Zašto govorimo o ženama u javnom sektoru? Jer ovaj sektor često predstavlja ključnu platformu za osiguravanje ravnopravnosti i promicanje društvenih vrijednosti. Javni sektor je, barem u teoriji, prostor u kojem bi svi trebali imati jednake prilike, bez obzira na spol. No, praksa često pokazuje drugačije. Žene su u njemu prisutne u značajnom broju, ali često su koncentrirane na nižim hijerarhijskim razinama, dok su rukovodeće pozicije i dalje uglavnom rezervirane za muškarce.
Ovakva situacija otvara pitanja o staklenim stropovima i rodnim stereotipima koji ženama otežavaju napredovanje, čak i u okruženju koje bi trebalo služiti kao primjer. Istovremeno, žene u javnom sektoru često rade u područjima koja su ključna za društvo, poput obrazovanja, zdravstva i socijalne skrbi, no njihov rad nije dovoljno prepoznat, valoriziran ili adekvatno plaćen.
Žene u javnom sektoru imaju priliku biti kreatorice politika koje mogu oblikovati buduće generacije. Njihova perspektiva donosi raznolikost u donošenje odluka i doprinosi razbijanju strukturalnih nejednakosti. Ako želimo pravednije društvo, moramo podržati žene koje se ističu u tom području i osigurati da njihov glas bude jednakovrijedan.
Pročitajte više: Kako je raditi u državnim institucijama? ‘Svi misle da smo neradnici…’
Ni u javnom sektoru nema uspjeha bez podrške
O transformacijskom vođenju, generaciji Z, međugeneracijskom (ne)razumijevanju, sindikatima te projektima i postignućima na koje su ponosne govorile su Silvija Žužul, Andreja Bekavac i Željana Šikić na panelu koji je moderirala osnivačica i direktorica Women in Adria, Ivana Matić.
“Podrška najbližih, pa i pravog poslovnog okruženja, to je presudno za opstanak”, istaknula je Željana Šikić, članica Uprave u tvrtki Hrvatske ceste.
Šikić ima raznoliko i bogato iskustvo u svojoj profesionalnoj karijeri. U prethodnim godinama obavljala je niz odgovornih pozicija. Između ostalog, bila je direktorica turističkog ureda Turističke zajednice Šibensko-kninske županije, vodila je Odsjek za prihvat i prijevoz posjetitelja u Javnoj ustanovi Nacionalni park Kornati, bila direktorica turističkog ureda Turističke zajednice općine Murter-Kornati… Njezino široko iskustvo i angažman na različitim pozicijama svjedoče o njezinoj sposobnosti prilagodbe i uspješnom vođenju u raznim sektorima, uključujući turizam, parkove prirode i marketing.
Muškarci uživaju veći respekt
Svoje iskustvo podijelila je i Silvija Žužul, diplomirana je pravnica iz Zagreba. Karijeru je započela u odvjetništvu najprije kao odvjetnica vježbenica, a zatim kao odvjetnica. Radila je na HRT-u kao pravnica voditeljica, zatim u APIS IT-u kao voditeljica odjela pravnih poslova. Sada je članica Uprave u NN d.d. Diplomatsku akademiju MVPE-a završila je 2020.g.
Kao ženu u javnom sektoru najzanimljivije joj je, kaže, kako njezini zaposlenici imaju drugačiji pristup prema njoj u odnosu na muške kolege.
„Meni dolaze ‘u ispovjedaonicu’, ja sam tu da ih saslušam, da se založim za njih, kao psiholog na neki način. S druge strane, muškom kolegi s konkretnijim prijedlozima. Možemo slobodno reći da su muški kolege doživljeni s respektom samom svojom pojavom, a žene nisu“, istaknula je Žužul.
Projekti koji čine razliku
Osvrnula se i na dolazak generacije Z na tržište rada.
“Iako generaciju Z često karakteriziraju kao lijene i sebične, oni su meni jako hrabri! Ja im se divim. Kod nas milenijalaca je bio stav ‘budi sretan što radiš’, makar za niske plaće i od jutra do sutra… a danas mladi imaju stav: ‘ja radim da bih živio, a ne živim da bih radio!'”.
S generacijom Z u barem jednom aspektu slaže se i Andreja Bekavac, pomoćnica ravnatelja CARNET-a. I ona, kao i generacija Z, želi osjećati svrhu u svom radu.
Prvih 20 godina karijere Bekavac je gradila u domaćim i međunarodnim konzultantskim kućama savjetujući hrvatske i regionalne kompanije u različitim industrijama i servisnim linijama. Iz privatnog sektora prešla je u javni. Sedam godina provela na rukovodećim pozicijama u Hrvatskoj pošti, a danas je sretna da je dio CARNET-a gdje radi na projektima za koje zaista osjeća da čine razliku u zajednici i životima.
Pročitajte više: Martina Puljić, Pleter: “Rušimo stereotipe da državno nužno znači loše”
Kako izgleda posao, karijera i život veleposlanica?
