine o drugima, naučilo je stres spoznati kao životni izazov s kojim se mora nositi i zato ostaje pošteđeno“, zaključila je McGonigal
Foto: 123rf
