Ivana Miloš postala je partnerica u odvjetničkom društvu Matić, Šooš Maceljski, Mandić, Stanić i partneri sa samo 29 godina, dvije godine nakon polaganja pravosudnog ispita. Danas ured dijeli s još četiri partnera i jedina je te usto i najmlađa žena među njima.
Pravni fakultet završila je 2009. godine i odmah počinje raditi kao odvjetnička vježbenica, i to u istom uredu u kojem radi i danas, samo što se u međuvremenu pravni oblik ureda promijenio. Iako je odvjetništvo zahtjevnije, užurbanije i zasigurno stresnije od nekih drugih poslova koje je mogla odabrati kao pravnica, za Ivanu nije postojala druga opcija – još od djetinjstva znala je da kad „odraste“ želi biti baš odvjetnica.
Partner nije samo odvjetnik već i poduzetnik
Odradila je svoj vježbenički staž, a 2011. godine položila i pravosudni ispit. Iz ureda je izbivala oko 3 mjeseca kako bi se pripremila za pravosudni, no nakon povratka tamo ju dočekuje jedna nova uloga – postaje voditelj ostalih vježbenika i ujedno zadužena za unutarnju organizaciju ureda.
„Kada od jednog vježbenika odjednom postanete osoba koju drugi trebaju slušati i koja ima ovlasti vama reći kako da nešto napravite, moguće je da neki ljudi pokažu otpor prema novonastaloj situaciji, što se i događalo. Zbog toga sam se borila sama sa sobom. Ne samo zbog tih ljudi, već i hoću li opravdati povjerenje koje mi je dano i biti dovoljno dobra kao voditelj“, rekla je Ivana.
To joj je bila idealna prilika da se dokaže i dalje razvija unutar ureda. Dvije godine kasnije, vlasnik ureda u kojem je radila odlučio je preoblikovati svoj odvjetnički ured iz samostalnog ureda u d.o.o., te joj tada ponudio partnerstvo. Ivana je tu ponudu spremno, sretno i objeručke prihvatila.
Samim time, dobila je opet nove dužnosti i nove odgovornosti.
„Kad ste samo odvjetnik, vaš opis posla je isključivo pravni. Kad ste partner, dobivate puno širi opseg posla kao što je razvoj poslovanja, vođenje ljudi i organizacija posla, briga da sve bude odrađeno… Moj zadatak nije brinuti se samo za svoj posao, već i da drugi odrade sve što trebaju. Kad ste partner u odvjetničkom društvu, nije dovoljno da budete samo odvjetnik, od vas se očekuje da budete i poduzetnik. Nitko vas na pravnom fakultetu ne nauči kako organizirati i razvijati poslovanje ili kako biti voditelj tima “, ispričala je Ivana koja je sve to obavljala prema vlastitom instinktu, no ne krije da je početak bio težak.
Bila je svjesna činjenice da postati partnerica ne znači „dignuti noge u zrak“ i odmarati, već da tada kreće još intenzivniji rad i učenje, samo na novim područjima djelovanja.
„Kada sam postala partnerica počela sam i drugačije razmišljati. Postala sam više koncentrirana na uspjeh cjelokupnog poslovanja našeg odvjetničkog društva, nego na osobni uspjeh. U jednom trenutku to dvoje prestanete odvajati i svaki napredak cjelokupnog poslovanja vas počne veseliti kao da je vaš osobni napredak“, ispričala nam je Ivana.
Ne kopiram muške kolege u networkingu, već pronalazim svoje načine
Kao jedina žena među partnerima, ne osjeća se ugroženo među muškim kolegama, koji je poštuju, te uvažavaju njezine prijedloge i mišljenja. U uredu je zadužena za unutrašnju organizaciju ureda i brine se da sav posao bude odrađen te u tom području ima punu podršku svojih kolega. No, priznaje, neke stvari su ženama ipak teže te predstavljaju veći izazov nego muškarcima u toj branši.
„Jedan od izazova na partnerskoj poziciji je svakako širenje poslovanja i širenje baze klijenata. S obzirom na to da su svi ostali partneri muškarci, u mojoj poslovnoj svakodnevici oni su mi bili jedini primjer kako se to radi. Osim na poslovnim sastancima, s lakoćom dogovore novi posao poslije nogometa, na piću poslije posla ili na nekom drugom neformalnom druženju. Uvijek sam imala osjećaj da ja to ne mogu raditi na način kako oni to rade i zato sam u tom aspektu poslovanja stagnirala. Sve donedavno nisam bila svjesna da muškarci i žene imaju različite pristupe i da to ne treba gledati kao problem, nego kao činjenicu koju treba uzeti u obzir. Shvatila sam da nije poanta da kopiram muške kolege, nego je poanta da pronađem svoj modus operandi“, govori Ivana koja je zato prepoznala važnost povezivanja s drugim ženama u poslovnom svijetu.
