Rodni stereotipi i seksizam i dalje su najveće prepreke za ostvarenje rodne jednakosti, pa stoga možda ne čudi zabrinjavajući podatak da se čak 30 milijuna djevojčica osnovnoškolskog uzrasta diljem svijeta nalazi izvan obrazovnog sustava.
Razlike u obrazovanju, odnosno obrazovnim i životnim šansama, aktualna su tema i u Europskom parlamentu, gdje Izvješće o osnaživanju položaja djevojčica u Europskoj uniji, doneseno od strane socijalista, podiže veliku prašinu i sukobe mišljenja.
Dok socijalisti smatraju da je pozitivna diskriminacija nužna i dobrodošla, jer su dječaci tako reći do sada imali mnogostruke prednosti s obzirom na djevojčice, konzervativci smatraju da se osnaživanjem životnih mogućnosti djevojčica otvaraju vrata rodnoj ideologiji.
Što je zapravo rodna ideologija?
Ona počiva na ideji da je spol puka društvena i zakonska klasifikacija bioloških karakteristika koja dijeli osobe na samo dvije kategorije na osnovu genitalija i reproduktivnih funkcija, te je “društvena konstrukcija i osnova diskriminacije i neravnopravnosti”.
Obrazovanje djevojčica nije prioritet u siromašnim obiteljima
Dakle, damo li djevojčicama veće šanse, nestat će razlike između spolova. No, želimo li na brisanje razlika baciti negativno svjetlo, možemo odmah zaključiti da se radi o „sumraku čovječanstva“, odnosno, nestajanju spola kao takvog, gdje ćemo svi mi biti „ono“ umjesto ona ili on.
U svijetu gdje 17 posto odraslih osoba, od čega su dvije trećine žene (493 milijuna), ne zna čitati niti pisati, mislim da nestajanje spolova nije ono što bi trebalo zabrinjavati.
Mnoge razvijenije zemlje pokušavaju posljednjih godina premostiti jaz između spolova i pružiti jednake mogućnosti visokoobrazovanom ženskom kadru, no čini se da će promjene morati biti malo dublje i korjenitije, odnosno morat će obuhvatiti sve grane društva.
Pogledajmo, na primjer, gospodarsku krizu. Pogodila nas je sve i svatko je na neki način osjetio njezine posljedice. Neki su pogođeni manje, dok su neki ljudi prešli granicu siromaštva.
Siromaštvo je dakako jedna od prepreka kvalitetnom obrazovanju i školovanju koje itekako košta.
Što se potom događa?
Loša financijska situacija dosta utječe na odluku o obrazovanju djece, pa se roditelji s niskim primanjima, koji si ne mogu priuštiti da školuju svu djecu, odlučuju najčešće uložiti u obrazovanje dječaka.
Dakle, promjene koje nas čekaju i koje su nam prijeko potrebne, moraju uključivati nekoliko faktora.
Sustav treba mijenjati od obitelji do školskog sustava i uzora
Najprije, države su te koje mogu omogućiti univerzalno, obavezno i besplatno obrazovanje, što je ključan uvjet za jamčenje jednakih mogućnosti za oba spola, jer očito, kako bi školovanje bilo dostupno i djevojčicama, ono mora biti u potpunosti besplatno.
Promjene svakako trebaju obuhvatiti i cjelokupni školski sustav, kurikulume i nastavnike. Naime, rodnim se stereotipima stvorenima u društvu muškarcima i ženama pripisuju različite, utvrđene i ograničene uloge koje su oblikovane mnoštvom socijalnih varijabli i koje šire i ponavljaju roditelji, školstvo i mediji. Pojedinci tijekom svog odrastanja, zatim školovanja i daljnjeg života, usvajaju te rodne uloge i one stoga utječu na njihove živote i mogu ograničiti osobni razvoj žena i muškaraca.
Odnosno, u prijevodu, stereotipi kreću od malih nogu, na način da se djevojčice oblači u rozu i ljubičastu, a dječake u plavu i sivu odjeću. Djevojčice se igraju lutkama, dječaci autićima. Kada malo porastu, djevojčice dobivaju svoju prvu kuhinjicu, dječaci radionicu. Dječaci su nadareni za inženjerske, matematičke i informatičke stvari, curice pak za kuhanje, književnost te općenito društvena područja. I s obzirom na to da smo takvom razmišljanju i odgoju izloženi od malih nogu, teško je shvatiti za što smo zapravo nadareni, kada smo produkt onoga što naša okolina određuje.
U izvješću Europskog parlamenta stoga stoji da se apelira na uzore koje djeca imaju, nastavnike te centre za profesionalnu orijentaciju koji su ključni za promicanje jednakosti spolova, raznolikosti te međusobnog razumijevanja i poštovanja, da rade na suzbijanju rodnih stereotipa, obrate se i samim roditeljima i podignu njihovu razinu osviještenosti o potencijalu njihove djece.
Vrlo važnu ulogu u odabiru fakulteta i zanimanja igraju dakako i uzori. Vjerojatno ćete se složiti s činjenicom da su i oni rodno uvjetovani, pa tako na „muškim područjima“, poput tehnologije, znanosti, matematike i poduzetništva, prevladavaju muški uzori, potičući mišljenje da nema istaknutih žena na tim područjima, što dakako, nije istina.
Žene su unatoč obrazovanju manje nagrađene za uspjeh
Da su promjene potrebne i kasnije, nakon stjecanja obrazovanja, zaposlenja te ostvarivanja karijere, potvrđuju činjenice koje govore da su žene u manjoj mjeri financijski nagrađene za svoje kvalifikacije i iskustvo, nego muškarci, i da stopa njihove zaposlenosti i putanja kojom dolaze do promaknuća ne odražavaju njihov puni potencijal.
Tu se vraćamo na sam početak problema, gdje siromašne obitelji odlučuju novac uložiti u obrazovanje muške djece. Kako bi se ustvari povećao gospodarski rast i kako bi te obitelji uopće živjele bolje, potrebno je premostiti jaz koji postoji između obrazovnih postignuća žena i njihovog položaja na tržištu rada.
U očekivanju pravednijeg sustava, u kojem će se ženi vrednovati njezin cjelokupni posao – briga za djecu i uzdržavane članove obitelj, u kojem se ženu neće degradirati i stopirati u karijeri zbog odlaska na roditeljski dopust kojeg će ona zbog straha prekinuti nakon dva mjeseca, i u kojem podjela poslova i sektora neće biti na ženske i muške, nego kvalificirane i nekvalificirane, moramo se osloboditi razmišljanja da pozitivna diskriminacija oslabljuje jedne, a jača druge, jer pozitivna diskriminacija ustvari u ovom slučaju znači jednaku šansu za kćeri, kao i za sinove.
Foto: Flickr/ AFS-USA Intercultural Program
