Moj uobičajeni radni dan izgleda poprilično slično kao danas. Sjedim za stolom i obavljam mnogobrojne konferencijske pozive s različitim sudionicima različitih turističkih emitivnih tržišta. Ja sam naime regionalni direktor u jednoj od najvećih svjetskih turističkih kompanija i jedno je sigurno – turizam živim!
Povezano:
- Koronavirus i turizam: Naše poduzetnice već osjećaju utjecaj na svoje poslovanje
- Naše poduzetnice otkrivaju je li ih Coronavirus potaknuo na rad od kuće!
- Kako je konoba Dujkin dvor održala kontakt s gostima tijekom korona krize?
Business as usual
I da, moj dan izgleda slično, osim ako ne putujem, a putujem (dopustite da se ispravim – putovala sam! I do 200-tinjak dana u godini), samo što ništa nije isto. Nije isti budget, nije isti plan poslovanja, nije ista tematika sastanaka, a nije ista ni atmosfera u kojoj radim i živim. BAU skraćenica je vrlo često korištena u poslovnom svijetu, a znači business as usual. Kad bismo se samo mogli vratiti na BAU, taj dosadni i monotoni (kako smo samo mislili) BAU.
Kako je moguće da je tehnološka revolucija koja nas je zbližila i omogućila lakša, dostupnija i jeftinija putovanja, ista ta revolucija koja je hranila i omogućavala preko milijardu putovanja godišnje, sada potpuno nemoćna u obrani od nevidljivog virusa i sada smo zatvorenici vlastitih domova, misli, strahova i planova.
Turizma će biti, ali na mnogo drugačijim osnovama
Ipak, tu smo gdje jesmo i tko prije shvati da povratka nema lakše će se i brže prilagoditi. Oduvijek su krize predstavljale kraj za jedne i novi život za druge. I tako će biti i ovog puta, a to već i vidimo…
Zaboravimo na BAU te mijenjajmo sve iz korijena. Turizma će biti, ali sigurno ne tako brzo i sigurno na mnogo drugačijim osnovama. Kao što sam napisala na početku, radim u multinacionalnoj kompaniji koja se bavi organizacijom grupnih putovanja. Svaki dan gledam kako ovoj situaciji pristupaju različite nacije, kompanije i pojedinci. U svima vidim promjenu i da, mijenjamo se i mi.
Vjerujem da će grupna putovanja poprimiti drugačiji oblik te da će ljudi i dalje putovati u skupinama, ali vrijedit će sasvim neka nova pravila. Već vidimo kako se ubrzano i prisiljeno ostvaruje zaokret prema održivom turizmu, održivoj ekonomiji. Pitanje sigurnosti, elementarne potrebe za zaštitom, postat će temelj te će turistički subjekti pohrliti k osmišljavanju proizvoda, usluga te procesa kojim će omogućiti visoko personaliziranu uslugu i minimalizirati rizike. Putna osiguranja i proizvodi osiguravajućih kuća morat će ići mnogo snažnije u spregu s turizmom.
Naglasak će biti na osobnoj usluzi
Vjerujem da će hoteli i dalje ugostiti turiste, ali u prvom valu veću priliku za uspjeh imaju manji hoteli, gdje se lakše upravlja procesima i kontrolira usluga, a velike strukture će masovno mijenjati procese izvršavanja svojih usluga kako bi mogli konkurirati. Vjerujem da je self-service usluzi u hotelima došao kraj (primjerice buffet usluga doručka kakvu znamo) – naglasak će biti na osobnoj usluzi, što zbog stvarne zaštite gostiju, što zbog osjećaja sigurnosti. MICE segment, konferencije, edukacije, sastanci – sve će to poprimiti potpuno drugačije oblike. Ovih dana čujem se s mnogobrojnim suradnicima – svi razmišljaju isto. Kako i kad se vratiti (ako preživimo), prije svega što mijenjati kad posao dođe. Prijevoznici razmišljaju o tipovima vozila i opremi koju osigurati, turistički vodiči na koji način prilagoditi uslugu, ugostitelji o procesima posluživanja hrane. Granice i pravila istih će se mijenjati, a to će uvelike utjecati na izgled putovanja – primjerice, vjerujem u zaokret prema mono putovanjima (posjet samo jednoj državi) ili prema rjeđim kombinacijama putovanja iz države u državu jer vrlo je nejasno kako će cijela situacija utjecati na granične postupke, a vidimo da Europa nije najsložnija i zasigurno će se svatko boriti za svoj komadić tržišta.
Ova sezona je izgubljena
Sezona 2020. je izgubljena, ne slušajte lažne optimiste ili oprezne realiste – mi koji radimo u industriji i imamo doticaj sa stvarnim kretanjima možemo potvrditi – snage su usmjerene na 2021. Hotelski lanci otvarat će samo neke hotele radi isplativosti, a neki hoteli se uopće neće otvarati. Mnogi privatni iznajmljivači odustat će od aktivnosti, a mnogi restorani će (pa makar i privremeno) biti zatvoreni. Turistički svijet će se presložit što i nije nužno loše te ćemo krenuti iz nekih novih postavki.
Neki dan sam slušala jedno dobro predavanje. Rekli su da kategorija prostora više neće imati toliki značaj kao kategorija vremena, pravovremene informacije i pravovremene reakcije na istu. Složila bih se u potpunosti.
Ono što nam je bilo neobično, kao rad od kuće (rijetki su poslodavci koji tu to poticali, a još rjeđi zakoni koji su to jasno definirali) postat će nešto uobičajeno. Poslodavci će sigurno biti fleksibilniji, a radnici zahvalniji i realniji – pozdravljam!
A brending? Tu nam slijedi borba i voljela bih vidjeti da smo u njoj ujedinjeni. Jer ponavljam, svaka je kriza i neka prilika. Tek kad svakom prosječnom Hrvatu naša strategija turizma postane jasna i bude mogao nabrojati pet prioritetnih razvojnih ciljeva, znat ćemo da smo napravili pravu stvar i da svi živimo za isto. I možda je ovo upravo prilika za tako nešto.
Ne razmišljajmo kao inače kad znamo da na jednom kraju netko može pojesti zaraženo meso, i to može uzrokovati potpuni kolaps svijeta kakvog znamo. Osluškujmo, informirajmo se, ujedinimo se i neka to postane naš novi business as usual.
Autor: Mirela Sučić Čevra, regionalna direktorica u tvrtki Kuoni Tumlare
Foto: privatna arhiva, Unsplash
Bravo Mirela!