Odvjetnica Viktorija Knežević vlastiti ured na samom jugu Hrvatske, u Dubrovniku, uspješno vodi već 10 godina. No, za rezultate je, kaže ona, potrebno puno ulaganja, dobre organizacije i poznavanja samoga sebe. Tako je i sama prošla puno toga kako bi postala uspješna poduzetnica, a svakoj pobjedi veseli se jednako kao i prvog dana, što joj je znak da i dalje jednako uživa u onome što radi.
Samohrana majka Viktorija Knežević u vlastitom biznisu
Viktorijin odvjetnički put započinje stjecanjem diplome 1999. kada počinje raditi na sudu kao odvjetnička vježbenica, a potom i po nekim odvjetničkim uredima u Dubrovniku. U studiranju je napominje, beskrajno uživala, bila je jedan od onih studenata koji jedva čekaju da mogu položiti ispit kako bi mogli početi učiti nešto novo i spremati se za drugi. Odvjetništvom se pak oduvijek željela baviti, ali trebao joj je i poticaj u vidu otkaza, kako bi skupila hrabrosti i otisnula se u samostalne vode.
„Otkaz je definitivno potaknuo samostalnu karijeru iako mi je bilo teško odlučiti se za to kao samohranoj majci tada petogodišnje curice. Nije to bilo sve lako hendlati, no kako iza svake uspješne žene stoji njezina mama, tako je i meni moja jako puno pomogla u tom razdoblju, pogotovo u početku kada sam morala raditi po 12 sati dnevno“, ispričala je Viktorija.
Koliko god bilo teško, dodaje, za nju više uopće nije postojala opcija da radi za nekog drugog – odlučila je ili da će raditi sama ili s nekim, ali nikako za nekoga.
„Bezbroj puta sjetila sam se savjeta jedne kolegice koja mi je govorila da ako otvorim svoj ured, bit će mi teško, ali barem ću znati da mi je teško zbog mene same“, dometnula je.
Viktorija zatim kreće u banke po pozajmicu za učlanjenje u Odvjetničku komoru što je preduvjet da bi se otvorio ured, a kako je u to vrijeme bila zaposlena na jednom prijelaznom radnom mjestu i to na neodređeno vrijeme, a trebala joj je manja količina novaca, računala je kako neće biti nikakvih poteškoća. No, dočekale su je odbijenice, i to samo tjedan dana prije nego je trebala izvršiti uplatu odvjetničkoj komori i otvoriti ured.
Srećom, upravo u to vrijeme dobila je jedan honorarni posao čiji je honorar iznosio upravo onoliko koliko je trebalo da plati komori, a novac je sjeo doslovno u zadnji čas.
Za ostatak uredske opreme ispeglala je sve svoje kartice, a računalo je posudila od prijatelja koji su imali internet caffe koji je zbog sezone prestajao s radom, tako da se za svu opremu, zaključuje, doslovno pokrpala. Kreće s radom u unajmljenom uredu za čiji najam, kaže, još nije stigla zaraditi novce, ali prvi klijenti su pristigli ubrzo jer su ju slijedili iz prethodna tri odvjetnička ureda u kojima je radila.
Mreža kontakta i prethodna poznanstva su neprocjenjiva
„Jako mi je pomogla mreža kontakata koju sam godinama izgrađivala i poznanstva koja sam stekla. Sve se to nekako vratilo u pravom trenutku i ljudi su odlučili pomoći, preporučiti me i poslati klijente“, objasnila je Viktorija. Osim stanovnika Dubrovnika i okolice, klijenti su joj i stranici koji nerijetko kupe nekretnine u Dubrovniku te trebaju pravnu pomoć.
Premda bi neki pomislili da je najlakše i najprofitabilnije otvoriti ured u Zagrebu, ovakav poduzetnički pothvat u Dubrovniku pokazao je da ipak ima svojih prednosti.
„Lakše je utoliko jer vas ljudi znaju, osim ako vas znaju po lošem, onda vam je sigurno teže. U Zagrebu ste jedan od nekoliko tisuća, dok u Dubrovniku ima možda sedamdesetak odvjetnika. O Zagrebu nisam uopće niti razmišljala jer odvjetnički uredi rade cijeli dan, od 7 do 19 sati, što bi meni bilo posve neizvedivo kao samohranoj majci s malim djetetom, dok si u Dubrovniku ipak mogu priuštiti razumnije radno vrijeme. Velika je tu prednost što u Dubrovniku nema putovanja na sudove pa se gubi dragocjeno vrijeme, dok su u Zagrebu sudovi dislocirani“, opisala je.
Izgradila svoju poslovnu partnericu
Iako je potpuno sama krenula u poduzetničke vode, Viktorija je opstala, jer kaže, sreća prati hrabre i one koji se bacaju na glavu, pa tako danas vodi najveći odvjetnički ured u cijelom Dubrovniku, ima poslovnu partnericu i troje vježbenika. Njena partnerica Marina Maslek prvo joj je bila odvjetnička vježbenica, no kliknule su od samog početka.
„Odnos s mojom poslovnom partnericom je odnos s kojim sam najviše zadovoljna u životu“, kroz smijeh nam je kazala Viktorija, pojašnjavajući da je to izrazito bitno kada s nekim provodiš i po 10 sati dnevno, znatno više nego što imaš na raspolaganju za vlastite članove obitelji.
Za dobro i kvalitetno partnerstvo, smatra ova dubrovačka odvjetnica, potreban je dobar omjer sličnosti i različitosti kako bi sve funkcioniralo. Sličnosti kako bi se slagale oko bitnih odluka, a različitosti kako bi se nadopunjavale tamo gdje treba.
Kao samostalna odvjetnica vidi brojne prednosti – prije svega u tome što sama bira klijente te kada ćete i koliko raditi. Jedina mana su, poručuje, nesigurni prihodi jer se svaki mjesec mora nanovo povlačiti crta, zbrajati profit i odlučivati kako dalje.
Za poduzetništvo morate dobro poznavati sami sebe
„Jedini slučaj koji bi me primorao da opet radim za nekoga je slučaj ne daj Bože teške bolesti kada ne bih mogla sve izgurati sama. Ali u svakom slučaju, poduzetništvo, koliko god teško bilo, meni je draže. Znalo je biti vrlo izazovnih dana za vrijeme krize kada je bilo jako teško naplatiti svoj rad i znala sam se ujutro isplakati i onda otići na posao“, kazala je Viktorija.
Svim budućim poduzetnicama poručuje ono što je i sebi uvijek govorila: „Samo naprijed jer sreća prati hrabre i ako osjećate da je to ono pravo, to i napravite. No, morate se znati zauzeti i boriti za sebe, znati naplatiti svoje usluge. Stoga i vaš odabir mora biti u skladu s vašom osobnošću. Ako se ne znate boriti za sebe, poduzetništvo možda nije pravi izbor za vas.“
foto: Željko Tutnjević
