Gordana Bauer iz Zagreba poslovna je trenerica sa dvadesetak godina staža u poslovnoj edukaciji. Njezina karijera i bogato iskustvo najbolji su pokazatelji da je poslovna edukacija prisutna na našim prostorima već dulji niz godina iako u obliku popularnog business coachinga svoj puni procvat doživljava u posljednje vrijeme. Kao što i sama kaže, danas u njezinoj branši postoji prilično velika gužva i postoje razne vrste trenera od life do business coacha.
Za sebe kaže da se isključivo bavi poslovnim treninzima jer je za to educirana i kompetentna te ne ulazi u sferu privatnog, life coachinga. Samostalnu djelatnost trenerice registrirala je prije više od dvadeset godina i otada uspješno gradi svoju listu zadovoljnih klijenata. Na njoj se nalaze brojne korporacije pa u šali kaže da lista od A do Z počinje s Adrisom i završava sa Zvijezdom.
Menadžere dovela do visokih pozicija
U poslovnom prostoru na glavnom zagrebačkom trgu vodi individualne i grupne treninge. S nekim kompanijama kontinuirano radi više od deset godina i u njima je radila sa svim razinama zaposlenika i menadžmenta, od logističara i skladištara do prodaje i top menadžmenta. Mnogim je menadžerima pomogla napredovati u karijeri, a nekoliko njih provela je do vrlo visokih pozicija i to smatra svojim velikim uspjehom.
Njezino predavanje moći ćete poslušati na Future leaders – konferenciji za razvoj ženskog liderskog potencijala koju Women in Adria organizira u utorak, 31. svibnja u zagrebačkom Green Goldu. Gospođa Bauer govorit će o leadershipu pa će okupljene žene moći saznati što znači biti voditelj, kako voditi ljude, kako ih motivirati te kako razviti svoje liderske kompetencije.
Životni put Gordane Bauer započeo je zapravo daleko od businessa i brojki. U Zagrebu je završila dvije srednje škole, realnu gimnaziju i umjetničku, baletnu školu. Baletom se bavila do određene dobi kad plesači obično završavaju svoju plesnu karijeru i postaju pedagozi. Tada je odlučila upisati ekonomiju jer, kako kaže, to je nekako bila najjednostavnija odluka u to vrijeme. Kasnije se pokazalo da je upravo kroz poslove na kojima je radila stekla vrlo široko iskustvo u ekonomiji što je bila odlična priprema za poslovni coaching u kojem je kasnije pronašla sebe.
I tako se jedna umjetnička, kreativna duša pronašla u svijetu ekonomije i poslovanja. Prvo zaposlenje bilo je u državnoj firmi gdje je prošla sve, od administracije do maloprodaje, direktne prodaje, unutarnje i vanjske trgovine te komercijale. Promjenom sustava sredinom 90-ih u kompaniji je došlo do rezanja tehnološkog viška pa je tada, kao najmlađa, ostala bez posla. Iz sigurne, ali sterilne sredine otišla je raditi za privatnika ali se nije dugo zadržala na tome mjestu. Način rada poslodavca kosio se s njezinim sustavom vrijednosti. Zbog nekorektnog i neetičnog odnosa prema vjerovnicima, odlučila je dati otkaz i krenuti novim smjerom. Ta je odluka bila vrlo rizična jer je već bila u višoj životnoj dobi ali osjećala je da mora napraviti rez.
“Nisam to mogla više podnijeti i otišla sam. Pokazalo se da je to bila jedna od mojih najboljih životnih odluka. Bila sam svjesna svih rizika, prvo mojih godina, pa to što sam žena, znala sam da neće biti lako pokrenuti vlastiti posao. U obitelji i okolini isprva su se malo čudili mojoj odluci, ali nisam puno dvojila”, govori naša sugovornica i opisuje sve prednosti svoje današnje pozicije slobodnjaka “freelancera”.
“Nikad se ne bih vratila raditi u kompaniju. Imam sva tri iskustva, radila sam u državnom sektoru gdje se radi na štopericu, pa za druge gdje imate hrpu neplaćenih prekovremenih sati i treća varijanta je freelancer. Kao slobodnjak, sve što ćete odlučiti, dobro ili loše, sami ćete odlučili, to nosi slobodu ali također rizik i odgovornost. Nemate nikoga koga možete okriviti za neuspjeh. Odgovorni ste za sebe i svoj posao, nema ništa ljepše od toga.”
Trener praktičar koji prenosi vlastito iskustvo
Ideja o bavljenju poslovnim treninzima došla je vrlo spontano. U jednoj je neformalnoj prilici svoje znanje i iskustvo prenijela grupi ljudi koja se bavila osiguranjem. Podučila ih je osnovama ekonomije, motivirala na rad i ubrzo su postigli dobre rezultate. Tada je shvatila da je upravo to ono što želi raditi, da joj to leži i da je to njezin pravi poziv.
“Znate, kada ste mladi pa se još tražite i vrludate, kad radite na pogrešnom mjestu vođeni svime samo ne svojim unutarnjim osjećajem. E pa u tom sam trenutku osjetila da je to ono gdje mogu dati najbolje od sebe.”
Pokazalo se da je njezino klasično, umjetničko obrazovanje odlična podloga za edukaciju jer je u baletnoj školi imala pedagoške predmete poput didaktike i metodike. Najvrednije je ipak bilo njezino dotadašnje radno iskustvo koje joj je dalo samopouzdanja i poticaj da svoje znanje prenosi drugima. Ističe kako je njezina prednost pred drugim trenerima upravo u tome što ne govori samo teoriju nego je prvenstveno trener praktičar koji drugima prenosi vlastito iskustvo.
