Nije tajna da se na žene drugačije gleda na radnom mjestu nego na muškarce. Bez obzira o kojoj se tvrtki radilo ili kojem radnom mjestu, žene su te koje mogu sve.
Taj poznati “multitasking” koji je ženama u genima jer treba se istovremeno brinuti za djecu, muža, kuću i držati sve pod kontrolom, često se iskorištava i na radnom mjestu. Nažalost, na štetu žena.
Jesu li baš svi uredski zadaci vaš posao?
Iako su se tijekom proteklih pola stoljeća poslovi i načini rada uvelike promijenili, spolni stereotipi još uvijek vladaju uredskim hodnicima.
Tako ćete veoma rijetko naići na tajnika, ali će vam često kavu na sastanku donijeti tajnica. Muškarci će nakon posla otići na piće s kolegama iz ureda, ali žena će ostati odraditi posao koji su trebali odraditi kao tim.
Žene se doživljava kao društvene osobe koje su uvijek spremne pomoći i staviti druge ispred svojih interesa, ali na radnom mjestu takav stav više im šteti no što im pomaže.
Studija koju su proveli istraživači sa Sveučilišta New York pokazala je kako se žensko pomaganje uzima zdravo za gotovo, dok se muško pomaganje nagrađuje. Isto tako, ako žena odbije pomoći penalizira ju se više nego ako to isto učini muškarac.
Žene pomažu, ali se to ne vidi
U većini ureda, žene su te koje odrađuju dosadne i svakodnevne zadatke koji su potrebni za normalno funkcioniranje tvrtke, ali koji im nisu u opisu posla.
Tako će žena u većini slučajeva biti zadužena da vodi bilješke i piše izvještaje sa sastanka. Znači li to da muškarci ne znaju voditi bilješke? Ne, to je ostatak spolnog stereotipa prema kojem su žene tajnice, a muškarci su tu da misle.
Isto se događa i kad je potrebno nešto organizirati na razini ureda ili tvrtke. U većini slučajeva taj će zadatak (koji često nije malen niti jednostavan) zapasti neku od žena. I umjesto da ju se nagradi i pohvali za dobro obavljen zahtjevan posao, veća je vjerojatnost da će ju se kazniti ili opomenuti jer uz sav dodatan posao nije uspjela odraditi onaj osnovni.
Čak je i jedna od šefica Facebooka, Sheryl Sandberg, tekstom u New York Timesu pokušala skrenuti pozornost na činjenicu da se žene u uredu još uvijek tretira kao ‘Katice za sve’ i kao nekoga tko će uvijek podmetnuti leđa i pomoći kolektivu, a da za to neće dobiti nikakvo priznanje.
No, to nije problem samo u velikim korporacijama na Zapadu. Ista se stvar, možda čak i češće, događa i u Hrvatskoj. Ni žene u Hrvatskoj ne znaju kako izaći iz začaranog kruga potrebe da pomognu kolegi i nauče sebe staviti na prvo mjesto.
Navesti ćemo samo jedan primjer koji dobro oslikava situaciju u prosječnom hrvatskom uredu. U uredu svi piju kavu s mlijekom. Neki stavljaju više, neki manje mlijeka. No, mlijeko uvijek kupuje žena. Ona vodi računa da ima mlijeka, da mu rok nije istekao i da stoji u hladnjaku. Kad se pobunila i odbila kupiti mlijeko, nitko se od muških kolega nije odlučio kupiti mlijeko. Radije su pili crnu kavu, jer im je bilo ‘ispod časti’ otići i kupiti litru mlijeka. Žena je doskočila tom problemu tako što je počela kupovati male paketiće mlijeka i nositi na posao točno onoliko koliko njoj treba. Moramo li istaknuti da se u uredu i dalje pije samo crna kava?
Muškarci pomažu javno
To ne znači da muškarci ne pomažu. Oni pomažu javno i svaki se njihov trud jasno i glasno istakne i vidi. Tako su muškarci skloniji pojaviti se na sastancima na kojima to nije obavezno, a gdje znaju da će ipak biti viđeni. S druge strane, žene će vjerojatnije odabrati mentoriranje početnika u tvrtki koje je na privatnijoj bazi. Na taj način muškarci svoj trud ističu i mogu ga potkrijepiti čvrstim dokazima, dok se ženin trud jednostavno ‘izgubi’.
