2020. godina je donijela mnogo toga, a brojne promjene u poslovnom svijetu su samo kap u moru. Novinarka portala Forge istraživala je – je li kriza ubila ambiciju. Mi smo odgovor na to pitanje odlučili pronaći među našim članicama i provjeriti je li kriza ubila ambiciju u njihovim tvrtkama.
Kriza i ambicija
Poduzetnica Sandra Mraović Deković ističe da je kriza zapravo u njezinom slučaju pojačala ambiciju. “Porasla je u onim segmentima koji su ovoj krizi zapravo postali prilika. Ali to je već moj dugogodišnji mod funkcioniranja kao rezultat rada na sebi i na svojoj organizaciji.”
Za one osobe kod kojih je došlo do smanjenja ambicije predlaže za početak promjenu perspektive i fokus na ono što se može umjesto onoga što se više ne može. “A ako to nije dovoljno svakako krenuti s introspekcijom kojom će se zaroniti u dublje slojeve sebe i istražiti svoje vrijednosti, uvjerenja i motive te vidjeti je li kriza samo paravan za neke druge poslovno-privatne frustracije koje seguraju pod tepih. Možda je ovo idealna prilika kojom smanjena ambicija potakne procese osobne transformacije.”
Pročitajte više: 6 Netflixovih serija za ambiciozne žene
Pad ambicije za ljude može biti „blagoslov“ – da sagledaju, što je to što stvarno žele u životu
Vlasnica tvrtke Sretan život Nikolina Balenović Knez otkriva da na početku lockdown-a, zbog obiteljski obaveza, nije mogla biti usmjerena na posao kao što je bila prije krize.
“Moje dijete me je trebalo više nego moj posao u tom trenutku. Iako sam jako željela stvarati, zbog obiteljskih obaveza i škole od doma – što se preko noći dogodilo, nisam mogla biti usmjerena toliko na svoj posao. Po jenjavanju krize i povratka mojeg djeteta u školu, moja se ambicija još više pojačala nego prije i osjećala sam svakim atomom sebe da moram stvoriti što prije nešto novo iz sebe što će biti korisno svijetu. I nešto jako u meni se probudilo. Tako da bih za sebe rekla, da je kriza još više potaknula ambiciju u meni”, ističe Nikolina.
Za ambiciju je, smatra, potrebna želja za postizanjem nečeg većeg, želja za stvaranjem i pri tome osjećaj unutarnjeg zadovoljstva. “Ukoliko se dogodio pad ambicije, to možda govori o nečem dubljem. Možda se nekim ljudima dogodilo buđenje i osviještenost, gdje su spoznali da rade posao koji ustvari ne vole. Ako osoba ne voli svoj posao, teško može biti ambiciozna. Mislim, može biti ambiciozna, ali uz velike napore i uglavnom pri tome često nije sretna. Ljudi su možda uvidjeli da su svoj posao radili samo zbog novaca (da bi platili račune) ili većih beneficija. Naravno da nam račune neće platiti ljenčarenje i maštanje. Međutim možda, pad ambicije za ljude može biti „blagoslov“ – da sagledaju, što je to što stvarno žele u životu.”
Kada radimo ono što volimo, stvaramo, učimo putem – tada ulazimo u zonu protoka i iz te zone stvaramo čuda.
Za poboljšanje ambicije potrebno je preispitati sebe – što želite u životu, zašto to želite, što u principu želite raditi, što želite podijeliti sa svijetom. “Jednom kada vam ovaj korak bude jasan i vaša unutarnja vatra kada se probudi u vama – ambicija je prirodno tu. Tada je potrebno samo hrabro ići svojim putem”, zaključila je Nikolina.
Kriza je zastrašujuća, ali ujedno i prilika za uspjeh na novi način
Stručnjakinja za marketing i savjetnic u turizmu, Natalia Krešić Lončar, smatra kako se psihologija održava na ekonomski uspjeh. “Kriza jest negativno utjecala na ambiciju utoliko što nas je šokirala i zakočila. Već neko vrijeme, odnosno nekoliko stabilnih godina koje su predstojile ovoj krizi mislimo da znamo što nas čeka, planiramo i borimo se u tome smjeru. Međutim, dolaskom krize smo prisiljeni mijenjati se dubinski i upaliti sve svoje uspavane motore da bismo isplivali. To je zastrašujuće, ali ujedno i izvanredna prilika da uspijemo na nove načine”, ističe Natalia.
Isto tako smatra da upravo mijenjanjem stajališta možemo pronaći nove načine i novi smjer koji će nas nanovo pogurati i vratiti osjećaj ambicije. “Morat ćemo se odreći nekih možda omiljenih praksi, međutim novo vrijeme zahtijeva hrabrost, da bismo doba kad se sve slegne dočekali s odgovorom za nova promijenjena tržišta. Sa zaposlenicima treba biti iskren, ali isto tako ne dopustiti da opće poslovanje poprimi atmosferu kriznog stanja”, objasnila je Natalia.
Pročitajte više: Znate li zašto ambiciozne žene imaju ravnu glavu?
Vlasnica turističke agencije Farus travel, Nikolina Paić Pašić, nije osjetila pad ambicije. “S obzirom na to da sam turistički sektor, nadam se uspješnijoj i boljoj, idućoj turističkoj sezoni. Radi se i priprema već sada, možda nešto malo drugačiji opis poslovanja, prilagođeniji vremenu u kojem trenutno živimo.
Ukoliko je došlo do smanjenja ambicija za vrijeme krize potrebno je prihvatiti novonastalu “lošu” situaciju i krenuti s promjenama, osvježiti poslovanje kroz koje će nam se i ambicija početi povećavati.
Poduzetnica Martina Šimić, vlasnica salona za uljepšavanje Martina, nastavlja ambiciozno dalje. “Kriza nije uspjela moju ambiciju pobijediti. Dapače, ja širim posao. Ali mogu reći da me itekako na trenutke poljulja i zapitam se što će biti, kako ćemo dalje… Držim se stava da virus ne može trajati vječno i da sada moramo stisnuti i izdržati pa će nam se isplatiti.”
Arhitektica Romana Lasan osjetila na pitanje je li kriza ubila ambiciju – odgovora s ne. “Kod nas je utjecala pozitivno pa su ambicije i poslovni planovi postali jasniji, i više se vremena u njih ulaže, kako bi posao bio kvalitetnije organiziran.Radimo čak i rebranding samog ureda te smo otvorili novu tvrtku. Smanjenje ambicija inače treba istražiti na nivou uzroka, zašto i kako pa se onda adekvatno postaviti”, zaključuje.
Foto: 123rf
