Napredovanje na poslu je čast. To znači da je vaš trud i rad prepoznat i cijenjen. No, s tom ulogom se ne nose svi najbolje. Dojučerašnjim kolegama sada postajete nadređeni pa to znači i distanciranje od prijateljskih odnosa kakvi su postojali ranije.
I top managerica Vedrana Likan priznala je kako je plakala kad je postala direktorica iz dva razloga – zbog sreće, ali i zato što je bila uvjerena da u tom trenutku ne zna mnogo, odnosno da svi znaju puno više od nje.
Mnogi od želje da postanu najbolji i da se sviđaju apsolutno svima, ponekad “izgore”. A takav je bio i slučaj s novinarkom Doree Shafrir. Za razliku od Vedrane, koja se ipak uspjela nositi s novim izazovima, Shafrir to nije uspjelo.
Tranzicija od zaposlenice do šefice
U ulozi nadređene osobe prvi se put našla kad je radila na poziciji izvršne urednice na portalu Buzzfeed, a taj posao je trajao pet i pol godina. Željela je biti poštena, velikodušna i odgovorna, ali i najbolja šefica. Željela je biti totalna suprotnost od svih šefova koje je imala i ispraviti sve što joj je kod njih smetalo.
Prva stvar koja se promijenila nakon što je postala šefica bila je ta što se rjeđe družila s ekipom s posla. Jedan od razloga bio je taj što više nije stizala provoditi vrijeme s njima, ali ni oni se više nisu željeli družiti sa šeficom. Čak i kad je pokušavala uvesti zajednička druženja, oni bi u grupicama kasnije otišli na drugo mjesto, a ona bi ostala sama.
Šefica koju ne žele u društvu
To joj je teško padalo, jer je uvijek imala prijatelje na poslu koji su joj radni dan učinili boljim i lakšim. Sada se osjećala kao srednjoškolka koja jedina nije pozvana na party, a kad bi je i pozvala, mislila je da je to čisto iz pristojnosti. Osim tog društvenog aspekta koji joj je teško padao i zbog kojeg je svaki dan bila nezadovoljna, rijetko kad bi posao završila u tvrtki, pa bi navečer nastavila raditi kod kuće. I to joj je predstavljalo problem, jer nije imala vremena za svoj privatni život.
Mnogi zaposlenici nezadovoljni su sa svojim šefom, kolegama, opsegom posla… No, oni se mogu požaliti svojim prijateljima na poslu, koji to razumiju. Obitelj i prijatelji izvan posla će poslušati, ali neće razumjeti točno o kojim se problemima radi, smatra Shafrir. A samo se njima i mogla požaliti na probleme na poslu, jer kao šefica, nije mogla to reći svojim podređenima.
U želji da postane najbolja – „izgorjela“
I dok mnogi sanjaju o tome kako će njihov trud i rad biti prepoznat i kako će postati unapređeni na poslu, ona je željela biti samo zaposlenik, bez tolikih odgovornosti.
No, nije željela samo tako odustati, odnosno pokazati kako nije uspjela. Na kraju se ipak uspjela dogovoriti i raditi kao novinarka. Shvatila je da je previše neurotična osoba i da zbog toga ne može biti i učinkovita šefica.
Željela je postati najbolja šefica, koja se na tom putu izgubila, no svejedno može puno doprinijeti tvrtki u kojoj radi, kao zaposlenica.
Vođenje tima kao prestižni put
Ipak, da nije sve tako crno i da se može preživjeti kada se postane šefica, svojim nam je primjerom dokazala Gordana Kadoić, vlasnica i direktorica tvrtke Adria Corporate Education.
Gordana je prvi put na managersku poziciju, a samim time i vođenje tima došla sa samo 27 godina. Nije bilo jednostavno u početku, no nije se predavala.
„Mislila sam da je moja naobrazba, poznavanje stranih jezika i želja za učenjem dovoljna da se dokažem. Ubrzo sam shvatila da sam tek na početku jednog lijepog, prestižnog i važnog puta. Mladost i činjenica da sam žensko često puta je bila veliki izazov i neki poslovni partneri mi na početku nisu pridavali veliku važnost, no moja upornost i rezultati su mi dali za pravo da se postavim jednako kao i moji muški kolege“, rekla nam je.
I upravo su je odgovornost, posvećenost i orijentiranost rezultatima vodili kroz različite managerske pozicije, pa je tako u 40-oj godini postala i izvršna direktorica.
„Napokon onaj osjećaj koji čekate cijeli život, znate da ga zaslužujete i spremni ste na novi izazov. Oduševljenje da imam moć u rukama, da imam titulu i funkciju i sve ostalo što ide uz to držalo me 24 sata i već drugi dan dolazim na posao kojeg obožavam vrlo prizemljena, pomalo i zabrinuta. U meni je prevladao osjećaj odgovornosti, jer više nisam bila odgovorna samo za rezultate, nego i za ljude, tj. moj tim“, priznala je Gordana.
Izlazak iz zone udobnosti
Prvih 6 mjeseci donosila je odluke za koje nije znala kakav će utjecaj imati na razvoj poslovanja, a imala je vrlo snažan otpor sa svih strana jer je morala raditi restrukturiranje organizacije, što ne vole raditi ni muškarci.
„No, osjećaj za ljude, potrebe kupaca, dobar balans prema višem managementu, moja upornost, traženje rješenja i neodustajanje od cilja koji sam sebi zadala nisu mi dali da posustanem, a vjerujte često sam se pitala što meni ovo treba. Znala sam da moram izaći iz zone udobnosti i riskirati. Donijela sam dobru odluku i nakon nepune 3 godine olujnog mora moj brod i na njemu cijeli tim isplovio je s rezultatima na koje sam iznimno ponosna“, zaključila je Gordana.
Kakva su vaša iskustva s preuzimanjem veće odgovornosti i vođenjem tima?
Foto: Pexels