Na početku je prošla trening u jednoj agenciji za poslovnu edukaciju, koja se, između ostalog, bavila obrazovanjem trenera. Kako kaže, u nedjelju je završio trening, a u ponedjeljak je već kod njih dobila prvi angažman jer su shvatili da pred sobom imaju gotovog trenera. Prvi klijenti su počeli stizati, a zatim su usmenom predajom dolazili novi.
“Kad dobro odradite posao, ljudi to pričaju i tako vas ljudi zovu i traže.”
Jednom su je prilikom pozvali kao predavača na konferenciju čija je glavna tema bila nabava. Predavanje je bilo dobro prihvaćeno pa su kasnije uslijedili novi pozivi i to je također bio jedan od puteva za privlačenje novih klijenata.
“Business coaching temelji se na prepoznavanju i ostvarivanju svojih poslovnih ciljeva. Ponekad osobi treba pomoći da postavi svoje ciljeve i kasnije da ih ostvari. U tome im mogu pomoći razni alati o kojima govorim. Moja glavna poruka je u tome da svojim radom trebate nastojati zadovoljiti želje ili potrebe svoga klijenta, ukoliko to možete.”
Razvoj korporacije leži u razvoju svakog zaposlenika
Mnogi u kompanijama na poslovnu edukaciju gledaju kao na trošak, a ne kao investiciju pa je izbijanjem recesije došlo do velikih rezova u edukaciji, što se odrazilo i na njezino poslovanje, ali se posljednje tri godine stvari ponovno pokreću. Ipak postoje kompanije koje kontinuirano ulažu u svoje zaposlenike i to se, prema njezinim riječima, osjeti i vidi na samom ulazu u njihov poslovni prostor. Kao primjere dobre prakse na tom području ističe DM i Plivu.
“To zovem odnjegovan kadar. Osjetite to po tome na koji vas način tretiraju, i to od svih nivoa, od portira na ulazu do direktora. To je klima te kompanije. Stoga uvijek ističem da razvoj korporacije zapravo leži na osobnom razvoju svakog zaposlenika”, govori Gordana Bauer i napominje kako u svome poslu često nailazi na problem koji je preslikan iz našeg obrazovnog sustava. Riječ je o tome da se kod korporativnog treninga sve zaposlenike, bez obzira na njihove kompetencije i sklonosti, trpa u isti koš, baš kao i učenike u školama. Ona se zalaže za individualni pristup jer smatra da bi donio puno bolje rezultate.
“Primjerice, dobijem grupu od dvadesetak ljudi za koje radim prodajni trening i znam da svi ne mogu primiti sve isto. Od njih će samo nekoliko moći odmah primijeniti stečena znanja i povećati prodaju. Dobar dio će, bez obzira što su primili i shvatili ono što im govorim, možda imati poteškoća u primijeni jer im nedostaje samopouzdanja. Zato zagovoram individualni pristup kako bi se poštovala osobnost zaposlenika. Smatram da prvo trebamo razviti pojedinca, tada raste i korporacija, a ne obrnuto. Možda je problem u tome što se kadrovske službe tj. HR (human resources) danas baziraju na velikom broju psihologa i oni procjenjuju što zaposlenicima treba umjesto da ih to pitaju. Nedavno sam radila s grupom logističara i jedan mi je od njih kazao da se u svojoj firmi osjeća više kao pacijent, a ne kao radnik jer ih stalno netko testira, procjenjuje, ispituje”, prenosi ona svoja iskustva s terena.
Zanimalo nas je na koji je način prihvaćena upravo kod radnika u korporacijama koje njihovi poslodavci šalju na edukacije, a oni možda za njih nisu previše zainteresirani.
“Neki se osjećaju kao da su privedeni, to je istina. Naravno da prvo treba zadobiti njihovo povjerenje, a za to je potrebno iskustvo. Trebate postići da vas prihvate, da vam se otvore i da prihvate znanje koje im nudite”, govori naša sugovornica.
Vještine i alati koje prenosi kroz poslovnu edukaciju odnose se na vrlo široko područje, od komunikacije, prodaje, timskog rada do odlučivanja, leadershipa, riješavanja sukoba, motiviranja drugih i samomotivacije.
S menadžerom se osjećate kao da je on centar svijeta, a uz lidera ste vi najvažniji na svijetu
U edukaciji svakodnevno kao bazu za sve ostalo koristi DISK persolog, vrstu testiranja za koji je stekla certifikat. Test otkriva kakva je netko osoba prema urođenim osobinama, a kakvo je njezino prilagođeno ponašanje. Na temelju njega možete saznati kako će se netko ponašati u određenim uvjetima.
Također nas je zanimao njezin rad s visoko pozicioniram menadžerima i liderima. Pritom smo došli i do neminovnog pitanja – rađaju li se ljudi kao lideri ili se i to može naučiti?
“Dakako da postoje stereotipi o rođenim vođama koji su glasni i moćni, ali jednako tako emotivan i povučen lider može biti uspješan. To je umijeće vođenja koje se također uči. Ljudi iz top menadžmenta, s kojima sam radila, imaju već jako puno znanja i iskustva na tom području jer bez njih ne bi niti došli do tako visokih pozicija, no uvijek ima prostora za daljnji razvoj i učenje. Dakako da se tu mogu naći i jaka ega, ali ona nisu rezervirana samo za visoke pozicije, bolestan ego možete naći i u skladištu. Mnogi ljudi svojom stručnošću i znanjem steknu autoritet koji im nitko ne može oduzeti. A znate li koja je razlika između menadžera i lidera? S menadžerom se osjećate kao da je on centar svijeta, a uz lidera ste vi najvažniji na svijetu. To ne može i to ne zna svatko”, zaključuje Gordana Bauer.
