Tanja Pureta, specijalistica industrijske i organizacijske psihologije te direktorica poduzeća Ramiro u svom je govoru na Konferenciji za žene u znanosti i farma biznisu pojasnila značenje i važnost pozitivne psihologije te postavila pitanje možemo li se znati na zdravi način nositi sa stresom u svijetu gdje je svaki dan jako neizvjestan i gdje se sve brzo mijenja. Dala je konkretne upute kako ući u “flow” stanje uma koje je optimalno za izvršavanje zadataka i osjećaj zadovoljstva.
Možemo li raditi bez stresa u suvremenom VUCA svijetu?
Navodi kako je na početku 21. stoljeća neuroznanost dokazala teorije koje su prije nastale promatranjem ponašanja ljudi. Mozak je “dao potvrdu” da u njemu postoje dva sistema: 1-0, odnosno sistem automatskog pilota i 2-0, odnosno sistem kreativnog pilota. Ljudi trebaju naučiti kako upravljati drugim, kreativnim pilotom kako bi imali dovoljno energije za sve životne izazove te živjeli ispunjen život.
Pozitivna psihologija usmjerava nas da se pitamo “što je sve dobro vezano za nas i našu okolinu” te kako to pozitivno iskoristiti za ostvarenje naših ciljeva i dugoročni boljitak. Ona stavlja naglasak na to da ljudi već jesu “dobri” te da to trebaju osvijestiti i naučiti kako da im te snage budu stalni izvor energije u ovom VUCA svijetu.
Pročitajte više: Epidemija stresa je “zlo stoljeća”. Evo kako joj stati na kraj!
Što je VUCA svijet?
To je akronim za četiri karakteristike suvremenog svijeta – nejasnost odnosno višeznačnost, kompleksnost, nesigurnost i stalnu promjenjivost. U suvremenom svijetu stvari više nisu toliko jednostavne, te u tom brzom ritmu moramo naučiti “plesati”. Jedino što je izvjesno su svakodnevne kompleksne situacije.
Pureta naglašava porast značaja informatizacije i robotizacije u suvremenom kretanju tržišta te kako će svi jednostavniji poslovi koji se mogu svesti na niz uzročno posljedičnih radnji vrlo brzo biti informatizirani, a ljudi će biti nezamjenjivi na pozicijama koje su kompleksne.
“Ljudski rad će zahtijevati znanje o cijelom sistemu, odnosno holističko razumijevanje situacije, pogotovo u zadacima za čije ostvarenje trebamo surađivati s drugim ljudima. U nekim procesima na poslu samo čovjek može dodati vrijednost, kao što su složeniji zadatci koji uključuju međusobni razgovor, dogovor, pregovore, upravljanje i vođenje. Da bi to čovjek mogao raditi, on se neće morati usavršavati samo na razini znanja struke, već i na razini upravljanja sobom i vođenja drugih.
To su dvije vrste kompetentnosti koje se dosad nisu uopće nisu razvijale tijekom školovanja, a koje će se morati sustavno staviti u obrazovanje, jer bez toga neće biti moguće obavljanje poslova. To niti sada nije moguće, jer gotovo da ne postoji radno mjesto gdje se može raditi na jednostavan način, već svako to mjesto zahtjeva dobro upravljanje sobom, vlastitim emocijama i dobru suradnju s drugima.
Pročitajte više: 7 načina kvalitetnog upravljanja menadžerima!
Najbolje je biti kreator promjena iznutra, umjesto doživljavanja promjena izvana.
“Mi prilično puno toga radimo automatski i na identičan način, pomoću navika koje smo vjerojatno stekli u djetinjstvu. Kada steknemo neku novu naviku, očekujemo da će nam njenom primjenom svijet postati jednostavniji i manje stresan Bez obzira na novostečene navike, svijet je uvijek nepredvidiv te ne možemo očekivati da ćemo pomoću nekoliko automatskih obrazaca ponašanja uspješno odgovoriti na sve nove izazove.”
