Iako se ostavka novozelandske premijerke Jacinde Ardern čini kao stara vijest, ona to baš i nije. O tome se još uvijek priča. Situacija je to koju nitko nije očekivao, a šok ne blijedi polako. Sve je izgledalo divno i krasno i sad se svi naveliko pitamo – zašto uopće i zašto baš ona? Rijetko vidimo da političari odstupaju bez da tome prethodi skandal ili gubitak na izborima. Zašto je baš kod Ardern došlo do tolikog stresa, burnouta, da se morala povući? I zašto je u svemu važno to što je Ardern – žena?
Ostavka koja je šokirala svijet
Ključ se krije u tome kako žene i muškarci gledaju na visoke pozicije. Stavite ženu na vrh i osjećat će odgovornost, stavite muškarca i osjećat će moć, rekla Martina Šimić jučer na našoj Konferenciji za žene u održivosti. Ona i sama svoju visoku poziciju smatra privilegijom. Žene su češće orijentirane na budućnost i dugoročno razmišljaju, dok će muškarci biti skloniji djelovati u trenutku.
Ardern je u govoru u kojem najavljuje ostavku i sama izjavila kako pozicija premijerke zahtjeva jako veliku odgovornost. „Odgovornost da znate kad ste prava osoba da vodite i kad niste. Znam što je potrebno za ovaj posao. I znam da za njega više nemam snage. To je to.“
Dodatno, svi smo upoznati s fenomenom da žene sumnjaju u sebe i svoje sposobnosti, dok će muškarci često i pretjerivati kako bi njihov rad izgledao što bolje. U ovom slučaju, žena će svoj fokus prebaciti da je njezina pozicija premijerke zapravo pozicija osobe koja služi svojem narodu. U slučaju Jacinde Ardern, to je preko 5 milijuna ljudi koji imaju određena očekivanja i potrebe.
Osoba opijena moći na poziciji premijera ne osjeća odgovornost niti želju da se dokaže. Ako je izabrana, sigurno je najbolja, zar ne? Svi znamo da ne.
Pročitajte više: “Nemam više snage” – novozelandska premijerka podnosi ostavku
“Zašto bojite kosu i kad je vaše dijete začeto?”
Burnout sindrom najčešće pogađa upravo žene, primarno zato što na sebe često preuzimaju više uloga no što je potrebno, a istovremeno žele drugima pokazati kako su u redu iako zapravo ‘pucaju po šavovima.’
Sve zato što društvo pred žene stavlja očekivanja da im sve mora ići od ruke, a paralelno ih se neprestano podsjeća da ne startaju ravnopravne s muškarcima. Od malih nam se nogu usađuje kako moramo raditi više, učiti više, znati više, govoriti više… Žene jednostavno nisu dovoljno dobre.
Ardern se kao premijerka susrela sa specifičnim izazovima poput pandemije i terorističkog napada, a kroz cijelu je karijeru prati i seksizam. Novinari, obično muškarci, redovito su joj postavljali pitanja poput toga zašto boji kosu, može li zamisliti da ona zaprosi svojeg partnera, a jedan ju je novinar dok je bila trudna čak pitao kad je njezino dijete začeto.
I na sve to, pa još ravno nakon ostavke, BBC objavljuje članak naslovljen „Mogu li žene imati sve?“ na čemu su se kasnije ispričali i promijenili naslov. Ipak, članak se i dalje fokusira na njezin rad uz obitelj.
Pročitajte više: Jacinda Ardern proglašena najvećim svjetskim liderom!
“Rijetko je da su političari toliko nesebični”
Jennifer Lees-Marshment, politologinja sa Sveuilišta Auckland izjavila je za NPR kako ju je zaista iznenadila Ardenina ostavka.
„Nisam to očekivala jer su političari rijetko toliko strateški orijentirani i nesebični,“ rekla je. Joshua Kurlantzick iz Vijeća za međunarodne poslove dodao je i kako je posebno neobično što je dala ostavku iako ima velike šanse osvojiti još jedan mandat, a globalno je se veoma cijeni.
Lees-Marshment se nada kako će njezin postupak ohrabriti i druge vođe da odstupe kad se više ne osjećaju dobro na svojoj poziciji. „Većina njih je u problemima zbog dugotrajnog utjecaja pandemije i lockdownova, te porasta životnih troškova. Povijesno gledano, vođe su čekale da ih netko gurne.“
Ardern nije trebalo gurnuti. Odluka je njezina. I odluka je to koju treba poštovati. No, nema sumnje da je svojim postupkom postala simbol nesebične, odgovorne političarke koja ni u jednom trenutku nije krila da je ljudsko biće. Ostaje nam nadati se da će ih biti sve više.
Foto: Canva / Jacinda Ardern Instagram
