Jeste li ikad željeli nešto tako jako, tako dugo, uložili znatan napor – i ostali bez toga? Posla, na primjer? Postavili vrle ciljeve koje niste postigli? Ili, jeste li se katkad pitali zašto uzastopno problemima pristupate na isti način, opet i ponovo, i zašto uvijek sve završi na isti način?
Dobro, istina je, svima se to (ponekad) događa. Mnogima su to nekakvi regularni ciklusi kretanja, koji imaju za posljedicu to da žive ispod svog punog potencijala. Žalimo za stvarima koje nismo napravili, no istovremeno se pitamo zašto se uvijek zaglavimo u vrlo ograničavajućim okolnostima koje se ponavljaju…i sve je u redu, dok ne počnete minirati sami sebe.
Što je samo-sabotaža?
Samo-sabotaža je ponašanje, misao, emocija ili reakcija koja vas sprječava u postizanju onog što svjesno želite. Nadalje, to je i konflikt koji se pojavi između svjesnih i nesvjesnih težnji. Ne samo da vas sprječava u postizanju željenih ciljeva (usput, znate li pravilno postaviti ciljeve?) nego postaje i sigurnosni mehanizam koji vas treba zaštititi od razočaranja. Vaš mozak vas lijepo i savjesno štiti od boli razočaranja na način da vas potiče da radite „onako kao i inače“, zadržavajući vas u „zoni ugode“.
Samo-sabotaža se zna zadržati uporno i dugo u životu, kad nedostaje samopouzdanja, kad je niska percepcija osobne vrijednosti, kad se nema vjere u sebe. Ali, i onda kad nismo u stanju upravljati svojim emocijama na učinkovit način: često reagiramo na događaje, ljude i okolnosti na način koji nije baš poticajan za naš osobni razvoj, zar ne? No, bez obzira na razloge samo-sabotaže jasno je kao dan da ukoliko nešto ne poduzmete, jedino je izvjesno da ćete nastaviti živjeti život ispunjen žaljenjem (sebe samih) i neispunjenim očekivanjima.
Kako si prestati podmetati?
Terry Levine kaže da je to izvedivo, uz napor usmjeren prema sljedećim elementima:
1) „Sve je loše.“
Problem: slušate, govorite i gledate – loše oko sebe. Fokusiranje na loše aspekte bilo koje situacije vodi nezadovoljstvu i može utišati svaki osjećaj svrsishodnosti ili osobnu ambiciju. Pokušajte zamijetiti koliko često govorite u „negativnom modu“.
Rješenje: postavite si novo pitanje: „Što je u ovoj situaciji dobro/ispravno/pozitivno?“ Svaka, pa i najneugodnija situacija pouzdano ima barem jednu pozitivnu stranu – samo je valja zamijetiti…
2) Strah koji blokira.
Problem: zabrinuti za budućnost? Ono što se možda može dogoditi? Paralizirani strahom od same pomisli na „ki bi – da bi“?
Rješenje: koncentrirajte se na „sada i ovdje“. Pomaže i kad si postavite pitanje „Što je najgore što se može dogoditi?“. Jer, ne možete upravljati budućnošću, niti tuđim akcijama/ponašanjem – no, sada i ovdje sigurno možete puno toga napraviti (što ovisi o vama, a niste ni krenuli)…
3) „Ja nisam nizašto.“
Problem: Zaboravili ste sve dobro što ste napravili? Zaboravili ste kakvi ste, kao osoba? Zadržite li se predugo u prošlosti, njurgajući o tome kako niste dostatno uspješni, ili bogati, ili ono što već mislite da vam nedostaje, onda sami sebi zaista sijete minsko polje. Ako često gledate sami na sebe pretežno kritički, ako niste u stanju prihvatiti kompliment („što mi time hoće reći“????) – ne bi se baš moglo reći da volite – sami sebe.
Rješenje: Čim čujete onog malog unutarnjeg vraga koji vam prigovara „Možeš i bolje.“, „Zašto ti to nisi…“ ili slično, jednostavno – svjesno stišajte ton. Idemo gledati što je dobro, koje su vaše snage, prepoznajte bar pet stvari u kojima ste dobri, najbolji i kako ste ih iz dana u dan primjenili. Prihvatite komplimente, neka vas osnaže, kao i mali, svakodnevni uspjesi.
4) Usporedba s drugima
Problem: uspoređujete se stalno s drugima, uz to da je rezultat uvijek pozitivan na tuđoj strani? Usporedba s drugima ne potiče nas na to da budemo bolji, ne, samo potiče osjećaj u nama da smo nedostatni (sjetite se ovog kad sljedeći put kažete svom djetetu: „Marko, ali Luka čita knjige svaaaaaku večer, dok se ti igraš autićima.“)
Rješenje: Okrenite se sebi. Napišite na komad papira 5 stvari koje smatrate da su najbolja obilježja koja imate. Onda napišite što najviše cijenite u životu, koje su to vrijednosti za koje držite da su „svete“, i koje, po mogućnosti, živite iz dana u dan. A onda, uhvatite li se u trenutku usporedbe s drugima, prisjetite se stvari koje vas najbolje opisuju, onih koje su nešto najbolje u vama…
5) Nedostatak svrhe u životu
Problem: „Zašto uopće postojim? Čemu moj život služi?“, „Čemu sve ovo?“ – stanite. Odmah. Svako od nas postoji na ovom svijetu iz nekog razloga, pa je krajnje vrijeme da otkrijete svoj razlog postojanja.
Rješenje: opet, papir i olovku u ruke: napišite što vam je sve važno u životu (stvari, ljudi, osjećaji). A onda pored svakog napišite koji je vaš doprinos. Proradite malo na preispitivanju svrhovitosti svog života, dodajte zdravu dozu duhovnosti i krenite! Dajte sebe drugima, krenite davati ono što možete dati, i vidjet ćete: osjećaj je jako dobar! Tek davanjem drugima u punini spoznajete svrhu sebe.
A ja kažem da je samo-sabotaža poput mine koju uopće ne primjećujete, ali osjetite posljedice njenog djelovanja, a u trenutku kad shvatite da ste naletjeli na razornu minu, još je gore upravo to što ste je sami postavili. I sve isprike ovdje padaju u vodu, jer su te iste mine u našem vlasništvu, kao i nacrt minskog polja.
Prepoznajte obrazac, napravite novi nacrt koji ne sadržava samorazorne elemente, donesite nove odluke i pokrenite se – izvan „zone ugode“!
Elena Cvjetković s velikim zanosom, kao coach, pristupa osnaživanju svojih klijenata. Ima preko dvadeset godina iskustva u korporativnom svijetu i četiri godine iskustva kao poduzetnica, vlasnica i direktorica tvrtke „Misliona“. U braku je dvadeset i jednu godinu, i jedno dijete odlučilo je obogatiti njen život. Voli ljude, ljeto, različitosti, ali i pustinje, sve pustinje ovog svijeta (u većinu je zarila nožne prste) i ima čvrsti plan obići – baš sve. Često citira izreku “Walk your talk/Čini što govoriš.” i trudi se živjeti i raditi u skladu s njom.
