Događaji poput rata spadaju u stresne događaje koji izazivaju posljedice poput trauma. Generacije današnjih roditelja većinom su bile izložene ratnim zbivanjima te su aktualni događaji za njih ponovna aktivacija traume. U tim slučajevima javljaju se fiziološke reakcije tijela, javljaju se određene misli i emocionalna stanja povezana s traumatskim događajem. Sva ta stanja odražavaju se i na pojedinčevo ponašanje budući da se može osjetiti kao da ponovno proživljava traumu iz prošlosti.
To je vrlo značajno za navesti s obzirom na ponašanja i reakcije odnosno razgovore s djecom. Naime, iz uloge nekoga tko je sudjelovao u nekim zbivanjima, zasigurno je teže i bolnije pričati o tome te su roditelji stoga i oprezniji, pažljiviji, emotivniji i svoje doživljaje mogu projicirati na moguće doživljaje djeteta.
Nemojte štititi djecu skrivajući im informacije
S djecom treba razgovarati o aktualnim događajima. Štiteći ih od toga te skrivajući im informacije, odrasli se izlažu riziku da će dijete do tih informacija doći samostalno i slučajno odnosno izvan obiteljskog okruženja te je to situacija koja kod djeteta stvara podlogu za razvoj nesigurnosti, straha i brige. Dijete se susreće s nepoznatom situacijom koja je k tome strašna, a unutar obitelji se o tome nije razgovaralo. Iz tih razloga stvarnost ne treba skrivati od djeteta, već unutar obitelji razgovarati i umiriti dijete kako bi se osjećalo sigurnim što je izrazito važno za opću dobrobit djeteta i zdravo funkcioniranje u svakodnevici.
Svakako, razgovor je nužno prilagoditi djetetovu razumijevanju te odgovoriti na sva pitanja i razumjeti djetetovu perspektivu. Na koncu, uvijek je poželjno istaknuti da ste kao roditelj tu za sve što treba i za sve odgovore koje dijete traži.
Pročitajte više: Djeca i tragični događaji – zašto je striček postavio bombu?
Smjernice za stvaranje povezujućeg odnosa
Upoznajte dijete s realnom situacijom u svijetu. Što jednostavnije objasnite djetetu što se događa, bez tumačenja i osobne interpretacije. Možete se poslužiti i kartom kako biste slikovito djetetu pokazali što i gdje se događa. Nije potrebno iznositi baš sve detalje, već one nužne kako bi dijete dobilo uvid u zbivanja. Također, dobro je kontrolirati medijski sadržaj kojem je dijete izloženo. Snimke i fotografije nisu ugodne ni nama odraslima, još manje djeci. Ako vi imate potrebu pratiti zbivanja na taj način, birajte vrijeme kad niste u prisustvu djeteta.
Kontrola nad emocijama
Vaše emocionalno stanje vrlo je važan i značajan faktor. U redu je biti tužan, ljut, frustriran odnosno osjećati sve što osjećate u ovim trenucima. U redu je i izraziti to pred djetetom te objasniti zašto se tako osjećate. Ako su vaše emocije visoko intenzivne te osjećate možda anksioznost te paniku i strah koji ne možete kontrolirati možda je dobro obratiti se nekome te ne pokazivati te emocije pred djetetom. Naime, vi ste djetetu temelj sigurnosti, povjerenja i njegov štit. U redu je iskazati i ugodne i neugodne emocije te ostati neko vrijeme u tom stanju. Na taj način suočavate i dijete s tim emocijama, uči ih prihvaćati te samostalno izražavati u za njega sigurnoj okolini.
No, u slučaju nemogućnosti kontrole svojih emocija te prethodno opisanih strahova, panike i anksioznosti ipak je bolje povući se te izjaviti djetetu kako se ne osjećate dobro. Samo iz razloga da se ne stvori dojam opće panike, nepredvidivosti i velike količine straha u obiteljskom okruženju. Ne skrivajte i ne potiskujte emocije jer to nije zdravo.
Pročitajte više: Roditeljstvo u pandemiji doživljava krizu, ali i djeca mogu doživjeti burnout
Emocije su odlična metoda za pojasniti što se događa
Prilikom razgovora s djetetom o zbivanjima dobro je proraditi i emocije i emocionalna stanja. Vi možete iskazati kako se vi osjećate te upitati dijete kako se ono osjeća. Prihvatite svaku djetetovu emociju te iskažite da je u redu i upitajte dijete što mu je potrebno. Nije dobro sugerirati djetetu kako bi se trebalo osjećati (tužno, ljuto…). Na temelju iznesenih informacija i kratkog pojašnjenja o čemu se radi, dijete će nešto osjetiti i o čemu god da se radi – u redu je. Vi ste tu za dijete i dajte mu to do znanja.
