Nakon dvije i pol godine provedene u zatvoru, bivša ukrajinska premijerka Julija Timošenko ponovno je na slobodi. Ova ukrajinska političarka i čelnica najveće oporbene stranke ‘Domovina’, ponovno bi mogla igrati važnu ulogu u stvaranju ‘nove’ Ukrajine, nakon što su neredi u glavnom gradu Kijevu i bunt naroda ‘smijenili’ predsjednika Viktora Janukovića.
No, tko je zapravo ta krhka plavuša koja se ovih dana pojavljuje u invalidskim kolicima i pred tisućama ljudi drži emotivne govore?
Julija Timošenko – junakinja s pletenicama
Punim imenom Julija Volodimirivna Timošenko, rođena je 1960. godine u Dnjepetrovskom u etnički raznolikoj obitelji. Iako je dugo godina govorila samo ruski, isticala je kako se smatra etničkom Ukrajinkom.
Udala se rano, s 19 godina, nakon čega, uz podršku supruga, započinje njen uspon u politici. Iako će danas za sebe reći da je političarka, Julija Timošenko doktorirala je ekonomiju i objavila pedesetak znanstvenih radova.
Nakon raspada Sovjetskog Saveza, Julija i njen suprug Oleksandar Timošenko postaju značajni igrači u Ukrajini. Oleksandar je iskoristio razdoblje privatizacije i postao jedan od najbogatijih ukrajinskih tajkuna, dok je Julija upravljala s nekoliko energetskih poduzeća, a tijekom predsjedanja ‘Ujedinjenim energetskim sustavima Ukrajine’, tvrtkom koja je postala glavni uvoznik ruskog plina dobila je i titulu ‘plinske princeze’.
Upravo u to doba počinju prva šaputanja o nečistim poslovima Julije Timošenko. Naime, optuživali su ju da je u inozemstvo prodala velike količine ruskog plina koji je zapravo bio ukraden.
Te će je optužbe, iako su kasnije odbačene, 2001. godine stajati mjesta zamjenice ministra za gorivo u Vladi Viktora Juščenka. Julija Timošenko tvrdila je kako joj je optužbe podmetnuo tadašnji predsjednik Leonid Kučma i lobi industrije ugljena kojem je zaprijetila da će uvesti trgovinske reforme.
Osveta krhke plavuše
Nakon smjene i lažnih optužbi, Julija Timošenko kreće u kampanju protiv predsjednika Kučme, a njena popularnost među građanima raste. Njena borba protiv Kučminog režima, koja je kulminirala Narančastom revolucijom 2005. godine, rezultirala je i njenim imenovanjem na mjesto predsjednice Vlade kao prva žena premijerka u povijesti Ukrajine.
Svojim je oštrim reformama i radikalnim rezovima pokrenula borbu protiv korupcije u energetskom sektoru u Ukrajini, a mnogi su komentirali kako je upravo ona najbolji izbor za borbu protiv korupcije jer je i sama radila u tom sektoru. Drugi su zlobno komentirali kako je znala gdje je korupcija najjača jer je i sama sudjelovala u njoj.
Kako god bilo, iako je na čelu ukrajinske vlade bila samo nekoliko mjeseci, svojim je izravnim pristupom i čvrstim stavom osvojila simpatije političara, ali i javnosti izvan Ukrajine. Nazivali su ju ‘Ivanom Orleanskom Narančaste revolucije’, a ugledni američki časopis Forbes proglasio ju je trećom najmoćnijom ženom svijeta. Dugačka plava kosa isprepletena u karakterističnu pletenicu, učinila ju je prepoznatljivom i izvan granica svoje zemlje.
‘Kučma je gotovo uništio naše jedinstvo, našu budućnost, budućnost naše zemlje’, rekla je nakon odlaska iz Vlade Julija Timošenko.
