Kojim se god poslom bavili, prije ili kasnije doći ćemo u fazu ispunjenu stresom, pritisnuti rokovima pa čak i mogućim nesuglasicama s kolegama. Sve to može utjecati na našu efikasnost obavljanja posla, no ako imamo podršku kolega i šefova, sve je lakše.
Međutim, kada tko od njih prema nama promijeni pristup i postane nasilan (najčešće psihički), shvaćamo da smo postali žrtve nasilja na radnom mjestu što danas, nažalost, nije rijetkost. Zato smo se zapitali kako se nositi s nasilnicima na radnome mjestu. Dakako, da je to jednostavno, ovaj članak ne bi ni postojao.
Žene su češće žrtve nasilja na radnom mjestu
O ovoj vrlo kompleksnoj i osjetljivoj temi tijekom godina su napravljena brojna istraživanja, a u Sjedinjenim Američkim Državama osnovan je i institut namijenjen upravo detaljnom istraživanju nasilja na radnom mjestu, tzv. Workplace Bullying Institute koji postoji već dvadeset godina. Tijekom tog perioda istraživali su kako nasilje na poslu utječe na zaposlenike te tko je najčešće žrtva nasilja.
Podaci do kojih su došli otkrivaju da je čak 37% američkih zaposlenika bilo žrtva nasilja, od čega njih 57% čine žene. U 60% slučajeva nasilnici su muški kolege i šefovi, no zanimljiv je podatak da nije rijetkost da žene maltretiraju druge žene. Štoviše, čak 71% nasilnih žena kao svoje žrtve bira upravo druge žene. Nasilje u uredima veći je problem od diskriminacije na temelju spola ili etniciteta, a samo 3% zaposlenika poduzima pravne korake i prijavljuje nasilnika, bilo da je riječ o kolegi ili nadređenima.
Gotovo istu sliku pokazalo je istraživanje hrvatske Udruge mobbing provedeno 2013. godine.
Emocionalna nesigurnost zajednička je nasilnim osobama
Posljedice koje to ima na pojedinca vrlo su opasne. Ne samo da drastično pada njegov radni elan, nego se rapidno ruši njegovo zdravlje kao posljedica pretrpljenog stresa. Čak 45% žrtava ima ozbiljnih zdravstvenih problema, od visokog krvnog tlaka pa sve do srčanog udara u najekstremnijim situacijama.
Zbog svega toga iznimno je važno na vrijeme prepoznati nasilnike i situacije u kojima se nasilje pojavljuje. Nasilnici često imaju zajedničke karakteristike koje je izdvojio Adrian Furnham za Fortune. Prema njemu, nasilnici pokazuju nisku razinu emocionalne inteligencije i loše socijalne vještine. Navikli su sve rješavati vikom i nasiljem, a razgovor normalnim tonom nije im opcija. Osim toga, pokazuju i nisku razinu empatije, odnosno ne razumiju kakav utjecaj imaju na druge niti ih brinu njihovi osjećaji. Različiti stručnjaci složni su u tome da je svim nasilnicima uvijek, bez iznimke, zajednička emocionalna nesigurnost. Osjećaju se neugodno u vlastitoj koži i pate od nedostatka samopouzdanja. Činiti nažao drugima daje im osjećaj moći pa su barem privremeno odvukli svoju pažnju s vlastitih nedostataka.
Izdvojeni slučaj ne čini odmah nekoga nasilnikom
Dakako, sve ovo vrijedi ako je takvo ponašanje opetovano kroz duži vremenski period. Treba imati na umu da svatko od nas može imati loš dan kada će se izderati na nekoga, no taj ga jedan incident ne klasificira kao nasilnika.
Na to upozorava i Vanja Prvulović, magistra psihologije i vlasnica Sinapse, privatnog i poslovnog psihološkog savjetovanja.
„Svi smo mi više od samog ponašanja i to što se pojedinac u određenom trenutku ponaša nasilno, prema našim kriterijima, ne govori o njemu kao osobi u cjelosti. Koje su njegove vrijednosti, motivi, uvjerenja, osobine i iskustva koja nosi, uvelike utječu na to kako će se u datoj situaciji ponašati. Ono što mi kao sugovornici možemo jest imati to na umu što nam u startu olakšava komunikaciju jer mu pristupamo s poštovanjem i razumijevanjem. Osim toga, potrebno je razlikovati namjeru od ponašanja. Njegova namjera možda je u potpunosti suprotna od načina na koji ju izražava. Možda se trudi istaknuti, svidjeti se nekome, postaviti granice u odnosu ili nešto četvrto, no bira neučinkovit način jer za drugi ne zna”, pojašnjava Vanja.