Prilikom razgovora o ljudima koji vode rat, možda je dobro izbjegavati etiketiranje njih kao zločestih. Objasnite to djetetu pomoću emocija. Objasnite djetetu kako su ti ljudi vjerojatno osjetili ljutnju, tugu, gnjev, možda frustraciju te to nisu jasno znali izraziti i zato dolazi do rata. Slobodno uključite dijete u razgovor pitajući ga što ono misli. Na taj način ne ublažavate doživljaj, već izbjegavate dodatno stvaranje nepotrebnih situacija poput djetetove ljutnje ili agresije usmjerene ka „zločestim“ ljudima kojima onda i ono želi zlo. Emocije su odlična metoda za pojasniti što se događa. Ujedno poistovjetite situaciju s nekom koja se događa kad je vaše dijete ljuto, tužno i nešto želi, a ne može dobiti, no ne umanjujte ozbiljnost realne situacije. Cilj nije pretvarati se da se ne događa ništa i potpuno ublažiti situaciju, već ju približiti i ispričati jezikom koje dijete razumije.
Pročitajte više: Nataša Jokić-Begić: Danas su djeca pod većim stresom nego kad smo bili u ratu!
Osjećaj doprinosa i kontrole
Potaknite djecu da predlože načine na koje mogu pomoći i da iskažu što bi sve mogli učiniti. Ako su njihove želje neralne i nemoguće (odlazak tamo i spašavanje svih) pojasnite im da to sada nije moguće, da će možda biti nekad kasnije. Objasnite im i zašto, objasnite im da se na taj način i sami izlažemo te tako ne pomažemo nikome. Koristite poticajna pitanja kako bi djeca ponudila neka nova rješenja te u suradnji s njima predložite doniranje potrebitih materijala koji će se u određenom trenutku moći donirati. Predložite izrade crteža ili plakata dobrih želja za sve ljude tamo. Predložite izradu plakata mira ili nekog crteža i te radove izložite kako bi podsjećali dijete na važnost njegovih dobrih želja i dobro djelo te na to da i ono doprinosi miru.
Takve stvari djeci daju privid osjećaja kontrole i doprinosa i oni zaista na taj način čine što je u njihovoj moći. Osjećaju se važno, uvaženo, kompetentno i kao da doprinose, što je vrlo važno. Nakon izrade, doniranja ili nekih drugih djetetovih prijedloga, slobodno upitajte kako se tada osjeća te što mu je potrebno.
Zahvalan sam na…
Iskoristite ovu situaciju da se kao obitelj bolje povežete. Barem jednom tjedno igrajte neku zabavnu igru u koju je uključena cijela obitelj i u kojoj se svi zabavljaju (bez uloga pobjednika i gubitnika). Osim toga izradite svoju kutiju/teglicu zahvalnosti. Izaberite što će to biti i ukrasite s djetetom ili neka dijete samostalno ukrašava. Djeca to vole i može ih dugo zaokupirati. Potom na papiriće svaku večer ispišite ili nacrtajte s djetetom na čemu ste vi i dijete zahvalni. U početku i vi navodite neke konkretne i djetetu bliske stvari i situacije kako bi dijete shvatilo pojam i koncept zahvalnosti. Tako i vi i dijete osvještavate ono dobro u danu, ono dobro u svojoj svakodnevici i fokus misli koncentrirate na bitno.
Fokusirajte misli
Fokus misli je vrlo važan, kako za vas kao roditelje, tako i za dijete. Ovisno o svojim životnim vrijednostima, utjehu pronađite u molitvi. Uz to, postoje određene tehnike kojima vi i dijete možete usmjeriti fokus i kontrolirati svoje emocije. Prije svega, pazite na izloženost medijima i sad i inače. Pazite na djetetovo samostalno istraživanje medija jer sad je prisutno jako puno istinitih i neistinitih fotografija i snimki koje mogu biti izvori jakog stresa. Usmjerite se što više na aktivnosti bez medija kako vi tako i djeca. Možete djeci pokazati te i vi s djecom vježbati usmjeravanje fokusa i kontrolu emocija.
Omogućite im što više boravka u prirodi i taktilnog istraživanja prirodnih materijala. To djeluje vrlo smirujuće i zaokuplja djetetovu pažnju na dulje vrijeme, a ujedno potiče znatiželju i utječe na cjelokupni razvoj. Kad ste u okrilju doma, postoje vježbe koje možete raditi. Vježbe se temelje na svjesnom disanju budući da ono direktno utječe na fizionomiju tijela i šalje poruku mozgu da djeluje i radi drugačije. Te vježbe se nazivaju mindfulness vježbe i postoji ih jako puno dostupnih i za djecu. Navest ću samo neke.
Mindfulness vježbe za djecu
- Gledanje u plamen svijeće (oprez i nadzor prilikom toga)
- Vježba 5-4-3-2-1 koja jako povoljno utječe na djecu i odrasle, potiče svjesnost i aktivan rad mozga. Radi se o imenovanju 5 stvari koje možemo vidjeti, 4 stvari koje možemo dodirnuti, 3 stvari koje možemo čuti, 2 mirisa koja možemo osjetiti i 1 okus.
- Vježba s dlanom ruke je vježba koja djeci slikovito pokazuje tehniku disanja i omogućuje im svjesno i usmjereno disanje te održavanje fokusa. Ispruži se dlan ruke i prstom druge ruke se krene od podnožja palca uz i niz svaki prst do malog prsta jedne ruke. Svaki put kad se prst penje- dijete treba udahnuti, a svaki put kad prst silazi treba izdahnuti. Vježbu radite polako i smireno.
Autor: Daria Antonović, Razvoj bez tabua
Foto: Canva/privatna arhiva