Također, postoji jedan dio mozga koji stalno „gleda, detektira i procjenjuje što ne valja u okolini“, odnosno gdje je greška. To je jedan kritički um, poznat kao “detektor razlika”. Ako je situacija u okolini dobra i automatski pilot ima odgovor na nju, onda smo i mi mirni. Ako situaciju procijeni nepovoljnom, a automatski pilot nema trenutno rješenje za nju, tada se “javlja” amigdala, također poznata i kao “tvornica emocija”. Ona na tu situaciju reagira emocijama ljutnje, straha ili tuge, što izaziva se ponašamo prema a starim obrascima preživljavanja, poznatim kao “fight, flight ili freeze” “.. Ako nismo svjesni ovog našeg mehanizma ponašanja, možemo se stalno “vrtiti” u ovim emocijama kao u začaranom krugu i osjećati se bespomoćno. to je razlog zašto se često osjećamo u stresu i bez energije, što nam nepovoljno utječe na zdravlje i cjelokupnu kvalitetu života.
Kako izaći iz začaranog kruga?
“S obzirom da smo više usmjereni na vanjske okolnosti i procjenu koliko su one nepovoljne za nas, manje posvećujemo pažnju tome da je naš mozak sposoban uspješno se suočiti i s najtežim vanjskim okolnostima. Naime, osim tzv. automatskog pilota, u našem mozgu postoji i kreativni pilot, kojeg možemo jedino svjesno i namjerno pokrenuti (za razliku od automatskog pilota koji se pokreće automatski i često na našu štetu, kako je već opisano). Da bismo se sjetili što češće i što uspješnije ga pokrenuti, to zahtjeva neka nova znanja i određenu dozu discipline. .
Formula uspjeha leži u 3 F sistemu, kojeg je osmislio Mihaly Csikszentmihalyi, veliki zagovaratelj pozitivne psihologije. On zagovara “flow” kao optimalno stanje uma. Čuvena 3 F su focus, freedom i feedback.
Fokus
Fokus je kada je čovjek u potpunosti predan i koncentriran na ono što radi. To je stanje uma kada nam se čini da ne postoji ništa oko nas, osim onoga s čime se trenutno bavimo te smo u potpunosti “uronjeni” u to na svim razinama. Takav fokus stvara vrhunski rezultat našeg rada i veliko zadovoljstvo s obavljenim zadatkom. Ako želite raditi na taj način, morate u potpunosti isključiti vanjske smetnje, poput poruka, mailova, ukućana i ostalih ljudi oko vas. Za ući u fokus postoji jednostavna vježba. Ona uključuje 1-5 minuta fokusa na neki vanjski podražaj (npr. drveće koje se vani njiše), 1-5 minuta na unutarnji doživljaj (zamišljanje nekog glazbenog, vizualnog, taktilnog podražaja) ili 1-5 minuta fokusa na tijelo (disanje, ples, vježbanje…). Nakon što ste to odradili, odmah se usmjerite na zadatak pred vama i fokus se tada automatski prebacuje na ono što ćete raditi.
Sloboda
U ovom se kontekstu pojam slobode odnosi na slobodu od samoprocjene, samoprosudbe i samoosuđivanja. Radite ono što trebate bez ikakve prosudbe, bez razmišljanja o tome gleda li vas tko i kako će to završiti. Takva se sloboda postiže tako da se odredi određeno vrijeme za obavljanje neke aktivnosti gdje se nećemo samoprosuđivati te nakon toga odredi vrijeme u kojem ćemo raditi kritički osvrt na napravljeno. Također, za sve trenutne životne brige koje vas muče, “zakažite” si određeno vrijeme kada ćete brinuti, da vas ne bi stalno nekontrolirano ometale u predanosti onome što radite.
Feedback
Feedback (povratna informacija) je povremeno propitivanje sebe i drugih o tome dovodi li nas to što radimo do željenih rezultata ili nešto trebamo mijenjati. U Hrvatskoj je generalno jako loša kultura feedbacka: ljudi ga se plaše dati, a i kada ga daju, to je vrlo uvijeno te “u rukavicama”. S obzirom da je povratna informacija jako važna za naš razvoj, trebamo ju stalno poticati u svojoj okolini. No, postoji i “samofeedback”. Ako si odredite neki cilj i počnete raditi na njegovom ostvarenju, trebate sami sebe svako malo pitati: “Dovodi li me to što radim do mog cilja?”. Ako se odmičete od svog cilja ili ako mu se približavate presporo, onda trebate zastati i pogledati trebate li mijenjati nešto od onoga što trenutno radite. Dobra je vježba da se zapitate nakon svakog sata što ste ostvarili tijekom prošlog sata, je li vas to dovelo do željenog cilja i što možete ostvariti u sljedećem satu.
Sustavnom primjenom ovih tehnika značajno ćete smanjiti stres u svom svakodnevnom funkcioniranju te postati zadovoljniji, uspješniji te puni energije.
Foto: PR