Prepoznajte na vrijeme jeste li žrtva nasilja
Međutim, ako se takvo ponašanje uvijek iznova ponavlja, jasno je da smo na svojem radnom mjestu naišli na nasilnika. Ako pak prepoznajete i neke od sljedećih situacija, tada nema sumnje da ste žrtva nasilja na radnom mjestu.
Ako vam već od pomisli na sutrašnji odlazak na posao pozlije, ako svakodnevno slušate kritike na račun svog obavljanja posla i viku, ako vas se uvijek podsjeća na sve vaše pogreške, ogovara vas se iza leđa i o vama se šire neistine, ako ste redovito izostavljani s važnih sastanaka ili ignorirani tijekom pauza za ručak, zadaju vam se nemogući rokovi, sabotira vas se i kradu vaše zasluge, nema sumnje da imate posla s nasilnicma na radnome mjestu.
Kako postupiti s nasilnikom?
Iako je poražavajući ranije spomenuti podatak da samo 3% poduzima pravne mjere i bori se za sebe, ovakva se situacija ne može održati. Ne samo da pati karijera, nego i zdravlje, ali i članovi naših obitelji koji su najčešće jedini kojima se usudimo povjeriti, dok protiv nasilnika ne poduzimamo ništa u strahu za gubitak posla.
No, Vanja Prvulović jasno daje do znanja da daljni tijek događaja ovisi samo o nama, a asertivan pristup smatra najboljim.
„Mi biramo što ćemo s porukom koju smo dobili, hoćemo li samo pasivno progutati, režati natrag, dugo tu poruku žvakati i prevrtati ili svemu pristupiti asertivno. Asertivna komunikacija podrazumijeva uvažavanje i svojih i tuđih potreba te korištenjem ‘ja poruka’ umanjuje emocionalni naboj u pozadini. Također možete pružiti osobi i konkretnu povratnu informaciju o utjecaju njegovog ponašanja na vas i okolinu jer ponekad istoga nije svjestan i nitko mu do sada nije ponudio tu mogućnost učenja o sebi”, nadovezuje se Vanja.
Razmišljajte dugoročno
I sama sam se našla u sličnoj situaciji u jednoj školskoj zbornici. Iako nije došlo do otvorenog psihičkog nasilja, znanje iz psihologije stečeno tijekom obrazovanja pomoglo mi je da shvatim u kojem smjeru taj odnos ide. Starija i uvijek najglasnija kolegica vidjela me kao onu koja bi kao najmlađa svima trebala udovoljavati, ustupati učionice opremljene informatičkom opremom kada se god tko toga sjetio iako u tome trenutku isto možda treba i meni, uskakati na bilo koju zamjenu iz drugih predmeta iako bih u tome trenutku imala svoje obaveze i slično, a sve tonom punim podsmijeha.
Vrhunac je bio kada mi je pred drugima rekla neka ustanem i donesem kolegi koji je stajao do mene (osobi od tridesetak godina) stolicu da može sjesti tijekom pauze jer ionako nemam pametnijeg posla. U tom sam trenutku znala da moram odmah asertivno regirati jer će se to inače pretvoriti u mnogo veći problem, a imala sam još nekoliko mjeseci do kraja stažiranja. Od tog dana više mi nikada nije uputila ni jednu jedinu riječ na isti način kao prije. U prolazu bismo se pozdravile i to je bilo to.
Vanja Prvulović također se zalaže za dugoročno razmišljanje. Nije na kocki samo vaše zdravlje i napetost na poslu koja utječe i na druge kolege, nego i cijela karijera koju ste godinama gradili.
„Vidite li se u toj organizaciji ili tvrtki, motivirani ste za rad, smatrate se kompetentnim i svjesni ste kako je osoba koja se trenutno nasilno ponaša dio tog tima, važno je razviti zdrave odnose kako bi svi bili zadovoljni. Vi činite dio tog odnosa i sami birate u kojem ćete ga smjeru dalje razvijati“, zaključuje Vanja.
Foto: 123rf