Međutim, da bi organizacija bila uspješna, svi bi morali dati svoj obol. Istraživanja ukazuju kako organizacije u kojima su članovi spremni ‘zasukati rukave’ i međusobno si pomoći, ostvaruju veći profit, bolje prodajne rezultate, kvalitetnije rade, učinkovitiji su, a to rezultira i većim zadovoljstvom klijenata.
Uredski zadaci za sve?
Baš kao i kod kućanskih poslova, tako bi i na poslu trebalo raspodijeliti dužnosti na oba spola. Svi smo svjesni da neke stvari treba jednostavno obaviti, no ako ih prepustimo dobrovoljcima, nekako će ih uvijek odrađivati ista osoba.
Kako onda to promijeniti?
Prije svega treba promijeniti stav. Na poslu nema ‘ženskih’ i ‘muških’ poslova. To su sve poslovi koje je potrebno obaviti. Ne treba očekivati da će to riješiti netko drugi ili zagovarati stav – to nije moj posao.
Rotirati zaduženja. Ako treba otići na poštu i poslati pošiljke, a ne postoji tajnica u uredu, napravite raspored. Svatko neka na poštu ode jednom pa kad svi odrade svoj posjet, krenite od početka.
Vrednujte pomoć. Činjenica da kolegica ‘gubi’ radne sate educirajući nove kolege o radu u određenoj aplikaciji, ne znači da ona ne radi. Potrebno je vrednovati njen rad i kroz to što će nakon edukacije tvrtka imati zaposlenike koji će moći obavljati svoj posao.
Promijenite pristup. Ako žena mentorira mlađe kolege, umjesto da to radi jedan-na-jedan, može organizirati grupne radne sastanke. Na taj će način bolje iskoristiti vrijeme, a mlađim kolegama dati će mogućnost da se mentoriraju i međusobno.
Podijelite znanje. Nikad nije samo jedna osoba ‘enciklopedija’ u uredu. Ako se ženi događa da ju stalno ispituju iste informacije, olakšat će si posao napiše li kratki priručnik u kojem će odgovoriti na najčešće postavljana pitanja. Ili može organizirati kratki uredski seminar na kojem će svim kolegama, istovremeno, prenijeti znanje, a također i pokazati inicijativu pred nadređenima.
Naučite staviti sebe ispred svih. To ne znači da ćete početi odbijati zahtjeve za pomoći ili dodatne zadatke, već da znate objasniti zašto ih ne možete odraditi. Objasnite da bi dodatni zadatak, ma koliko on malo vremena oduzimao, ipak oduzeo vrijeme koje trebate posvetiti rješavanju vašeg posla. Pokažite svoju opterećenost kroz prizmu tima i činjenice da bi dodatno opterećenje moglo rezultirati problemima i kašnjenjima.
Muškarci i uredski zadaci
Muškarci također mogu odigrati važnu ulogu u promjeni percepcije “uredskih zadataka” kao “ženskog posla”.
Dovoljno je da skrenu pozornost na sav posao koji žene obavljaju, a koji je inače skriven od očiju javnosti. Jedna rečenica poput ‘Hvala Ivani na izvrsno organiziranoj konferenciji’, može značiti mnogo da se osvijesti količina posla koju je ta žena odradila.
Također, muškarci mogu pomoći oko uredskih zadataka tako da na sebe preuzmu određeni dio posla. Ne znači da moraju raditi sve, već olakšati posao svojim kolegicama. Recimo, neka na sljedećem sastanku bilješke vodi kolega, umjesto kolegice.
I na kraju ono najbitnije. Važno je da i muškarci osvijeste kako je potrebno jednako nagrađivati i muškarce i žene za posao koji rade. Ravnopravnost u nagrađivanju, ocjenjivanju i validiranju odrađenog posla stvara poticajnu atmosferu i umjesto grupe pojedinaca izgrađuje kolektiv koji funkcionira kao jedan.
Foto: 123rf
