Žena s velikim planovima i borac za prava onih koji se boje, ne znaju ili jednostavno ne mogu sami. Tako bi se ukratko mogla opisati Ines Ban, koja je s nama podijelila svoju priču koja može biti inspiracija mnogima.
Od novinarstva do bankarstva
Od malena je bila živo dijete koju je sve zanimalo, bavila se plesom, plivanjem, rukometom, a već kao srednjoškolka bila je jedna od najmlađih dopisnica Večernjeg lista, a u isto je vrijeme počela raditi na radiju, svojoj velikoj ljubavi. Po završetku srednje Ekonomske i birotehničke škole nastavila je raditi na Bjelovarskom radiju, a uz to pisala je i za Bjelovarski list.
Za sve to zahvalna je tadašnjem ravnatelju škole Voislavu Kranželiću koji ju je prepoznao kao buduću novinarku. No, zbog slabo plaćenih novinarskih poslova, koji su većinom bili i volonterski, umjesto upisala na fakultet, otišla je na Burzu rada i odustala od novinarstva.
Ipak, ravnatelju se odužila na drugačiji način. Još tijekom srednje organizirala je jedan masovni prosvjed uz pomoć prijatelja i ostalih srednjih škola, kako ga ne bi smijenili. „Po gradu smo lijepili plakate na kojima je pisalo ‘Čemu novi ravnatelj?’ sa svim argumentima zašto bi trebao ostati na tom mjestu te smo uspjeli spriječiti političku smjenu ravnatelja, koja se tada događala pred našim očima. Iako nas je on molio kao i roditelji da se vratimo u klupe, nešto mi je govorilo da ih ne slušam i danas mi je drago da nisam, jer smo tada na prijemu kod župana uspjeli argumentima dobiti da se politika makne iz škole“, prisjeća se Ines.
Posao ju je odveo u Erste banku u koju je stigla prije 17 godina, a od tada je tamo promijenila više odjela. Zadnjih nekoliko godina radi na poslovima koordinacije, testiranja i poslovne analize. Ove je godine napokon pronašla hrabrosti i snage i otišla korak dalje iz banke i u grupnom IT-u postala vodeći koordinator sistemske podrške, a priznala je kako se jako veseli novim izazovima i radnim pobjedama.
Mama motivator, tata trener, kćer igračica
Ines je i ponosna majka tinejdžerice Ree koja već godinama piše i crta, a stručnjaci kažu da je nasljednica Ivane Brlić Mažuranić.
„Njezine slikovnice ‘Mjesečeve priče’ ili ‘Planet Cvjetičnjak’ možete pronaći u skoro svim dječjim knjižnicama. U Kazalištu možete pogledati Mjesečeve jer su prihvatili našu ideju i napravili kazališnu predstavu za koje je Mrle iz LET 3 poklonio pjesmu. A Rea, uz to što voli knjigu, bavi se i stolnim tenisom što je bio prirodni odabir s obzirom da joj je otac, moj suprug, trener stolnog tenisa“, govori Ines koja je također aktivna stolnotenisačica (amater). Naime, ove je godine igrala 2. Hrvatsku ligu, a od sljedeće sezone igra i 1.HL za Kulturno sportski Kul pong klub.
Taj klub, u kojem je danas cijela obitelj Ban, je ujedno ona i osnovala, a ističu se po tome što uspješno spajaju kulturu i stolni tenis – i u budućnosti još puno toga, a kako ispada onda želi u klubu sve svoje ljubavi.
„Kao sportaš nikako nisam mogla prihvatiti činjenicu da većinom klubovi, pa i klub u kojem je suprug radio, nisu prihvaćali svu djecu. Djeca s invaliditetom nisu dobrodošla, a onda me morila i misao kako je Rea bila poprilično ograničena u svojim aktivnostima, i iako je i talentirana nema priliku zbog sportskih aktivnosti i škole ići na neki tečaj fotografije, crtanja, kreative… I jednostavno se rodila ideja da želim imati mjesto za sve“, objašnjava Ines.
I tako je nastao klub koji prihvaća svakog, svima daje jednake mogućnosti, a djeci sportašima omogućuje i da se školuju i educiraju za neke druge stvari, pa tako u klubu svatko može pronaći nešto što ga zanima.
„Zašto ih ne bismo naučili osnove iz svih tih kategorija, a kroz godine mogu nadograđivati svoje znanje. Kao klub sudjelovali smo u foto tečaju ekipe Biloklika i sad naše fotografije s turnira izgledaju puno bolje nego one stare. Družimo se s ljudima iz ostalih klubova i skupljamo klubove prijatelje kojima se jako sviđa naša vizija, a nadamo se da ćemo jednog dana imati i akademiju kreative u kojoj će djeca sportaši moći pohađati i ostale aktivnosti za koje inače nemaju vremena zbog sportskih obaveza.“
Klub koji uspješno spaja kulturu i sport
Ovo je ujedno i prvi takav klub u Hrvatskoj, zbog čega se susreću s brojnim problemima. „Ljudi jako loše reagiraju na nove ideje te se pitaju kako sport i kultura idu zajedno, a meni je to posve logično“, ističe Ines.
