Od najranijih dana djeca se susreću s medijima.
Djeca su okružena medijima i taj utjecaj svakim danom sve više raste
Mediji su svuda, od roditeljskoga doma, automobila, ulice, trgovine i slično. Djeca rastu okružena medijima, a navikavanje na medije zbiva se brzo i neopazice. Još nije poznato koliko značenje imaju mediji u životima djece, ali ono se s godinama ne smanjuje.
Za internet kažemo da je svjetska komunikacijska mreža što znači da se na njemu sve odvija međusobnom komunikacijom. Kao što korisnici komuniciraju jedni s drugima putem elektronske pošte ili chata, tako i računala komuniciraju međusobno, što nam omogućuje posjećivanje stranica, slanje i primanje elektronske pošte i sve ostalo što radimo na internetu.
Djeca upijaju nasilje u medijima
Nasilje prikazano putem interaktivnih medija (interneta, računala i video igrica) ima još jači utjecaj na djecu od pasivnih medija (televizija, filmovi). Upravo stoga brojne ustanove i organizacije osuđuju nasilne televizijske programe i video igrice. Smatraju da bi mediji trebali obrazovati djecu, proširivati njihova znanja, a ne prikazivanjem nasilja negativno utjecati na njihov razvoj i ponašanje. Takvi sadržaji mogu kod djece izazvati strah, agresiju, pasivnost – kako intelektualnu, tako i fizičku i psihičku.
Stručnjaci ističu da internet briše društvene kočnice. Dopušta djeci da govore i čine stvari koje ne bi mogli napraviti u interakciji “licem u lice”, i ona imaju osjećaj da neće morati odgovarati za takva ponašanja na način na koji bi inače odgovarali za, primjerice, javno izrečene riječi. To im daje lažan osjećaj sigurnosti i moći.
U svijetu su više nego kod nas provedena brojna istraživanja o učincima medijskoga nasilja na djecu. Ona su dokazala da medijsko nasilje potiče strah i utječe na psihološke trauma kod djece, uključujući tjeskobu, depresiju i posttraumatski stres. Djeca izložena medijskom nasilju smatraju da je svijet puno opasniji nego što uistinu jest. Znanstvenici su također došli do rezultata da će takva djeca tolerirati agresivno ponašanje u stvarnome svijetu u većoj mjeri od djece koja nisu bila izložena medijskom nasilju. Osim svega navedenoga, uočeni su i brojni drugi negativni učinci medijskog nasilja.
Tako djeca gledajući nasilje, postaju manje osjetljiva kao i ona koja pate od nasilja, te razvijaju pogrešne stavove o nasilju i gube suosjećanje prema žrtvi. Jednako tako, djeca postaju tolerantnija prema agresiji i ona im manje smeta, a i počinju gledati svijet kao nasilan i zloban, te se plaše da i sami ne postanu žrtvom. Djeca izložena nasilju i sama sve više iskazuju antisocijalno i agresivno ponašanje, pa tako i sama imaju potrebu za više nasilja tijekom igre. Zapravo, na taj način odnos između nasilja i agresije postaje cirkularan, pa djeca konfliktne situacije pokušavaju riješiti koristeći se nasiljem kao prihvatljivim i poželjnim. Kako žive u virtualnom svijetu, ne razvijaju optimalno emocionalnu inteligenciju ni samopouzdanje, a istraživanja su pokazala da im manjka kreativnosti, te im se povećava mogućnost razvoja depresije i nesigurnosti. Kod njih je, zapravo, prisutno nerazumijevanje pravoga značenja medijskoga nasilja, što dovodi do pogrešnoga zaključivanja, pa medijsko nasilje ima stalan utjecaj na navike i način života.
Zapamtite: vaša djeca mogu znati više od vas o tehnologiji, ali vi znate više o životu. Dopušteno vam je postaviti pravila i tražiti njihovo poštivanje. Vi ste još uvijek roditelj.
Mr. sc. Darko Sambol, MBA, prof. psihologije, business & life coach, NLP business practitioner -zaposlen je već 12 godina u odgojno obrazovnim ustanovama gdje uspješno podučava izvrsnost u roditeljskim kompetencijama i soft skills metodama u privatnom i poslovnom kontekstu te na iskustven i primjenjiv način potiče na promišljanje o sebi, unutarnjim konfliktima koji sprječavaju rast i razvoj, i svojim neotkrivenim potencijalima koji pružaju beskonačne mogućnosti.
