Pogriješili ste, bili nepažljivi, uzrokovali štetu, narušili povjerenje, pogrešno prosuđivali, trošili nepromišljeno ili bili bezobzirni. I budimo iskreni, to ćete učiniti još mnogo puta. Nismo roboti i pogreške su sastavni dio ljudskih života.
Međutim, ono što učinimo nakon pogreške može biti značajno na mnogo razina. Bez obzira na to radi li se o sitnicama ili nečem većem, posljedice postoje. Kako bismo izbjegli nesporazume, u ovom članku govorimo o uobičajenim (ali štetnim) pogreškama koje su počinjene u našim privatnim i poslovnim životima, a ne o monumentalnim, povijesnim, vladinim i institucionalnim greškama.
Dakle, s obzirom na to da svi ljudi griješe, namjerno ili nenamjerno, zašto je priznanje da smo u krivu i ispričavanje toliko teško? Što to spriječava ljude da istupe i preuzmu odgovornost? Neriješeni se konflikti mogu pretvoriti u kamen spoticanja, uzrokujući trajnu štetu u međuljudskim odnosima.
Povezano: Naučite odrediti svoje prioritete i na afirmativan način formulirati ispriku
Zašto je teško ispričati se?
Osnivačica Partus akademije za edukacije, Mirta Fraisman Čobanov, smatra da se problem javlja jer neki ljudi povezuju poniznost sa poniženjem, iako su to dva posve različita pojma. Ovo je pogotovo vidljivo kod narcisoidnih ljudi, tvrdi, koji se iznimno rijetko iskreno ispričavaju jer im iskrena isprika izaziva osjećaj dubokog srama.
Ispričavanje je teško jer zahtjeva poniznost i privremeno umanjuje naš osjećaj samopoštovanja, budući da drugima pokazujemo svoju ranjivost i nesavršenost.
Koja je razlika između neiskrene i iskrene isprike? Neiskrena (generalizirana) isprika ne ukazuje na specifičnu akciju koja je nanijela nekome štetu niti podrazumjeva preuzimanje odgovornosti, dodaje Mirta. Primjerice: “Ako sam te povrijedio/la, žao mi je” ili “Žao mi je što se tako osjećaš”.
Iskrena isprika minimalizira sukobe i uspostavlja povjerenje
Nasuprot tome, iskrena je isprika specifična i podrazumijeva potpuno preuzimanje odgovornosti, ali i poduzimanje akcije, koja će popraviti nastalu štetu, odnosno spriječiti njezino ponavljanje.
Na primjer, ukoliko smo nekome zakasnili na sastanak, možemo se ispričati na sljedeći način: “Žao mi je što sam ti zakasnila 10 minuta na sastanak. Nastojat ću skratiti ono što sam te trebala kako bismo završili u dogovorenom roku.” Naravno, pretpostavka je da sljedeći put dođemo na vrijeme.
Povezano: Mirta Fraisman Čobanov: Što sam naučila u svojih 10 godina poduzetništva?
Iskrena isprika, dakle:
- je ispravna stvar koju moramo napraviti.
- pomaže ponovnom uspostavljanju narušenog odnosa i povjerenja.
- pomaže vraćanju dostojanstva i dobrobiti drugoj, povrijeđenoj strani.
- minimalizira osjećaj kajanja koji može na nas imati fizičke i psihičke posljedice.
Postoji li netko kome se želite ispričati i s kime se želite pomiriti? To može biti osoba s kojom konflikt seže još u školske dane, ili netko s kim ste imali nesuglasice prošli tjedan. Nikad nije kasno da ispravimo stvari i da se ispričamo. Koristi koje ćemo od toga dobiti bit će vrijedne i pomoći će situacijama i odnosima da se stvarno popravljaju, rastu i uspijevaju.
Tekst je pripremljen u suradnji s Partus akademijom.
Foto: Pixabay
