Svakodnevni stres, projekti i rokovi koji se moraju ispuniti nerijetko dovode do nezadovoljstva, a onda i „izgaranja“ na poslu. Upravo o tome razgovarali smo s HR managericom Tifona i dobitnicom Future Leaders nagrade Hanom Naoulo Bego koja je i sama doživjela burn out i tako shvatila koje su promjene potrebne na radnom mjestu.
Povezano:
- Anđelka Valentić nije birala između korporativne i poduzetničke karijere, odabrala je obje!
- S Anom Babić iz LPP grupacije pričali smo o korona krizi u maloprodaji odjeće i kako ćemo uskoro kupovati omiljene brendove
- Ključna stvar koja top managerice dovodi do vrha
Nakon završenog fakulteta psihologije kratko se zaposlila u Getrou, a potom u Coca Coli u kojoj je provela devet godina. „Karijera mi se razvijala relativno brzo, došla sam kao pripravnica, a do menadžerske funkcije sam došla u manje od dvije godine.“
Pozitivna strana multinacionalnih kompanija pa tako i Coca-Cole su dobro postavljeni procesi i kontinuirano ulaganje u zaposlenike kroz edukacije i sudjelovanje na lokalnim i međunarodnim projektima. „Smatram da sam brzo napredovala jer sam se brzo prilagodila zahtjevnom radnom okruženju, precizno rješavala zadatke i projekte koji su mi dani od strane mojih nadređenih te je tu moj potencijal bio vrlo rano prepoznat.“
Iz Coca Cole u banku
Nakon devet godina u Coca Coli shvatila da je vrijeme za nove izazove, a otvorila joj se mogućnost odlaska u potpuno drugačiju vrstu industrije, banku. Ljudski potencijali ondje nisu postojali pa ih je Hana gradila od temelja. „U tom trenutku je bilo izazovno objasniti koja je uloga HR te kako bi on trebao funkcionirati.“
Prodavač je jedno od najpoželjnijih zanimanja
Iako nije imala predrasude prema bankarskom sektoru, shvatila je da je to, za nju osobno, tradicionalan i spor sustav. „Razmišljala sam o tome koja bi industrija bila za mene i shvatila da mi se kod IT industrije sviđa to što su oni jako propulzivni. To je industrija koja je brza, ima jako veliki potencijal, čak i na globalnoj razini.“
Nije požalila što se odlučila svoju karijeru nastaviti graditi u toj industriji i to odlaskom u tvrtku 7IT u kojoj je bila gotovo 3 godine, na funkciji direktorice ljudskih potencijala. S obzirom na to da joj se svidjela IT industrija i pružila joj se prilika prijeći u Infobip, globalnu IT kompaniju koja se vrlo brzo širi, odlučila je istu i prihvatiti. Izazovi s kojima se susretala je izgradnja i vođenje multinacionalnog tima na dva kontinenta.
2019. godine prelazi u naftnu industriju i zapošljava se u Tifonu, koji ima više od 500 zaposlenika. Većinu zaposlenika čine prodavači u Tifonovoj prodajnoj mreži rasprostranjenoj po cijeloj Hrvatskoj, dok udio uredskih zaposlenika u Zagrebu i skladištu Zabok čini 18%.
