Teroristički napadi koje su organizirali pripadnici Islamske države još su jednom skrenuli pozornost medija na tu terorističku organizaciju. I dok su svi isticali teroriste koji su odgovorni za napade u Parizu, tek je mali dio javnosti zamijetio da je među suradnicima bila i jedna žena.
Zanimljivo je kako ISIS u svom “vodiču za žene u Islamskoj državi” navodi kako bi se djevojke trebale udati u dobi od 9 do 17 godina, pokrivati svoja tijela i lica te živjeti povučeno, no ta organizacija ipak privlači velik broj djevojaka i žena iz cijelog svijeta.
Logično bi bilo zapitati se koja bi se žena svojevoljno odrekla slobode i otišla živjeti u rizično područje gdje vladaju stroga vjerska pravila?
Kako ISIS privlači žene?
Britanski pisac i esejist, Salman Rushdie, smatra kako su najjače oružje ISIS-a upravo mediji. U videu za “Big Think”, Rushdie je istaknuo kako ISIS želi stvoriti (i u tome uspijeva) dojam kako su oni zastrašujući i nemilosrdni borci. Svim onim snimkama smaknuća oni stvaraju određenu medijsku sliku koja je istovremeno i materijal za privlačenje novih pristaša.
“Ono što me zbunjuje su žene, znate. Mogu razumjeti da određena vrsta obespravljenih i otuđenih mladića može misliti da je to herojski ili glamurozno, otići i boriti se u tom tajnom ili ne tako tajnom ratu”, istaknuo je Rushdie.
No, i žene mogu jednako biti zavedene idejom o borbi za neke “plemenite” ciljeve. Koliko su plemeniti i ispravni, o tome bi se dalo raspravljali.
Britanski redatelj Deeyah Khan u svom je tekstu za “The Guardian” otkrio kako većinu žena u ISIS dovode upravo druge žene. Nekima je privlačna ta tradicionalna uloga žena koju nameću pravila ISIS-a. Neke žene iz zapadnog svijeta već žive prema takvim strogim pravilima i pridruživanje ISIS-u vide kao svojevrstan bijeg od obitelji i njihovih očekivanja i pritisaka.
Naravno, ne smijemo zaboraviti ni onaj dio žena koji se svakodnevno suočava s rasističkim napadima, upravo zbog toga što se pridržavaju pravila svoje vjere. Takve žene, svjesne svog vjerskog identiteta, okreću se radikalnijim interpretacijama i traže prostor gdje će moći prakticirati “čišću vjeru”.
Khan je napravio i dokumentarac pod nazivom “Jihad” u kojem je razgovarao s nekoliko žena uključenih u radikalne pokrete. Žene koje su pokazale najveću sklonost priključivanju ISIS-u proživjele su neku vrstu traume povezanu s njihovom vjerom. Njima se ISIS učinio kao pravo rješenje – mjesto gdje mogu bez brige prakticirati svoju vjeru i gdje će moći realizirati svoju želju da budu majke, žene, kućanice.
Izvrsna propaganda koju ISIS provodi putem društvenih mreža, različitih chat aplikacija, poput Telegrama, i medija, prikazuje potpuno drugačiju sliku od onoga što žene zaista tamo čeka.
“Veoma mi je teško razumjeti fenomen žena koje ulaze u zonu ISIS-a jer su žene tamo tretirane veoma loše, znate. A to najbolje pokazuje nevjerojatnu učinkovitost njihove propagande koja prelazi preko činjenice da se prema ženama odnose gotovo kao prema robovima. Zasigurno nemaju nikakav stvarni dignitet. A opet, ta je propaganda toliko učinkovita da mlade žene diljem svijeta razmišljaju o priključivanju”, istaknuo je Rushdie.
Nevjerojatno je da uz toliko negativnih medijskih izvještaja – od terorističkih napada, pogubljenja, otmica, uništavanja svjetskog kulturnog blaga, radikalizma… ISIS još uvijek može svoje ciljeve i ideje prikazati privlačnima određenoj grupi ljudi.
Doc. dr. sc. Anita Perešin s Hrvatskih studija u svom je radu “Kobna privlačnost: Zapadni muslimani i ISIS” pokušala otkriti što je u ISIS-u toliko privlačno ženama. Nakon iscrpne analize, zaključila je kako nije lako pronaći konkretan razlog.
“Njihova je motivacija kombinacija religioznih, ideoloških, političkih i osobnih razloga. ISIS ima dva strateška razloga za privlačenje žena sa Zapada. Prvi je kako bi ih koristili u tradicionalnim kućanskim ženskim ulogama u novo uspostavljenom “Kalifatu”, kao žene ratnika i majke sljedeće generacije džihadista. Drugi je kako bi popunile profesionalne ženske pozicije, privukle nove ženske sljedbenike, podupirale borce, služile u policijskim ulogama i bile spremne sudjelovati u vojnim operacijama, ako se pojavi potreba za time”, piše doc. dr. sc. Anita Perešin.
Ističe da žene ISIS-a koriste profesionalno dizajnirane kampanje na društvenim mrežama te tako agresivnije i učinkovitije no i jedna teroristička grupa prije privlače nove članove ističući “pozitivna osobna iskustva” i “veličajući vojne uspjehe i nasilje protiv nevjernika”.
“Cilj im je prikazati “glamurozan životni stil ISIS-a” i prikazati ga što privlačnijim potencijalnim kandidatima”, ističe prof. Perešin.
Iako do sad nije zabilježeno da su žene ISIS-a aktivno sudjelovale u izvođenju terorističkih napada ili borbama na terenu, analitičari upozoravaju kako ih se ne bi smjelo zanemariti.
“Neke od tih Muslimanki vratit će se razbijenih iluzija i vjerojatno će se lako reintegrirati u društvo. Druge će se vratiti s vojnim treningom i namjerom da nastave biti aktivni dio globalne džihadističke mreže, a mogle bi biti značajna prijetnja kao potencijalne teroristkinje, spremne za planiranje protiv svojih domovina ili potičući druge na to. Kao takve, trebalo bi ih pratiti, ozbiljno procjenjivati razinu rizika, kategorizirati i pravilno tretirati u slučaju povratka”, piše na kraju prof. Perešin.
Foto: Flickr/ UNICEF, Aslan Media