U Kul pongu osim natjecateljskih grupa imaju i grupe rekreativaca, a ove su godine postigli i odlične rezultate na raznim natjecanjima. Dečki i cure sele u viši rang, Rea je u top 12 HSTS-a, a predsjednica kluba može se pohvaliti i sa srebrnom medaljom koju je Marieta Magdić donijela sa prvenstva Hrvatske za invalide.
Planiraju organizirati i kulturno sportske radionice s ciljem poticanja tolerancije, jednakosti i nenasilja među mladima, za koje se Ines nada da će zaživjeti ovog ljeta, a osim Bjelovara u pregovorima su za još dvije zanimljive lokacije.
„Budući da je stolni tenis jedan od najraširenijih sportova u našoj zemlji, idealan je za rekreaciju za djecu i mlade, ali i za starije uzraste. To je sport za um i tijelo koji potiče komunikativnost, koncentraciju te je odličan lijek protiv negativne energije. Rezultat kulturno sportskih radionica biti će prezentacija naučenog, izložba radova uokvirena u javni nastup polaznika, dok će najbolji radovi završiti u instalaciji ‘Kroz prozor mladih’, ali i na stolnoteniskom turniru kluba.”
„Djecu razlikujemo jedino po kategorijama“
U klubu danas ima tridesetak igrača različitih kategorija, a oni najmlađi odlično reagiraju na spoj kulture i sporta. „Vesele se što mogu i crtati i sudjelovati na nekim natječajima, a usput i trenirati ping-pong. Roditeljima pak se sviđa to što nemamo velike grupe, nego 5-6 klinaca s individualnim pristupom“.
Ono zbog čega je stolni tenis zanimljiv je da u manjim klubovima djevojčice i dječaci treniraju zajedno, pa tako je i u Kul pongu. „Ne trebamo raditi razliku među djecom ni po čemu, osim po kategoriji u kojoj se natječu“, govori Ines.
Njen suprug Marinko Ban ima završenu školu za voditelja sportske rekreacije za osobe s invaliditetom pa se polako pokazuje da je sve više sportaša invalida i za njihovim stolom. A već spomenuto srebro poticaj je da će iduća sezona biti još zanimljivija u natjecanjima HSTSI-a.
Treninge održavaju u koncertnoj prostoriji jednog noćnog kluba u Bjelovaru, čiji je vlasnik prihvatio ovu ideju i umjesto za koncerte, mjesto prepustio njihovom klubu. Nedavno im je i bend Kawasaki 3P poklonio koncert kako bi podržao ovu ideju.
Ines se uglavnom bavi projektima, a glavni trener kluba koji svoj posao obavlja volonterski je Marinko Ban, Inesin suprug i „glavni krivac“ što se i Ines uopće počela baviti stolnim tenisom. On je tada bio trener u bjelovarskom klubu, a Ines, kao i ostale djevojke, su zbog zgodnog trenera pohitale u dvoranu. Ipak, priznaje kako je u mladosti njezin prvi sport bio rukomet.
„Za moju Reu i svu ostalu djecu koja to zaslužuju“
U klubu postoje stolnotenisači svih kategorija, a na početku su im nedostajale žene, zbog čega se i rodila ideja da ih Ines motivira i potakne na bavljenje sportom.
Zajedno s ostalim curama iz kluba hrabro je stala pred fotografa kako bi popularizirale žensku rekreaciju jer bi se uključivanjem većeg broja žena aktivirala i mješovita ‘gradska liga’. „Nastojimo popularizirati stolni tenis u svojem gradu i prikazati ga kao sport za sve, velike i male, muške i ženske, mlade i one puno starije…. I pokazati svima da se ne mora samo ozbiljno trenirati već da se ping pong može igrati i u visokim petama“.
Za kraj priznala je kako joj je u svemu ovome kćer veliki motivator, a uz to motivira ju i nepravda, osobito kad joj kažu da nešto ne može.
„Uz posao i obitelj ja definitivno ne bi bila ja bez borbe za ljudska prava, pa sam drugi dio dana, u drugoj i trećoj smjeni uz ulogu majke, koja nema smjenu, i borac za prava onih koji se boje, ne znaju ili ne mogu sami. Ne mogu okrenuti glavu, kopka me to. Kako je danas društvo jako iskrivljenih normi, ako se ne izborimo, naša djeca neće imati osnovna prava, a trebali bi imati puno više. Moja Rea to zaslužuje, kao i sva ostala djeca ovog svijeta“, zaključuje Ines Ban.
Foto: Delimir Hrestak