Kroz zaokrete u karijeri, shvatila je koliko je teško pronaći kvalificiranu radnu snagu te koliko su velike mogućnosti globalizacije i odlaska radne snage u inozemstvo. „Prodavač je u svim tvrtkama u kojima sam radila, bez obzira na industriju, jedno od najpoželjnijih zanimanja. Ono što mi želimo napraviti je osvijestiti i podijeliti naše trenutno pozitivne prakse u području ljudskih potencijala, kako bi privukli i zadržali zaposlenike.“
I nakon 15 godina u HR i dalje pričamo o učinku i feedbacku
Kroz 15-godišnju karijeru u HR-u, uočila je da se neke stvari polako mijenjaju i da je naglasak na ispravnom provođenju procesa. Na primjer, prije 15 godina i danas još je uvijek aktualno pitanje motivacije zaposlenika, praćenje i nagrađivanje radnog učinka te davanje pravovremene povratne informacije (feedbacka). „Nedavno sam razmišljala kako mi je zanimljivo da se neke stvari ne mijenjaju, jer pričamo i o nekim agilnijim pristupima u HR-u, a čini mi se kako nismo ‘popeglali’ osnove.“
U zadnje vrijeme se u Hrvatskoj značajno osvijestila važnost uloge odjela ljudskih potencijala u poslovanju i to u tvrtkama koje rastu i razvijaju se, u prvom redu IT. „Kad se tvrtke suoče s prvim problemom kojeg ne mogu riješiti, shvate važnost HR-a.“
„Smatram kako je to reaktivan, a ne proaktivan pristup“, ističe Hana. Stava je da tvrtke s 30-40 zaposlenika trebaju imati HR managera koji će pomoći u formiranju timova, uvesti procese, rješavati konflikte koji se javljaju, urediti način komuniciranja i procijeniti radni učinak te nagraditi zaposlenike za njihov rad. „Želim naglasiti da HR nije kadrovska. Kadrovska je nešto što svaka tvrtka treba imati otpočetka riješeno. Sustav plaća i kadrovska administracija su osnove. HR sam po sebi ne znači to, mi smo se odmakli od kadrovske i kao HR-ovci smo podrška pravom biznisu, odnosno transformacijskim aktivnostima koje imaju veliki utjecaj na poslovanje.“
Dovela sam sebe do razine iscrpljenosti – ništa mi nije pričinjavalo zadovoljstvo
Osim što gradi karijeru, ona je supruga i majka i to nije usporilo njezinu karijeru. No, priznaje da je ponekad jako teško balansirati između karijere i privatnog života i da je sretna što ima pomoć i podršku supruga i obitelji. „U današnje vrijeme od vas se očekuje da radite, obrazujete se te budete dobra majka i supruga. Tu često dolazi do toga da žene zanemare sebe. Ja sam željela graditi karijeru i biti majka, ali sam zbog toga znala sebe dovesti do razine iscrpljenosti.“
U jednom periodu u karijeri, vlastita želja da u svim segmentima života da svoj maksimum, dovela ju je do ‘burnouta’. Brojna putovanja, dodatan rad kod kuće, kroničan umor i iscrpljenost doveli su je do bezvoljnosti. „ U tim trenutcima nisam vidjela sreću ni u čemu i to je bilo iznimno teško razdoblje jer imate sve, ali ništa vam ne pričinjava zadovoljstvo. To je jedan osjećaj, koji ja zaista ne bih nikome poželjela. Tada sam shvatila da se nečega u jednom trenutku moram odreći.“
Naravno, ponekad je i njoj teško jer nije osoba koja se samo može ‘isključiti’. Čitala je knjige, a kao psiholog prošla je brojne edukacija, ali shvatila je da u nekim stvarima više nema kompromisa. „Posao si organiziram u normalno radno vrijeme, a onda se posvećujem obitelji, prijateljima i sebi. Nema nepotrebnog trošenja vremena na beskrajnim kavama, suzila sam broj prijatelja, tu sam sebična i ljudi koji su negativni i s kojima ne mogu biti konstruktivna, s takvim se ne družim.“
Kroz sve to ističe da je imala sreću jer nije došla do depresije koja nerijetko može biti posljedica burnouta.
Smatra da danas kvalitetni menadžeri i poslodavci mogu izbjeći takve situaciji te i sami nešto naučiti o HR-u jer je toliko literature dostupno na tu temu. „Potrebni su samo trud i volja.“
Povezano:
- Burnout nije samo posljedica iscrpljenosti, nego i naših emocija
- Rad od kuće povećava šanse za burnout
Foto: Privatna arhiva