Nakon razrješenja dužnosti, Julija Timošenko je bila odlučna u namjeri da se vrati na čelo ukrajinske Vlade.U premijersku fotelju, Julija Timošenko ponovno se vratila 2007. godine i tamo ostala do 2010. godine kada joj je parlament uskratio svoju potporu. Tijekom njenog drugog mandata, koji su obilježili ratni sukobi u Gruziji, početak gospodarske krize te ‘plinski rat’ između Rusije i Ukrajine, Julija Timošenko postala je poznata u cijelome svijetu.
Julijini apetiti
Julija Timošenko nikad nije skrivala svoju želju za mjestom predsjednice Ukrajine, a tu je ambiciju pokušala ostvariti na predsjedničkim izborima 2010. godine kad joj je glavni suparnik bio aktualni predsjednik Ukrajine, Viktor Januković.
Velika popularnost Julije Timošenko i njene stranke trebali su joj osigurati pobjedu, ali u cijelu se situaciju upleo predsjednik Juščenko koji je nekoliko dana prije izbora promijenio način na koji se bira predsjednik. Takav potez kritizirali su ne samo članovi oporbenih stranaka u Ukrajini, već i predstavnici SAD-a i EU koji su pomno pratili što se u Ukrajini događa.
Oporbene stranke na čelu s Julijom Timošenko upozoravale su kako promjene načina izbora predsjednika otvaraju mogućnost za namještanje izbora i manipuliranje voljom birača te su tražile od predsjednika Juščenka da poništi promjene. No, izbori su se održali po novom sustavu i donijeli pobjedu Viktoru Janukoviču. Iako se žalila na rezultate izbora, Središnja izborna komisija nije željela uvažiti njene prosvjede.
‘U najmanju ruku bilo je krivotvorenja glasova. Mislim da će ova tužba sa svom svojom dokumentacijom ostati na Višem upravnom sudu gdje će, prije ili kasnije, neki pošteni sudac ili tužitelj uvidjeti da Janukovič nije bio izabran za predsjednika i da je volja birača bila namještena’, rekla je Timošenko nakon izbora.
Sukob između nje i Janukoviča samo je ojačao nakon njegovog preuzimanja predsjedničke funkcije. Niti mjesec dana nakon sumnjivih izbora, parlament je glasao o povjerenju Juliji Timošenko i njenoj vladi na njen zahtjev. Potporu, očekivano, nisu dobili što je rezultiralo njenim ponovnim prelaskom u oporbu.
(Lažne) Optužbe i zatvaranje
Nedugo nakon njene smjene, ukrajinski tužitelji ponovno su otvorili cijeli niz već zatvorenih istraga protiv nje i njene obitelji. Julija Timošenko tada je izjavila kako je sam Janukovič zatražio da joj se pronađe bilo što, kako bi je se riješio.
Istražitelji su bili marljivi, prikupljali različite dokaze te je krajem 2010. godine podignuta prva od nekoliko optužnica protiv nje, ona zbog pronevjere sredstava koja je Ukrajina dobila u sklopu Protokola iz Kyota. Branila se kako su sredstva i dalje na računu ministarstva okoliša te kako je protiv nje pokrenut ‘lov na vještice’. Uslijedile su nove optužbe koje je Timošenko odbacivala i nazivala ‘apsurdnim’. Cijelo to vrijeme, Julija Timošenko branila se sa slobode, a potporu je dobivala i iz Europske unije koja je u nekoliko navrata od Janukoviča tražila da obustavi političku hajku.
Sve od suđenja i zatvaranja, Timošenko je ostala najglasniji kritičar Janukovićevog režima. Približavanje Rusiji nazvala je ‘pogrebom demokracije’, ali je i isticala kako se Ukrajina može vratiti na ‘demokratski put samo uz pomoć aktivnog civilnog društva i međunarodne potpore’.
Nakon suđenja koje je nazvano farsom, Timošenko je osuđena na sedam godina zatvora zbog zloupotrebe položaja. Iako je bila zatvorena i sve lošijeg zdravstvenog stanja, Julija Timošenko ostala je aktivna na ukrajinskoj političkoj sceni i kroz aktivnosti stranke ‘Domovina’ i kroz glasno lobiranje njene kćeri Eugenije za njeno puštanje iz zatvora.