Zato koristi svaku priliku da ode na konferenciju, predavanje ili neki drugi događaj namijenjen povezivanju poslovnih žena. Nevjerojatno je, istaknula je, koliko su u tim krugovima žene spremne pomoći jedna drugoj. Tako polako, ali sigurno širi svoje poslovne kontakte i osjeća da je napravila iskorak u dobrom smjeru.
Odvjetnički posao, pa još k tome i partnerski, jako je zahtjevan i Ivana samim time puno radi, no toga je svega bila svjesna. Priznaje, zna biti naporno, ali donosi i određeno ispunjenje jer se konstantno profesionalno razvija, uči nešto novo, pronalazi nova rješenja za probleme klijenata i to je ono što joj odgovara.
Sada provodi manje vremena po sudovima, a više u uredu, brinući se za logistiku i izvansudske predmete. Za vrijeme studiranja „parničenje“ na sudovima činilo joj se jako atraktivnim, no u praksi, na hrvatskim sudovima, to baš i nije tako, pojasnila je. No, osim toga što je odvjetnica, Ivana je i izmiriteljica, što joj je posebno zanimljivo s obzirom na to da je mirenje suvremeni način rješavanja sporova s mnoštvom prednosti u odnosu na tradicionalni sudski način rješavanja sporova.
Ono što ju je privuklo baš odvjetništvu kao profesiji jest mogućnost kontinuiranog stjecanja novih znanja i to u smislu teorije i prakse, ali i razvijanja vlastitih vještina, kao snalaženje i reagiranje u novim situacijama te pronalaženje rješenja kada ga nitko ne vidi.
Odvjetništvo užurbano, stresno i nije za svakoga
„Odvjetništvo podrazumijeva dinamičnost, nepredvidivost, kratke rokove, nepoznate situacije, snalažljivost, kreativnost i nošenje posla kući u torbi ili u glavi. Ukoliko na sve te okolnosti gledate kao na priliku za učenje i stjecanje novih vještina, onda je odvjetništvo za vas. Ukoliko vam te okolnosti stvaraju prevelik pritisak i prioritet vam je mirniji tempo, onda je neki drugi pravni posao možda ipak bolji izbor“, kazala je Ivana.
Upravo taj ubrzani tempo i stresni način života neki su od razloga zašto žene odlaze iz odvjetništva u određenom periodu svoga života. No, ima i drugih.
„Nekima se dogodi da im ured u kojem rade iz objektivnih razloga ne može ponuditi posao odvjetnika jer primjerice rade za odvjetnika koji ima samostalni odvjetnički ured i prema zakonu ne smije zapošljavati druge odvjetnike. Drugima se pak dogodi da steknu titulu odvjetnika, ali s primanjima neznatno većim od onih koje su imali kao vježbenici. Nekima se životne okolnosti promijene, postanu primjerice roditelji, pa odluče odabrati mirniji posao. Neki imaju svoj ured, ali ne opstaju na tržištu. Teško je generalizirati. Mislim da je odlazak žena iz odvjetništva stvar osobne odluke, ali i okolnosti u kojima se u datom trenutku nalazite“, objasnila je Ivana.
Dodaje kako ipak postoje, a i sama poznaje uspješne odvjetnice s dugogodišnjim iskustvom u odvjetništvu. Isto tako, primjećuje da žene koje nikada nisu radile u odvjetništvu prelaze u odvjetništvo. Naime, najčešće odvjetnici postaju osobe koje su već odradile pripravnički staž u odvjetništvu, no zanimljivo je da se na svečanim prisegama stupanja na dužnost odvjetnika koje se održavaju svakih nekoliko mjeseci, često nađu i žene koje su niz godina radile primjerice u sudstvu ili javnom bilježništvu, pa su odlučile prijeći u odvjetništvo, primijetila je.
O otvaranju vlastitog ureda jednog dana Ivana ne razmišlja jer joj ovakav način poslovanja najviše odgovara – nije u potpunosti sama i prepuštena sama sebi i ima priliku učiti od starijih partnera, a istovremeno ima dovoljno slobode i prostora da utječe na način poslovanja i da sudjeluje u kreiranju novih poslovnih strategija.
Foto: privatna arhiva Ivane Miloš