Poznata novinarka i producentica Elizabeta Gojan vodila je razgovor s europskim diplomatkinjama. Naše gošće bile su diplomatkinje Anna Boda, Charlotte van Baak i Jessica Blitt.
Veleposlanica Anna Boda je švedska diplomatkinja s bogatim iskustvom u međunarodnim odnosima i pravu. Trenutno je ambasadorica Švedske u Hrvatskoj, a prethodno je bila šefica odjela za jugoistočnu Evropu i proširenje EU u Ministarstvu vanjskih poslova Švedske kao i savjetnica za vanjsku i sigurnosnu politiku u Uredu premijera. Njena karijera uključuje i rad u Međunarodnoj organizaciji za migracije u Buenos Airesu i iskustvo u međunarodnom pravu u Ministarstvu vanjskih poslova Švedske.
Istaknula je da trenutno imamo 46% žena ambasadorica, dok je prošle godine taj broj iznosio 50%. To se, kaže, blago mijenja iz godine u godinu, “ali otprilike smo na razini koju želimo postići kada je riječ o zastupljenosti”. Primjećuje i sve veću otvorenost prema raznolikim stilovima vođenja. I sama je imala priliku učiti od različitih ljudi i različitih žena, što joj je naposljetku itekako služilo na poslovnom putu.
Ističe da žene to što nisu muškarci mogu okrenuti u svoju korist. Za stolom punim muškaraca će se isticati i biti saslušane. Osjeća određenu snagu i sigurnost u tome što predstavlja svoju zemlju. Nije samo „Anna Boda, žena“, već kada govori ili sudjeluje u pregovorima, predstavlja Švedsku. Ta uloga daje joj snagu.
Biti žena nije jedina otegotna okolnost
Charlotte van Baak obnaša dužnost ambasadorice Kraljevine Nizozemske u Hrvatskoj od listopada 2023. godine. Prije ovog imenovanja, bila je voditeljica Odjela za Istočnu Europu i Središnju Aziju te je od 2022. godine vodila Ukrajinsku radnu skupinu. Godine 2018., tijekom mandata Nizozemske u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda, obnašala je funkciju zamjenice političkog koordinatora. Njezino opsežno iskustvo također uključuje uloge poput zamjenice šefa Političkog odjela pri Stalnoj misiji Nizozemske pri Ujedinjenim narodima u New Yorku, zamjenice savjetnice za poslove Kraljevine i privatne tajnice ministra vanjskih poslova, kao i različite druge političke pozicije unutar Ministarstva vanjskih poslova.
U usporedbi s nekim kolegicama, ne smatra da se na karijernom putu susrela s preteškim izazovima. Dobila je svoju priliku. Kako kaže, pripada većinskoj skupini u društvu – bijela je, heteroseksualna, cis žena. To su, smatra, okolnosti koje su “radile u njezinu korist” te dodaje da nije stvar samo u spolu, već i u drugim faktorima koji igraju ulogu. Jedan od faktora je i odgoj.
“Smatram da imam sreće što radim posao koji mi odgovara, i to je bio dobar početak. Uz to, ljudi na višim pozicijama i kolege nudili su mi prilike kako bih razvila svoje vještine, ambicije i interese. Imala sam sreće i što sam imala dobre uzore – direktorice i nadređene žene koje su mi pokazale što sve možete postići. Nikada se nisam osjećala posebno sputano”.
Važno je i da muškarci budu podrška
Jessica Blitt se pridružila Ministarstvu vanjskih poslova i međunarodne trgovine (sada Global Affairs Canada) 2002. godine. U Ministarstvu je radila u Odjelu za mirotvorstvo i sigurnost, te u Uredu za krizno upravljanje. Od 2015. do 2017. bila je na “posudbi” u Ministarstvu obrane, gdje je bila Načelnica odjela za NATO, te u posebnom odjelu pri Uredu premijera, na čelu Tajništva za vanjsku i obrambenu politiku (od 2009. do 2010.). Blitt je od 2017. do 2020. bila na poziciji u Veleposlanstvu Kanade pri EU, u Veleposlanstvu Kanade u Italiji od 2011. do 2015., a u Kanadskom veleposlanstvu pri UN-u od 2005. do 2008. Neposredno prije dolaska u Hrvatsku, Blitt je obnašala dužnost načelnice Službe za unutarresornu suradnju, te Više savjetnice Ministrici vanjskih poslova.
Istaknula je da je neophodno da žene pomažu ženama, ali i da je jednako važno da muškarci pomažu i ženama, ali i obrnuto. Ključno je da pomaganje bude dvosmjerno. Kad je riječ o izazovima, istaknula je one unutarnje, a posebno “sindrom varalice”. Taj je pojam prvi put čula nakon završetka fakulteta i smatra da ovaj sindrom nešto što više pogađa žene nego muškarce, čiji je pristup: “mogu ja to, makar bio djelomično kvalificiran, snaći ću se”. Zbog toga je, smatra, važna podrška mentora i nadređenih.
Foto: Marin Tomaš