Tijekom dvije i pol godine provedene u zatvoru, Julija Timošenko u nekoliko je navrata štrajkala glađu, kako bi skrenula pozornost na probleme koji su se pojavljivali u Ukrajini. Njena stranka bila je uvjerena kako je samo pitanje vremena kada će Julija Timošenko izaći iz zatvora. Koliko su bili sigurni u to govori i činjenica da su ju nominirali za kandidata za predsjednika Ukrajine na izborima 2015. godine iako je u tom periodu još uvijek trebala biti na odsluženju zatvorske kazne.
Izlazak iz zatvora
Nakon velikih prosvjeda i sukoba u središtu Kijeva u veljači 2014. godine, zbog odustajanja Janukovičevog režima od približavanja Europskoj uniji i okretanja Rusiji, ukrajinski parlament velikom većinom glasova izglasao je njeno puštanje iz zatvora. Njeni pristaše očekivali su kako će Timošenko direktno iz zatvora zasjesti u premijersku stolicu, no ona im je poručila kako joj to nije želja.
U emotivnom govoru, pred gotovo 50 tisuća okupljenih na trgu Majdan, Timošenko im je poručila kako su oni ‘heroji’ te kako moraju ustrajati u svojim zahtjevima do njihovog ostvarenja.
‘Nemaju svi snagu riskirati svoj život na Majdanu. Boje se i traže vašu zaštitu – ne od političara, niti onih koji će preuzeti vodeće uloge. Traže od vas da ujedinite našu zemlju i zaliječite njene rane. Ukrajina ima otvorene rane, ali nema nikoga tko bi ih zaliječio’, poručila je Timošenko okupljenima.
‘Vjerujem da je od ovog trenutka Ukrajina drugačija. Želim vam reći kako vas nitko neće izdati. Jamčim vam da ćete znati što se događa iz kulisa’, rekla je, a potom se ispričala u ime svih političara.
‘Do danas, političari vas nisu bili vrijedni. Nisu bili vrijedni ni jedne kapi krvi koju ste prolili kako biste spasili ovu zemlju. Želim napraviti sve kako biste oprostili drugim političarima, birokratima, dužnosnicima. Želim da budete važan dio izgradnje nove Ukrajine, a vaše ideje, snaga, radna etika, patriotizam, moral i čast budu garancija pravilnog upravljanja novom zemljom’, dodala je.
Puštanje Julije Timošenko na slobodu pozdravili su i brojni političari diljem svijeta. Čelnici SAD-a i EU dali su joj potporu i naglasili kako se nadaju da će se njenim povratkom na političku scenu i Ukrajina vratiti na ‘europski put’.
Zanimljivo je kako je o Juliji Timošenko predstavu napravio i Jakov Sedlar. Iako s njom nije progovorio ni riječi, ono što je saznao od ljudi koji ju poznaju ostavilo je dubok trag.
‘Za mene je ona veoma neobična političarka u današnje vrijeme. Mislim da živimo u trenutku kada postoji mnogo dobrih vođa, dobrih ljudi koji žele služiti svojoj zemlji. No, samo nekoliko možemo nazvati vođama i herojima. Mislim da je Julija Timošenko jedna od njih. U ovom svijetu u kojem nedostaje zaista velikih ljudi, ona je iznimka’, rekao je Sedlar.
‘Nova’ Julija Timošenko?
Trenutno je prerano govoriti o tome kojim će putem krenuti politička karijera Julije Timošenko. Građani bi ju veoma rado vidjeli na mjestu premijerke po treći put, stranka ju želi za predsjednicu države, a ona je trenutno zahvalna što više nije u zatvoru. Dogovara susrete s europskim i svjetskim čelnicima, zahvaljuje na potpori i planira novu Ukrajinu.
Bez obzira na kojoj se poziciji nađe, Julija Timošenko i dalje će biti karizmatična političarka s prepoznatljivom plavom pletenicom i dizajnerskim odijelima koja svojim emotivnim govorima može dirnuti tisuće ljudi.
Foto: 123rf
